Bratoljub Klaić, Rječnik stranih riječi izraza i kratica, izdavač: Zora, tisak: Vjesnik, Zagreb, 1962., str. 4
aberacija (lat. aberratio: skretanje s puta) je skretanje, odstupanje od smjera, od općih svojstava, od uobičajenog reda ili norme; zastranjenje.
U fizici: aberacija (optika) ili optička aberacija je pogreška sustava leća ili zakrivljenih zrcala koja stvara nejasnu sliku predmeta. Ima 6 vrsta aberacija: astigmatizam, kromatska aberacija, koma, zakrivljenost polja, distorzija i sferna aberacija. aberacija svjetlosti, u astronomiji, je prividna promjena položaja zvijezda na nebeskom svodu, uvjetovana kretanjem Zemlje i brzinom širenja svjetlosti.
U biologiji: aberacija (biologija) je manja promjena oblika, građe ili boje u ljudi, životinja i biljaka. Može biti izazvana vanjskim uvjetima (na primjer temperaturom), promjenama na pojedinim kromosomima ili promjenom u broju kromosoma (mutacije).
U pravu: skretanje od istine kako bi se koga dovelo u zabludu ; aberratio ictus - promašen udarac, krivično-pravni pojam koji označava radnju u kojoj počinitelj, bez ikakvog vlastitog propusta već zbog vanjskih utjecaja, počini neku drugu povredu (npr. X puca u Y u namjeri da ga ubije, ali metak se odbije od nekog predmeta i slučajno pogodi treću osobu); aberratio criminis - zločin koji stjecajem okolnosti mijenja prvotnu namjeru.
U psihologiji: mentalna aberacija - odstupanje od očekivanog načina mišljenja i rasuđivanja; spolna aberacija - odstupanje od uobičajenog u spolnom ponašanju.
Izvori