Juraj Slovinac ili Juraj iz Slavonije (Rayn u Akvileji ili Brežice, današnja Slovenija, 1355./1360. – 1416.) – latinskoga imena Georgius de Sclavonia, francuskoga imena Georges d'Esclavonie ili de SorbonneCroatian History Darko Žubrinić: Juraj Slovinac - Georges d'Esclavonie, George de Sorbonne - glagoljaš i profesor na pariškoj Sorboni od 1394. do 1403., 2002. (pristupljeno 15. prosinca 2015.) – hrvatski je glagoljaš, latinist, duhovni pisac i profesor na Sorboni.K.Mioč, Zagreb. Zadušnica za glasovitoga Slovinca, Glas Koncila broj 43, 25. listopada 2015., str. 37
Točna godina rođenja nije izvjesna, kao ni mjesto rođenja, pa se nagađa da je rođen u Raynu u Akvileji ili Brežicama u današnjoj Sloveniji 1355. ili 1360. godine. Godine 1400. napisao je glagoljašku početnicu, kojom je francuskim kolegama htio pokazati da osim hebrejskoga i grčkoga pisma postoji izvorno hrvatsko pismo, koji naziva hrvatski alfabet. Početnicu je nazvao Hrvatski abecedarij. Napisao je na glagoljici i osnovne kršćanske molitve. U tome pismu napisao je za se da slavi misu i na hrvatskomu i na latinskomu jeziku i da je prvi hrvatski biskup koji to čini jer poznaje oba jezika:
Doktorirao je teologiju na pariškomu sveučilištu Sorboni 1401. godine i uvršten je u popis predavača toga sveučilišta. Od 1404. godine službovao je u francuskome gradu Toursu. Bio je kanonik i ispovjednik u ženskome samostanu Beaumont.
Objavio je još jednu knjigu, Le chasteau de virginité (Tvrđava djevičanstva ili Dvorac djevičanstva). Knjiga je ušla u povijest francuske i europske književnosti. Postoje brojni primjerci te knjige iz 15. stoljeća, tri francuska izdanja i još jedno izdanje na latinskomu od dva stoljeća poslije. Djelo jest poslanica njegovoj duhovnoj štićenici Izabeli od Villeblanchea koja se tek zaredila. Napisano je u osam poglavlja na latinskomu, a predstavlja pouku o tome kako će provoditi duhovni život posvećene djevice, o dostojanstvu redovničkoga staleža, krepostima poniznosti i poslušnosti, o preziru svijeta, odricanju od tjelesnih užitaka te o posvemašnjemu pripadanju Kristu. Na hrvatski ga je preveo Franjo Šanjek.Kršćanska sadašnjost Juraj Slovinac: Dvorac djevičanstva (1411.), , Kršćanska sadašnjost, Biblioteka: Croatica christiana fontes, 2006. (pristupljeno 15. prosinca 2015.) U pismu Izabeli od Villeblanchea, svojemu kumčetu, izrijekom spominje Istru na koju je bio vrlo ponosan i koju ističe kao na dio svoje hrvatske domovine (Istria eadem patria Chrawati).Croatian History Darko Žubrinić: Istria eadem patria Chrawati (pristupljeno 15. prosinca 2015.)
U oporuci je zaželio da se misa zadušnica za njega održava nakon blagdana sv. Jeronima (1. listopada). Spomen na Slovinca u Hrvatskoj danas je potaknulo Društvo prijatelja glagoljice iz Zagreba, a mise se održavaju od 2010. godine.
Slovinčeva baština u kojoj je dokumentirao hrvatstvo Istre poslužila je hrvatskim svećenicima, prije svega Boži Milanoviću, da na međunarodnoj konferenciji u Parizu 1946. godine izbore povratak Istre matici Hrvatskoj. Na taj se konferenciji rješavala sudbina Istre, a kao dokaz priloženi su pariški zapisi Jurja Slovinca iz oko 1400. godine te Slovinčev zapis Istria eadem patria Chrawati (‘Istra je domovina Hrvata’).Croatian History Darko Žubrinić: Uloga hrvatske glagoljice za političku sudbinu Istre nakon II. svjetskog rata, 2013. (pristupljeno 15. prosinca 2015.)
Izvori
Vanjske poveznice Croatica Christiana Periodica, Vol.34 No.65 Lipanj 2010. Zrinka Novak: Juraj Slovinac - teolog i profesor pariške Sorbone Croatian History Darko Žubrinić: Tablica hrvatske glagoljice Jurja Slovinca
Kategorija:Hrvatski latinisti Kategorija:Hrvatski književnici Kategorija:Hrvatski rimokatolički teolozi Kategorija:Životopisi, Francuska Kategorija:Hrvatski kanonici