. Tijekom kasnog brončanoga doba sjeverna Hrvatska je bila uključena u vrlo dinamična, turbulentna zbivanja koja su u to vrijeme zahvatila velik dio europskog kontinenta. U njegovom se središtu od 13. do 8. st. pr. Kr. razvija kultura polja sa žarama, čiji nosioci nisu pripadali jedinstvenom etničkom kompleksu.

Oprema ratnika kulture polja sa žarama svjedoči o njezinoj moći i militantnom karakteru. Za duhovnu kulturu tog ratničkog soja karakteristično je spaljivanje mrtvih (incineracija) uz prilog nakita i oružja u žarama na ravnim prostranim grobljima (urnenfelderi tj. polja sa žarama), kult predaka i solarni kult.. Hans Müller – Karpe dovodi fundus srednjoeuropske kulture polja sa žarama u relaciju s kasnomikenskom kulturom i Egiptom, te kronologiju kulture polja sa žarama fiksira od početka 13. st. (BrD) do kraja 8. st. (HaB3) pr. Kr.

Za kronologiju kulture polja sa žarama važne su egejske seobe, čije je polazište bilo negdje u srednjem Podunavlju.

U svojem prvom valu cca 1220. – 1200. g. pr. Kr. te su seobe izazvale razaranja na egejskome tlu, koja su trajala čitavo 12. st. pr. Kr., sve do rušenja Mikene i pobjede Ramzesa III nad narodima s mora, ovjekovječene na reljefu na pročelju njegova hrama u Medinet Habuu.Vinski Gasparini 1983, str. 548. Ksenija Vinski Gasparini smješta pobjedu Ramzesa III nad „pomorskim narodima“ u 1189. g. pr. Kr.).

Nosioci prvog i drugog vala egejske seobe nisu bili stanovnici prailirske regije, nego etničke skupine iz srednjeg Podunavlja, vjerojatno u vezi s kasnijim Panonima.Vinski Gasparini 1983, str. 549

Najjužniji dio kulture polja sa žarama srednjepodunavskih obilježja je onaj iz međurječja Save i Drave, te u sjevernoj Bosni.

Od 10. st. pr. Kr. postoje jake veze i s kulturom polja sa žarama na tlu Slovenije (nekropole Velika Gorica i Dobova), te s Glasincem na središnjem Balkanu.

U starijem razdoblju kultura polja sa žarama vrši jak utjecaj prema jugu do južne Bosne i Japodije, te do Dalmacije.

U Hrvatskoj su većinom ispitana groblja kulture polja sa žarama, a ne njezina naselja, i to uglavnom davno, pa s tih istraživanja nisu sačuvane grobne cjeline.

Brojne otkrivene ostave kulture polja sa žarama dokazuju jaku metaluršku aktivnost te kulture na tlu sjeverne Hrvatske.

I. Grupa Virovitica

Grupa Virovitica predstavlja najstariju manifestaciju kulture polja sa žarama u savsko – dravskom međurječju. Paralelna je s grupom Belegiš II u istočnoj Slavoniji, s kojom međutim nema dodira.

Nastanak Grupa Virovitica je nastala prodorom iz srednjeg Podunavlja na tlo zapadnog dijela međurječja Save i Drave.

U svojoj prapostojbini se na osnovama kasne kulture grobnih humki koju je karakterizirala inhumacija i skeletni ukop, formirala kulture polja sa žarama s novim obredom incineracije u velikim ravnim nekropolama.Vinski Gasparini 1983, str. 556

Zasad je moguće općenito reći da porijeklo nositelja Virovitičke grupe valja tražiti u zapadnoj Transdanubiji (analogije iz županija Zala i Somogyi) i Donjoj Austriji (Baierdorf),Geneza kulture polja sa žarama u Austriji nije dovoljno poznata, zapaža se tek miješanje kulture grobnih humaka s ranom kulturom polja sa žarama. Sama nekropola Baierdorf odlično ilustrira vrijeme Br D: sadrži pehare na nozi kakve nalazimo u inventaru virovitičkih grobova (Vinski Gasparini 1973, Tabla 7/3 i Tabla 9/6-9). te u južnoj Moravskoj (Blučina), iako tamo nailazimo još na prijelazni oblik incineracije pod tumulima. S tim nalazištima fundus Virovitice pokazuje najveću srodnost.

Na tlu sjeverne Hrvatske virovitička grupa nastaje u doba Br D i HaA, tj. krajem 13. i početkom 12. st. pr. Kr.Škoberne navodi dataciju grupe u 13. st. pr. Kr. Radovčić/Škoberne 1989, 102

Ta propulzivna grupa vrši jaki prodor i u sjevernu Bosnu, ali se tamo manifestira u reduciranoj varijanti materijala.Vinski Gasparini 1983, str. 552 Ipak, tu se uspjela održati i onda kada u savsko-dravskom međurječju nestaje pod ekspanzijom sa sjevera, iz kruga Baierdorf (mlađa faza Grossmugl) – Velatice, krajem 13. i početkom 12. st. (cca kraj Br D), kada se u našem međurječju formira grupa Zagreb, koju prvo prepoznajemo po tzv. fibulama u obliku violinskog gudala.

Područje rasprostiranja i glavna nalazišta Glavni lokaliteti su nekropole:

- Sirova Katalena – spašeno 11 grobova (rodovsko uređ. – grobovi su u grupama)

- Virovitica – od 100 spašeno 6 grobova

- Moravče kod Sesveta

Pogrebni običaji Obred sahranjivanja pokojnika nosilaca grupe Virovitica bio je sljedeći: u ljevkastu grobnu jama se stavljaju razbijene keramičke posude, a na njih žara, koja je ponekad poklopljena zdjelom s dnom okrenutim prema gore. Na žaru se stavljao pepeo, zatim se nasipavala zemlja.

U nekropolama sjeverne Bosne tipa Barice kosti su polagane direktno u jamu tj. u zemlju i pokrivane su žarom dna okrenutog na gore.

Ostave Zasad je otkrivena samo jedna ostava - Peklenica u Međimurju.Vinski Gasparini 1973, str. 52-56 i Tabla 20; Vinski Gasparini 1983, str. 652-654 i Tabla XCII).

Inventar ostave:

- mačevi Sprockhoff 1a – važni za dataciju u Br D

- mač s ovalnom pločicom za nasad

- igle s okruglom makovom glavicom zadebljalog vrata

- srpovi

- keltovi (kasnobrončanodobne sjekire)

Metalni nalazi Metalni nalazi grupe Virovitica nisu osobito brojni.Vinski Gasparini 1983, str. 559-562 i Tabla LXXXVI/11-16.

Osim gore spomenutih mačeva Sprockhoff 1a važne su i igle. Značajan je nalaz topuzaste igle i igle sa spljoštenom glavicom poput glavice čavla. Igla s ušicom je kronološki nebitna, jer se javlja od kulture grobnih humki (srednje brončano doba) do halštata (starije željezno doba). Tip igle s makovom glavicom zastupljen je s nekoliko primjeraka.

Keramoprodukcija Keramika virovitičke grupe izrasta na tradiciji keramike srednjeg brončanoga doba srednjeg Podunavlja iz kojeg se ova grupa proširila u Hrvatsku.

Najznačajniji keramički oblici su:Vinski Gasparini 1983, str. 562-564 i Tabla LXXXVI/1-10

- velike žare s crtom na ramenu, koje nasred trbuha imaju dvije drške

- zdjele kojima su poklapane žare

- zdjelice imaju dva glavna tipa, i na njima se ponekad javljaju bradavičasta ispupčenja koja su relikt srednjeg brončanoga doba

- pehari na nozi su tipični za virovitičku grupu, te imaju naglašen brid na trbuhu

- tipični su i trbušasti ćupovi

II. Grupa Zagreb

Građa grupe Zagreb sačinjava drugu i treću fazu kulture polja sa žarama u savsko-dravskom međurječju. Stilski je srodna kulturnome krugu Baierdorf – Velatice na tlu Donje Austrije, Južne Moravske i Transdanubije, odakle je vjerojatno mirno prodrla u savsko-dravsko međurječje (nizinski, a ne putem Štajerske) na tlo virovitičke grupe koncem BrD, te u sjevernu Bosnu. U zapadnom Srijemu graniči s mlađim horizontu grupe Belegiš (II).

Traje od Br D do Ha A1 i A2, tj. približno u 12. i 11. st. pr. Kr.Vinski Gasparini 1983, str. 582; Radovčić/Škoberne 1989, 104

Karakterizira je golem fundus ostava, čije bogatstvo i obilje materijala dokazuju vrlo intenzivnu ljevačku djelatnost u savsko-dravskom međurječju.

Bogate su keltovima, sjekirama sa zaliscima, srpovima, dlijetima, noževima, britvama.

Jedino poznato naselje je ono sojeničko u Novigradu na Savi (otkrivene su pravokutne kuće na drvenim platformama)Majnarić Pandžić 1998, str. 205, 210-211 Sačuvani kalupi i tamo dokazuju ljevačku aktivnost.

Lokaliteti su osobito gusti uz Dravu, Savu i Kupu.

Stariju fazu grupe (12. st. pr. Kr.) karakterizira nekropola Zagreb – Vrapče (spašeno je 5 grobova).

Mlađu fazu (11. st. pr. Kr.) karakterizira nekropola Zagreb – Horvati.

Starija faza (Zagreb – Vrapče) Žare iz Sarvaša i Novigrada tipološki su u vezi sa stupnjem Baierdorf, s izravnom paralelom u samoj nekropoli Baierdorf, a one iz Zagreba tj. Vrapča malo su mlađe, i u vezi s horizontom Velatice HaA1, te zapravo deriviraju iz kasne kulture grob humaka istočnoalpskog prostora.Vinski Gasparini 1983, str. 570-571

Upliv kruga Baierdorf - Velatice očituje se i na žarama koso kaneliranih trbuha s blago skošenim cilindričnim vratom, te kod plitkih zdjela uvučenog i široko kaneliranog ili glatkog otvora. Jajolika žara ravno rezanog otvora iz Zagreb - Vrapča rjeđa je u kulturnom krugu Baierdorf – Velatice, ali je zato česta u Tirolu. Taj oblik u kasnijoj grupi Velika Gorica postaje jedan od glavnih tipova. Za isti tirolski kulturni krug tipične su žare iz Zagreb - Vrapča i Martijanca. U grobu iz Zagreba takva žara čak je vezana s britvom autohtonog istočnoalpskog tipa.Vinski Gasparini 1983, str. 571 i Tabla LXXXVII/1, 3

Nekropola Zagreb - Vrapče zorno ilustrira preplitanje BrD i HaA1 formi, tj. asimilaciju Virovitičkih i Baierdorf Velatice elemenata (mlađi stupanj Grossmugl Ha A1) od strane nosilaca starije faze grupe Zagreb. To odlično ilustrira sadržaj groba 1 nekropole Zagreb - Vrapče s dvosjeklom britvom i istočnoalpskom pincetom s trokutastom nožicom, te iglom okrugle glavice tipičnom za drugi horizont ostava savsko-dravskog međurječja. Žara iz istog groba, kao i analogni primjer iz Martijanca, identične su žari iz poznatog groba I nekropole u Mühlau u sjevernom Tirolu iz oko 1200. g. pr. Kr.Vinski Gasparini 1983, str. 571 Osim toga, sam način pokapanja u kamenu škrinju također odaje jak utjecaj kruga Baierdorf-Velatice, gdje je taj način bio uobičajen na način kao i u Zagreb – Vrapču: kombinacijom ukopa u kamenu škrinju ili u zemljanu jamu. Ta dva različita načina ukopa možda odražavaju socijalne razlike koje su postojale za života pokojnika. Navedeni običaj u mlađoj fazi grupe Zagreb nestaje, što je možda dokaz asimilacije s domicilnim stanovništvom Virovitičke grupe.

Autohtone elemente pokazuje tip žare s tunelastom ručkom na sredini trbuha i s bradavičastim izbočenjima kratkog cilindričnog vrata iz Zagreb – Vrapča, koja je derivat iz virovitičke tradicije. Za stariju fazu grupe Zagreb važni su mačevi s drškom u obliku jezička iz Koprivnice (tip Aranyos), kao i mač iz Siska (tip Stazling). Isti mač je prisutan u nalazima kasnomikenske kulture iz 12. st. pr. Kr., tj. iz vremena kojem pripada i primjerak iz ostave Veliko Nabrđe.

Specifikum ove grupe je pojava tzv. fibula u obliku violinskog gudala, prvih fibula uopće. Otkriveno ih je čak 20 u savsko-dravskom međurječju, što dokazuje da su im tu bili radionički centri. Te fibule datiraju stariju fazu Grupe Zagreb između kraja 13. i kraja 12. st. pr. Kr.Vinski Gasparini 1983, str. 572, 574

Keramoprodukcija odstupa od klasičnog repertoara kruga Baierdorf – Velatice, jer sadrži elemente iz prethodne grupe Virovitica. Trbušaste žare cilindričnog vrata s razvraćenim facetiranim obodom tipične su za krug Baierdorf Velatice.

Mlađa faza (Zagreb – Horvati) Ova faza zapravo je nastala kao plod kontinuiranog razvoja grupe Zagreb.

Naglo isčezavanje pokapanja u kamene škrinje govori o brzoj asimilaciji došljaka od strane domicilnog stanovništva Virovitičke grupe, koja takvo pokapanje nije prakticirala.

Nekropola Zagreb - Horvati vrlo je značajna iako nisu sačuvane grobne cjeline, jer je u direktnoj vezi s najmlađim stupnjem kultnoga kruga Velatice u srednjem Podunavlju.

O mirnom, kontinuiranom razvoju najbolje svjedoči kontinuitet grupe Dobova, što dokazuje da je savsko-dravsko međurječje ostalo po strani nemira vezanih uz drugi val egejske seobe, koji je u istočnoj Slavoniji i Baranji izazvao velike promjene.

Žare širokog otvora iz Zagreb - Horvata najsrodnije su formama iz Tirola.

Novi element na prijelazu iz HaA2 u B1 je nestanak fibula u formi violinskog gudala i pojava prvih ratničkih fibula u doba kraja submikenskog i početka protogeometrijskog perioda, oko 1000. g. pr. Kr., što je ujedno i donja granica trajanja grupe Zagreb.Vinski Gasparini 1983, str. 575

Ukupno razdoblje trajanja grupe Zagreb je dakle 12. i 11. st. pr. Kr., što potvrđuju i brojne ostave iz tog razdoblja.Vinski Gasparini 1983, str. 582. Riječ je o ostavama drugog i trećeg horizonta kulture žarnih polja na tlu sjeverne Hrvatske.

III. Grupa Velika Gorica