Alfred Ernst Rosenberg (Tallinn, 12. siječnja 1893. – Nürnberg, 16. listopada 1946.) bio je njemačkiIzvori koji navode kako je Rosenberg bio "Baltički Nijemac" ili ekvivalent toga su, među ostalima: Bullock, Alan (1964) Hitler: A Study in Tyranny. New York: Harper str. 79. Evans, Richard J. (2003) The Coming of the Third Reich New York: Penguin. str. 178. ISBN: 0-14-303469-3 Fest, Joachim C. (1974) Hitler Translated by Richard and Clara Winston. New York:Vintage. str. 116. Kershaw, Ian (1999) Hitler: 1889-1936: Hubris New York: Norton. str. 158. ISBN: 0-393-04671-0 Shirer, William L. (1960) The Rise and Fall of the Third Reich: A History of Nazi Germany New York: Simon & Schuster. str. 48. Weber, Thomas (2017) Becoming Hitler: The Making of a Nazi New York: Basic Books. str. 220. ISBN: 978-0-465-03268-6 nacistički političar te ideolog nacizma. Rosenberg se s Hitlerom upoznao preko Dietricha Eckarta, a za trajanja političke karijere obnašao je nekoliko važnih političkih funkcija u Trećem Reichu. Rosenberg je bio šef Vanjskopolitičkog ureda NSDAP-a za cjelokupna trajanja nacističkog režima (1933. – 1945.), a od 1934. pa do kraja rata vodio je i tzv. Rosenbergov ured (njem.: Amt Rosenberg), posebno tijelo zaduženo za kulturnu politiku i nadzor. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata Rosenberg je bio Reichov ministar za okupirane istočne teritorije (1941. – 1945.). Nakon rata suđeno mu je u Nürnbergu gdje je osuđen za zločine protiv mira, planiranje, pokretanje i vođenje agresorskog rata, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti. Osuđen je na smrt i pogubljen u Nürnbergu 16. listopada 1946.
Kao autor ključnoga djela nacističke ideologije, Der Mythus des zwanzigsten Jahrhunderts (1930.; hrv.: Mit dvadesetog stoljeća), Rosenberg se smatra tvorcem mnogih ključnih postulata nacizma uključujući i rasne teorije, ideje o progonu Židova, Lebensraum, odbacivanje Versajskog sporazuma te koncept izopačene umjetnosti koji je odbacivao svu modernu umjetnost. Poznat je i kao žestoki protivnik kršćanstvaEvans, Richard J. (2005) The Third Reich in Power New York: Penguin Books. str. 238. - 240. ISBN: 0-14-303790-0 igrajući važnu ulogu u razvoju njemačkoga nacionalističkog pozitivnoga kršćanstva.
Rani život i porijeklo
Obitelj
Alfred Rosenberg rođen je 12. siječnja 1893. u Revalu (danas Tallinn, glavni grad Estonije), koji je tada bio dio Estonske gubernije Ruskog Carstva. Njegova majka Elfriede (rođena Siré), koja je bila francusko-njemačkog porijekla, bila je kći Louise Rosalie (rođene Fabricius), rođene 1842. nedaleko od Leala (Estonija), i željezničkog službenika Friedricha Augusta Siréa, rođenog 1843. u Sankt Peterburgu. Rođena u istom gradu i krizmana sa 17 godina u Revalu 1885., Elfriede Siré udala se za Woldemara Wilhelma Rosenberga, bogatog trgovca iz Revala, u Luteranskoj crkvi svetog Petra i svetog Pavla u Sankt Peterburgu 1886. Njegov djed s očeve strane, Martin Rosenberg, bio je vrsni obućar i starješina svog ceha. Rođen je u Rigi 1820. i vjerojatno je bio latvijskog porijekla, a u Reval se preselio tijekom 1850-ih, gdje je upoznao Julie Elisabeth Stramm, rođenu 1835. u Jördenu. Njih su se dvoje vjenčali u njemačkoj župi sv. Nikole u Revalu 1856. godine. Rosenbergova je majka preminula dva mjeseca poslije njegova rođenja.
Mađarski židovski novinar Franz Szell, koji je tada izgleda stanovao u Tilsitu (tada Pruska, danas Sovjetsk u Kalinjingradskoj oblasti), proveo je godinu dana istražujući latvijske i estonske arhive prije nego je objavio otvoreno pismo 1936., uz kopije koje su osobno primili Hermann Göring, Joseph Goebbels, ministar vanjskih poslova Konstantin von Neurath i drugi, u kojem je optužio Rosenberga da nema "ni kap njemačke krvi" u svojim venama. Szell je napisao da su među Rosenbergovim precima tamo "Latvijci, Židovi, Mongoli i Francuzi".Staff (March 2008) "Szell, Franz (fl 1936-1937): correspondence regarding Alfred Rosenberg" (catalog entry) Wiener Library Quote: "Franz Szell, an exiled Hungarian journalist apparently resident in Tilsit, Lithuania spent more than a year in the archives in Latvia and Estonia researching Alfred Rosenberg's family history with a view to publishing the open letter, 936/1." Zbog ovoga pisma, litvanske su vlasti deportirale Szella 15. rujna 1936. godine.Staff (5 September 1936) "Lithuania Deports Writer Who Called Nazi Chief 'non-aryan'" Jewish Telegraph Agency Točno godinu dana od deportacije, 15. rujna 1937., Szell je ponovio svoje tvrdnje u tekstu koji je izašao u vatikanskom časopisu L'Osservatore Romano.Gugenberger, Edouard (2002) Boten der Apokalypse. Visionäre des Dritten Reichs. Vienna. str. 196. ISBN: 3-8000-3840-4 Iako nikada nije potvrđen, Szellov je tekst važan dio priče o Alfredu Rosenbergu. Prema danas dostupnim izvorima, Rosenberg doista jest bio Baltički Nijemac s francuskim, a vjerojatno i estonskim i latvijskim korijenima, ali nikakvi dokazi o njegovom navodnom židovskom porijeklu nisu pronađeni.
Obrazovanje i rana karijera
Mladi Rosenberg maturirao je u Petri-Realschule (današnja Srednja tehnička škola u Tallinnu), nakon čega je studirao arhitekturu na Politehničkom institutu u Rigi i inženjerstvo na Visokoj tehničkoj školi u Moskvi, gdje je i doktorirao 1917. Tijekom boravaka kući u Revalu, Rosenberg je pohodio umjetnički studio slavnog estonskog slikara Antse Laikme i premda je navodno pokazivao talent, nema dokaza da je ikada izlagao.
Tijekom njemačke okupacije Estonije 1918., Rosenberg je radio kao profesor u Gimnaziji Gustava Adolfa. Dana 30. studenoga održao je svoj prvi govor o judeoboljševizmu u Kući Bratstva crnih glava, samo dva dana nakon početka Estonskog rata za neovisnost.Pekka Erelt Kapo luuras natsijuhi Alfred Rosenbergi järele Eesti Ekspress Ubrzo je emigrirao u Njemačku zajedno s njemačkim vojnicima u povlačenju, a s njim je bio i Max Scheubner-Richte, koji će biti svojevrsni mentor Rosenbergu i njegovoj ideologiji. Stigavši u München, Rosenberg je objavljivao tekstove u časopisu Völkischer Beobachter (hrv.: Narodni promatrač), čiji je izdavač bio nacistički pjesnik Dietrich Eckart. U ovo je doba Rosenberg već bio formirani antisemit – uvelike pod utjecajem djela Die Grundlagen des neunzehnten Jahrhunderts (hrv.: Temelji devetnaestog stoljeća) autora Houstona Stewarta Chamberlaina, jednog od ključnih protonacističkih djela koje je oblikovalo njihove rasne teorije – i antikomunist. Rosenberg je ubrzo postao jedan od najranijih članova Njemačke radničke stranke (DAP) – koja će kasnije postati Nacionalsocijalistička njemačka radnička stranka (NSDAP) – pridruživši se u siječnju 1918., osam mjeseci prije nego se stranci pridružio Adolf Hitler. Neki povjesničari navode da je Rosenberg, kao i Eckart,Kershaw, Ian (2000) Hitler, 1889-1936: Hubris, W. W. Norton & Company. pp.138-139. ISBN: 9780393320350 bio član zloglasnog Društva Thule, međutim Nicholas Goodrick-Clarke navodi kako su bili samo gosti na sastancima. Nakon što je Völkischer Beobachter 1920. postao službeno glasilo nacističke stranke, Rosenberg je 1923. postao njegov urednik. Rosenberg je također bio član Organizacije za obnovu (njem.: Aufbau Vereinigung), urotničke organizacije Bijelih Rusa koja je imala ključan utjecaj na formiranje nacističke ideologije.Kellogg 227–228
Rosenberg je bio simpatizer Mehmeda Talaata i njegovog "Odbora unije i napretka", koji su bili odgovorni za Armenski genocid, tvrdeći također da je postojala "ciljana židovska politika koja je oduvijek štitila Armence" i da su "tijekom Svjetskog rata, Armenci špijunirali protiv Turske, slično kao i Židovi protiv Njemačke".
Nacistička stranka
Godine 1923., nakon neuspjelog Pivničkog puča, Hitler, koji je bio zatvoren zbog izdaje, imenovao je Rosenberga vođom nacističkog pokreta. Hitler je u kasnijim godinama u privatnoj korespondenciji rekao da je imenovanje Rosenberga, kojeg je smatrao slabim i lijenim, bio strateški potez. Hitler nije želio da privremeni vođa nacista postane previše popularan ili gladan moći, jer osoba s ijednom od te dvije odlike vjerojatno ne bi htjela ponovo prepustiti vlast Hitleru nakon odsluženja kazne. Međutim, u to doba Hitler nije imao nikakvog razloga vjerovati da će biti pušten u kratkom roku, a sam Rosenberg nije djelovao slabim, tako da je moguće da su ovi kasniji komentari moguće bili odraz Hitlerovog naknadnog nezadovoljstva načinom na koji je Rosenberg vodio pokret u njegovoj odsutnosti.
Dana 1. siječnja 1924., Rosenberg je osnovao Velikonjemačku narodnu zajednicu, frontovsku organizaciju nacističke stranke. Sa sjedištem u Münchenu, zajednica nije imala velik doseg izvan Bavarske, rodnog mjesta nacionalsocijalizma, te je postala utočište za lokalne naciste. Istaknuti članovi zajednice bili su Max Amann, Phillip Bouhler, Hermann Esser, Franz Xaver Schwarz i Julius Streicher. Rosenberga, kao jednog od najmanje karizmatičnih nacističkih vođa i osoba bez ikakvih kvaliteta vođe, ubrzo je izgurao mnogo okrutniji i agresivniji Streicher, koji je izabran za predsjednika zajednice 9. srpnja 1924. s potpredsjednikom Esserom, koji je također bio nasilnički nastrojen.Michael D. Miller & Andreas Schulz: Gauleiter: The Regional Leaders of the Nazi Party and Their Deputies, 1925-1945, Volume 3 (Fritz Sauckel – Hans Zimmermann), Fonthill Media, 2021, p. 351, ISBN: 978-1-781-55826-3.
Godine 1929., Rosenberg je osnovao Militantnu ligu za njemačku kulturu. Kasnije je utemeljio i tzv. "Institut za istraživanje Židovskog pitanja", prvi ogranak planirane Visoke škole NSDAP-a,Grimsted, Patricia Kennedy (2005). "Roads to Ratibor: Library and archival plunder by the Einsatzstab Reichsleiter Rosenberg." Holocaust and Genocide Studies, vol. 19, no. 3. pp. 390-458; here: p. 406."Institut zur Erforschung der Judenfrage (IEJ)" In: Glossary. Jüdisches Museum Berlin (Jewish Museum Berlin). Retrieved 2015-01-18. čiji je cilj bio identificiranje i napad na židovske utjecaje u njemačkoj kulturi, ali i ispisivanje povijesti židovstva iz radikalno nacionalističke perspektive. Godine 1930. izabran je za zastupnika u Reichstagu, funkcija koju će zadržati sve do pada nacističkog režima. Iako je prvotno izabran kao zastupnik s izborne liste, od 1933. godine služio je kao predstavnik 33. izborne jedinice Hessena. Također 1930., objavio je i svoju knjigu o rasnoj teoriji, Der Mythus des 20. Jahrhunderts (hrv: Mit dvadesetog stoljeća), koja se bavila ključnim pitanjima nacističke ideologije, uključujući i "Židovsko pitanje". Sam Rosenberg opisao je ovu knjigu kao nastavak gore spomenute knjige Houstona Stewarta Chamberlaina. Iako je do 1945. knjiga prodana u više od milijun primjeraka, njezin stvarni utjecaj na nacističku ideologiju ostaje predmetom rasprave. Često se navodi kako su knjigu službeno hvalile nacističke vlasti, međutim kako je u stvarnosti malo tko pročitao dalje od prvog poglavlja ili uopće smatrao knjigu razumljivom. Hitler ju je opisao kao "materiju koju nitko ne razumije" i bio je kritičan prema njezinom pseudoreligioznom tonu.
Rosenberg je pomogao uvjeriti Hitlera, čiji su rani govori bili mahom fokusirani na osvetu protiv Francuske i Britanije, kako je komunizam ozbiljna prijetnja Njemačkoj. Tzv. "judeoboljševizam" postao je važni cilj napada nacističke ideologije tijekom 1920-ih godina.
U studenome 1932., Rosenberg je sudjelovao u Voltinoj konferenciji o Europi održanoj u Rimu. Britanski povjesničar Sir Charles Petrie upoznao je Rosenberga na toj konferenciji i bio zgrožen. Petrie je bio katolik, te se snažno protivio Rosenbergovim protužidovskim i protukatoličkim sentimentima.Sir Charles Petrie, A Historian Looks at His World (London, Sidgwick & Jackson, 1972), p. 136.