Slovačka (slov. Slovensko), službeno Slovačka Republika (slov. Slovenská republika), država je u Srednjoj Europi. Na sjeveru graniči s Poljskom, na istoku s Ukrajinom, na jugu s Mađarskom, na jugozapadu s Austrijom i na sjeverozapadu Češkom. Teritorij Slovačke većinom je planinski i prostire se na oko 49 000 km² na kojemu živi preko 5,4 milijuna stanovnika. Glavni i najveći grad je Bratislava, a drugi najveći grad su Košice.
Slaveni su na područje današnje Slovačke stigli u petome i šestome stoljeću. U sedmome stoljeću imali s značajnu ulogu u stvaranju unije zapadnoslavenskih plemena poznatom kao Samovo Carstvo. U devetome stoljeću osnovali su Nitransku Kneževinu, koju je kasnije osvojila Velikomoravska Kneževina. U desetomu stoljeću, nakon raspada Velike Moravske, prostor je pripojen Ugarskoj Kneževini, koja će zatim 1000. godine postati Ugarsko Kraljevstvo. Godine 1241. i 1242., tijekom mongolske provale u Europu uništen je velik dio naselja na širemu području Ugarskoga Kraljevstva. Područje je zatim obnovio mađarski kralj Bela IV. i omogućio masovno naseljavanje Nijemaca, čime su oni postali važna etnička skupina u tome području, osobito u dijelovima suvremene središnje i istočne Slovačke.Karl Julius Schröer, Die deutschen Mundarten des ungrischen Berglandes (1864.)
Nakon Prvoga svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske, osnovana je Čehoslovačka. Bila je to jedina zemlja u Srednjoj i Istočnoj Europi koja je zadržala demokratski sustav vlasti tijekom cijeloga međuratnoga razdoblja. Ipak, mjesne fašističke stranke postupno su dolazile na vlast u slovačkim zemljama, a tijekom Drugoga svjetskog rata prva Slovačka Republika nastavila je postojati kao djelomično priznata marionetska država Trećega Reicha. Na kraju Drugoga svjetskog rata Čehoslovačka je ponovno uspostavljena kao neovisna država. Nakon državnoga udara 1948. godine, Čehoslovačka je došla pod komunističku upravu i postala dio Varšavskoga ugovora predvođena Sovjetskim Savezom. Pokušaji liberalizacije komunizma u Čehoslovačkoj kulminirali su Praškim proljećem, no pokret je slomljen invazijom Varšavskoga pakta na Čehoslovačku u kolovozu 1968. Godine 1989. Baršunasta revolucija mirno je okončala komunističku vladavinu u Čehoslovačkoj. Slovačka je postala neovisna država 1. siječnja 1993. nakon mirnoga raspada Čehoslovačke, ponekad poznatoga kao Baršunasti razvod.
Slovačka je razvijena zemlja s naprednim gospodarstvom i visokim dohotkom, vrlo visoko rangirana u Indeksu ljudskoga razvoja. Država nastoji uskladiti načela tržišnoga gospodarstva sa sveobuhvatnim sustavom socijalne sigurnosti, pružajući građanima univerzalnu zdravstvenu zaštitu, besplatno obrazovanje, a odlikuje se jednim od najdužih plaćenih roditeljskih dopusta u OECD-u. Slovačka je članica Europske unije, Eurozone, Schengenskoga prostora, Ujedinjenih naroda, NATO-a, CERN-a, OECD-a, WTO-a, Vijeća Europe, Višegradske skupine i OESS-a. Slovačka je također država u kojoj se nalazi osam UNESCO-vih mjesta svjetske baštine. Najveći je svjetski proizvođač automobila po glavi stanovnika, s ukupnom proizvodnjom od 1,1 milijun automobila u 2019., što predstavlja 43% ukupne industrijske proizvodnje države.
Etimologija Ime Slovačka znači „Zemlja Slavena” (Slovensko na slovačkome, koje potječe od starijeg oblika Sloven/Slovienin) isto kao i Slovenija i Slavonija. U srednjovjekovnim latinskim, njemačkim, pa čak i nekim slavenskim izvorima, isti se naziv često koristio za Slovake, Slovence, Slavonce i Slavene općenito. Prema jednoj od teorija, novi oblik nacionalnoga imena nastao je u 13. ili 14. stoljeću, vjerojatno pod utjecajem češkoga jezika. Češku riječ Slovák nalazimo u srednjovjekovnim pisanim izvorima od 1291. nadalje.UHLÁR, V.: O pôvode názvov Slovák, Slovensko a slovenčina Taj je oblik polako prihvaćen za Slovake, ali za Slovakinje ostao je stari izraz Slovenka. Izrazi za zemlje naseljene Slovacima (Slovensko) i naziv slovačkoga jezika (slovenčina) zadržali su stariji oblik (usp. s oblicima u slovenskome). Većina stranih prijevoda obično potječe iz ovoga novijega oblika (Slovakia na engleskome, Slowakei na njemačkome, Slovaquie na francuskome itd.).
U srednjovjekovnim latinskim izvorima korišteni su izrazi Slavus, Slavonia ili Slavorum u više različitih inačica već od 1029.UHLÁR, V.: O pôvode názvov Slovák, Slovensko a slovenčina U njemačkim izvorima nazivi za slovačke zemlje bili su Windenland ili Windische Lande (rano 15. stoljeće), te oblici Slovakia i Schlowakei koji su se počeli pojavljivati u 16. stoljeću.Uličný, Ferdinand (2014.). Sadašnji slovački oblik Slovensko prvi se put spominje 1675.
Povijest poveznica=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/6/6d/Moravianska_venusa.jpg/184px-Moravianska_venusa.jpg|lijevo|mini|245x245px|Moravanska Venera iz Moravany nad Váhom, datirana oko 22 800. godine pr. Kr. Najstariji sačuvani ljudski artefakti iz Slovačke pronađeni su u blizini Nové Mesto nad Váhom i datirani su na 270 000. pr. Kr., u doba ranoga paleolitika. Ova drevna oruđa, izrađena klaktonskom tehnikom, svjedoče o drevnoj naseljenosti Slovačke.
Drugi kameni alati iz srednjega paleolitika (200 000 – 80 000 pr. Kr.) nađeni su u špilji Prévôt (Prepoštská) u Bojnicama i drugima obližnjim nalazištima. Najvažnije otkriće iz toga doba je lubanja neandertalca (oko 200 000 pr. Kr.), otkrivena u blizini Gánovcea, sela u sjevernoj Slovačkoj.
Arheolozi su pronašli prapovijesne ljudske kosture diljem zemlje, kao i brojne predmete i ostatke gravettienske kulture, uglavnom u dolinama rijeka Nitra, Hron, Ipeľ, Váh i sve do grada Žiline, te u podnožju planina Vihorlat, Inovec i Tribeč i na planini Myjava. Najpoznatiji nalazi jesu najstariji ženski kip od mamutove kosti (22 800. pr. Kr.) i slavna Moravanska Venera. Kip je pronađen 1940-ih u Moravany nad Váhom kod Piešťanyja. S lokaliteta Zákovská, Podkovice, Hubina i Radošina potječu brojne ogrlice izrađene od školjaka termofilnih puževa iz tercijara roda Cypraea. Ovi su nalazi najstariji dokaz o trgovačkoj razmjeni između Sredozemlja i Srednje Europe.
Brončano doba Tijekom brončanoga doba zemljopisni teritorij današnje Slovačke prošao je kroz tri faze razvoja, koje su se protezale od 2000. do 800. godine pr. Kr. Veliki kulturni, gospodarski i politički razvoj može se pripisati značajnome rastu proizvodnje bakra, posebice u središnjoj Slovačkoj (primjerice u Španjoj dolini) i sjeverozapadnoj Slovačkoj. Bakar je postao stabilni izvor prihoda i donio je prosperitet lokalnome stanovništvu.
Nakon nestanka kulture Čakany i Velatice, Lužičani su razvili izgradnju jakih i složenih utvrda, s velikim stalnim strukturama i upravnim središtima. Iskopavanja lužičkih gradina dokumentiraju znatan razvoj trgovine i poljoprivrede u to doba. Bogatstvo i raznolikost grobnica znatno se povećala. Stanovnici toga područja izrađivali su oružje, nakit, posuđe i kipove.
Željezno doba poveznica=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/6/64/Web_Biatec.jpg/220px-Web_Biatec.jpg|mini|Lijevo: keltski novčić biatec. Desno: pet slovačkih kruna s motivom keltskoga biateca.
Halštatsko razdoblje Dolazak plemena iz Trakije donio je značajne promjene među stanovnike u ravnici Sereď i u gradinama poput Molpíra u blizini Smolenica u Malim Karpatima. Za halštatskoga razdoblja u zapadnoj Slovačkoj podignuti su monumentalni grobni humci s kneževskom opremom koju su činile brojne bogato ukrašene posude i nakit. Pogrebni obred uvijek je predviđao kremiranje. Pripadnici niže klase pokapani su u ravnim grobljima u žarama.
Posebnu ulogu imalo je tkanje i proizvodnja tkanine. Lokalna moć "kneževa" iz halštatskog razdoblja nestala je u Slovačkoj prije sredine prvog tisućljeća prije Krista, nakon sukoba između skitsko-tračkoga naroda i lokalnoga stanovništva, što za posljedicu imalo napuštanje starih gradina. Relativno ispražnjena područja ubrzo su naselila nova keltska plemena, koja su napredovala s juga prema sjeveru slijedeći slovačke rijeke i mirno su se integrirali s lokalnim stanovništvom.
Latensko razdoblje Od oko 500 pr. Kr., područje današnje Slovačke naselili su Kelti, koji su izgradili moćne opide na mjestima današnje Bratislave i Devína. Biateci, srebrni novčići s natpisima na latiničnom pismu, predstavljaju prvu poznatu upotrebu pisma u Slovačkoj. U sjevernim regijama, ostaci lokalnoga stanovništva lužičkog podrijetla pod keltskim, kasnije i dačkim utjecajem, razvili su jedinstvenu puhovsku kulturu s naprednim zanatima i obradom željeza, mnogim gradinama i utvrđenim naseljima. Odlikuje je kovanje karakterističnoga novca tipa Velkobysterecky bez natpisa, s jedne strane prikaz konja, a s druge glava. Ova se kultura često povezuje s keltskim plemenom koje se u rimskim izvorima spominje kao Cotini (Kotini) ili Gotini.
Rimsko razdoblje poveznica=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/5/51/Trencin-Roman2.JPG/220px-Trencin-Roman2.JPG|mini|Rimski natpis u blizini dvorca u Trenčinu (178. – 179.). Od 2. godine Rimsko Carstvo se proširilo na šire područje Srednje Europe pa tako i Slovačke i uspostavilo je i održavalo niz predstraža oko i južno od Dunava, od kojih su najveće bile poznate kao Carnuntum (čiji se ostaci nalaze na glavnoj cesti na pola puta između Beča i Bratislave) i Brigetio (današnji Szőny na slovačko-mađarskoj granici). Takva rimska granična naselja izgrađena su na današnjem području Rusovce, trenutno predgrađu Bratislave. Oko ove vojne utvrde naselilo se civilno stanovništvo i izgradilo rimsko naselje vicus i poljoprivredne gospodarske strukture tipa villa rustica. Ime ovoga naselja bilo je Gerulata. Vojna utvrda imala je pomoćnu konjaničku jedinicu od 300 konjanika po uzoru na germansko pleme Kananefate. Ostatci rimskih građevina također su preživjeli u Stupavi, dvorcu Devín, brdu bratislavskoga dvorca i u Dúbravki, predgrađu Bratislave.
U blizini najsjevernije crte rimskoga zaleđa limesa, postojao je zimski logor Laugaricio (današnji Trenčín) u kojem je II. rimska legija izvojevala pobjedu u odlučujućoj bitci protiv germanskoga plemena Kvada 179. godine tijekom Markomanskih ratova. Tada je uništeno Vanijevo kraljevstvo, kojega su osnovala germanska plemena Svevi, Kvadi i Markomani, te nekoliko manjih germanskih i keltskih plemena, poput Osa i Cotina. Kraljevstvo je obuhvaćalo zapadnu i središnju Slovačku od 8. – 6. godine pr. Kr. do 179. godine.
Velike invazije od 4. do 7. stoljeća U drugome i trećem stoljeću nove ere, Huni su započeli seobu iz srednjoazijskih stepa prema zapadu. Prešli su Dunav 377. godine, okupirali i nastanili Panoniju koja im je 75 godina služila kao polazište za pokretanje pljačkaških pohoda u Zapadnu Europu. Međutim, Atilina smrt 453. godine dovela je do propasti i nestanka Hunskoga carstva. Godine 568. tursko-mongolska plemenska konfederacija Avara izvršila je invaziju na Srednje Podunavlje. Avari su zauzeli Panonsku nizinu i uspostavili carstvo koje je dominiralo Karpatskim bazenom.
Godine 623. slavensko stanovništvo koje je živjelo u zapadnim dijelovima Panonije odcijepilo se od Hunskoga carstva nakon pobune koju je predvodio franački trgovac Samo. Nakon 626. moć Avara počinje postupno opadati,Kristó, p.30–31 ali njihova vladavina traje sve do 804. godine.
Slavenske države Slavenska plemena naselila su se na području današnje Slovačke u 5. stoljeću. Zapadna Slovačka bila je središte Samova carstva u 7. stoljeću. Slavenska država poznata kao Kneževina Nitra nastala je u 8. stoljeću, a njezin je vladar Pribina 828. godine dao posvetiti prvu poznatu kršćansku crkvu na području današnje Slovačke. Zajedno sa susjednom Moravskom, kneževina je od 833. godine činila jezgru Velikomoravske kneževine. Vrhunac ovoga slavenskog carstva došao je dolaskom svetih Ćirila i Metoda 863. godine, za vrijeme vladavine kneza Rastislava i teritorijalnim proširenjem pod kraljem Svatoplukom I.
Velika Moravska (830. – prije 907.)