mini|desno|Lebujski ribari u Yoffu. Leboui su (fra. Les Lébous, wolof. Réewi lebu yi) su nacionalna zajednica u Senegalu. Tradicionalno su ribari, a također i poljodjelci. Grupirani su oko Zelenog rta (Dakar), na kojem dolaze od prvog dolaska kolona u ovaj kraj.(eng.) Berg, Elizabeth L; Wan, Ruth. Sénégal. Marshall Cavendish, 2009. . p 66

Govore jezik, koji, protivno onom što priznaju, nije izvorno jezik tog naroda.(eng.) Shoup, John A. Ethnic Groups of Africa and the Middle East: An Encyclopaedia. ABC-CLIO, 2011. . s 163 Wolofski jezik je bio izvorno jezik Leboua.(eng.) Falola, Toyin; Salm, Steven J. Urbanization and African cultures. Carolina Academic Press, 2005. . s. 280(eng.) Ngom, Fallou. Wolof. Lincom, 2003. . s. 2 Tako Wolofi u biti govore leboujskim jezikom.Ngom, Fallou. Wolof. Lincom, 2003. . s. 2Falola, Toyin; Salm, Steven J. Urbanization and African cultures. Carolina Academic Press, 2005. . s. 280

Leboui su danas većinom muslimani,James Stuart Olson, The peoples of Africa: an ethnohistorical dictionary, Greenwood Publishing Group,‎ 1996, 681 p. (, online arhiv), s. 331 no očuvali su elemente iz svoje tradicionalne vjere.The Cosaan Foundation Srodni narodi su Sereri, Wolofi i Toucouleri.

Zemljopisna razdioba Prema popisu 1988. u Senegalu, Leboua je bilo 56.758, od ukupno 6.773.417 stanovnika, čime čine 0,8 % stanovništva.Chiffres de la Division de la Statistique de Dakar cités dans Peuples du Sénégal, Éditions Sépia, 1996, s. 182 Prema drugim izvorima, broj im je procijenjen na 90.000.C. Saglio, Sénégal, op. cit., s. 24

Najviše ih je na Zelenom rtu, no općenito ih se može naći u priobalju između on les trouve sur tout le littoral entre la Petite-Côte i grada Saint-Louisa.

Poznati Leboui Dial Diop Elhaji Ibrahima Diop Blaise Diagne (1872. – 1934.) Diogal Amadou Assane Ndoye (1890-1974) Moustapha Ndoye Mariama Ndoye Doudou Ndoye Wasis Diop (1950.-) Djibril Diop Mambéty (1945. – 1998.) Mamadou Diop Dr Mbaye Ndoye El Hadji Médoune Gueye (1919. – 2008.) Urbain Diagne (1922. – 2010.) Abdoulaye Makhtar Diop (1946.-) Serigne Lamine Diop Abdoulaye Sadji (po majci) Maam Adji Fatou Seck Rama Yade Thierno Youm Djibril Dione Malick Dione Mamadou Seck Serigne El Hadji Kabir Sarr Serigne Mansour Sy (po majci) Malick Fall Masamba Kocki Diop Bassirou Diagne Maréme Diop Alassane Dialy Ndiaye Ousmane Paye Issa Samb (Joe Ouakam) Mohamed Gorgui Seyni Gueye dit "Sangabi" Elhadji Oumar Samb Guèye Abibou Ndoye Alioune Ndoye Youssou Thiépenda Diop

Izvori

Literatura

Armand-Pierre Angrand, Les Lébous de la presqu'île du Cap-vert. Essai sur leur histoire et leurs coutumes, Dakar, Éd. La Maison du livre, 143 str. Birahim Ba, La société lébu. La formation d’un peuple. La naissance d’un État, Dakar, Université de Dakar, 1972., 206 str. (Mémoire de Maîtrise) Georges Balandier et Pierre Mercier, Particularisme et évolution : les pêcheurs Lébou (Sénégal), IFAN, Saint-Louis du Sénégal, 1952. Adama Baytir Diop, La prise de position de la collectivité lebu en faveur du “oui” lors du référendum de 1958. Essai d’interprétation, Dakar, Université de Dakar, 1985., 51 str. (diplôme d’études approfondies) Adama Baytir Diop, La communauté lebu face aux développement de la politique coloniale : la question des terrains de Dakar (1887-1958), Dakar, Université Cheikh Anta Diop, 1995., 277 str. (Thèse) opsežnija bibliografija o Lebouima

Vanjske poveznice

Histoire et organisation politique des Lébou dans la presqu’île du Cap-Vert et à Yoff (Dossiers régions côtières et petites îles 7 - Chapitre I, UNESCO) Francuska nacionalna knjižnica Kongresna knjižnica WorldCat

Kategorija:Etničke grupe Senegala