Baskijski seoski športovi, zvani Herri Kirolak na baskijskom ili Deportes rurales na španjolskom, je termin koji se koristi za niz športskih natjecanja ukorijenjenim u tradicionalnim načinu života baskijskog naroda. Force Basque je pojam koji se koristi na francuskom jeziku.
Gotovo svi regionalni seoski baskijski športovi imaju svoje podrijetlo u dvama glavnim povijesne zanimanjima, baserritarra (farmer) i arrantzalea (ribar), s većim postotkom koji potječe iz seoske pozadine. Društvene promjene u Baskiji učinile su mnoga od tih zanimanja tehnički zastarjelima u 19. i 20. stoljeću. Manji dio njih i dalje postoje kao seoske ili pomorske aktivnosti vezane uz svakodnevni život i postale su jako rijetka, ali su se ummesto toga uspjela pretvoriti u popularne športove, od kojih su neki postali izuzetno popularni. mini|250px|Harrijasotzaile Pobjednici dobivaju baskijsku beretku (boina ili txapela) kao trofej, stoga baskijske riječ za "prvaka" - txapeldun, doslovno znači "onaj koji ima beretku".
Klađenje, i od strane natjecatelja i publike, vrlo je često i popularno na takvim događanjima na sjeveru Španjolske. H18K seoski športovi Godine 2006. Baskijska je Vlada identificirala 18 određenih seoskih športova, zvanih H18K, u svojem Strateškom planu za promociju. Tih 18 kategorija su (abecednim redom): Aizkora proba (sječenje drva)
Doslovno "testiranje sjekire", seoski sport „aizkolaritza“ iz baskijske riječi za drvo-sjekača. To je vrlo popularan sport danas, ali svoje korijene nalazi u seskom sječenju drva i spravlajnju drvenog ugljena. U ovom natjecanju, rezač mora sjeći kroz niz debla raspoređenih u redovima na terenu što je brže moguće, dok stoji na balvanu.
Ovaj sport je često viđen po ljetnim na lokalnim svečanostima i plesovima na otvorenom, koji se održavaju po mjestima diljem zemlje.
Giza-abere probak (igre vučenja)
mini|11 ljudi poteže 4-tonski kamen u Eibaru 1940. godine
Ovo je šport za ispitivanje životinja i ljudi te je skupni naziv za niz športova u kojima su ljudi i životinje uključeni u povlačenje teških utega. Postoje četiri glavne kategorije: Giza probak (ljudsko testiranje), gdje ljudi pokušavaju vući teške terete, obično veliki kamen, preko određene udaljenosti Zaldi probak (konjski testovi) - isto kao Giza probak ali s konjima Idi probak (testovi goveda) - isto kao Giza probak ali s volovima Asto probak (testovi magaraca) - isto kao Giza probak ali magarcima Ovi se obično odvijaju na posebno izgrađenim ispitnim terenima. Cilj je pokriti određenu udaljenost u određenom roku, ili pokriti što više krugova moguće. Idi probak su daleko najpopularniji u ovoj kategoriji.
Harri jasotzea (dizanje kamenja)
Dizanje kamena je jedan od najpoznatijih baskijskih seoskih športova izvan Baskije, uglavnom zahvaljujući Iñakiju Perureni- harrijasotzaileu iz Leitze u Navari, koji je prvi podigao kamen preko 300 kg.
Obično se dva podizača kamena natječu u svakom natjecanju, naizmjence nastojeći u jednom ili nekoliko pokušaja, kamen podići najveći mogući broj puta. Podizanje se smatra uspješnim kad je kamen pravilno uravnotežen na ramenu. Početkom 20. stoljeća standardizirana su četiri najčešće se korištene vrste kamena i to u obliku kvadra, cilindra, kugle i kocke. Kamenje je tradicionalno izrađeno od granita, amasa im je obično u rasponu od 100 kg do 212 kg. Uz aizkolaritzom (sječu drva), dizanje kamena je još jedan primjer seoskog športa koji se izvodi po lokalnim svečanostima diljem Baskije.
Harri zulaketa (bušenje rupa) mini|Harri zulaketa Bušenje kamena uključuje natjecanje u bušenje rupa u stijeni. Timovi od trojice natječu se jedni protiv drugih. Oni se izmjenjuju u korištenju duge metalne motke (zvane laztabin) bušeći rupu u velikoj stijeni na kojoj stoje, izlijevajući vodu po radnoj površini, dok se treća osoba odmara.
Ova tradicija seže do kamenolomskih aktivnosti po Biskaji i okolo nje, osobito u Biskaji. Na španjolskom oni se nazivaju barrenadores (bušači) i povremeno na baskijskom barrenatzaileak (bušači, od španjolske riječi).
Ingude altxatzea (podizanje nakovnja) mini|200px|Bittor Zabala na natjecanju podizanju nakovnja u Eibaru 1928.
Podizanje nakovnja zahtijeva od natjecatelja podizanje željeznog nakovnja mase 18 kg 30 cm iznad visine od svoje vlastite glave onoliko puta koliko je moguće u određenom vremenskom razdoblju. Nakovanj ima oblik tupog trokuta s panja na jednom kraju ili izduženog T oblika i tradicionalno se koristi u potkivanju konja. Prvaci uspiju podići 80-ak puta u 2 minute. U španjolskom se to zove alzamiento de yunque, a na francuskom lever d’enclume.
Lasto altxatzea (podizanje bala sijena) Doslovno podizanje bale sijena, ova igra uključuje podizanje bale sijena uz pomoć remenice. Natjecanje se obično sastoji od podizanja bale što je češće moguće unutar određenog vremenskog razdoblja, najčešće 2 minute. Bala mase 45 kg u muškim natjecanjima i 30 kg u ženskim.
Najteži dio je balu podići na potrebnu visinu prvi put. Jednom kad se to postigne, natjecatelji puštaju bale u slobodni pad, hvatajući konopac i skačući gore u odgovarajućem trenutku prikladno koristeći svoju vlastitu masu za dizanje bala kad oni padaju prema tlu. Potrebna je vještina kako bi se izbjegle opekline od užeta ugrijanog trenjem. Neupućenom promatraču može se činiti da se natjecatelji ljuljaju na užetu crkvenog zvona. Na španjolskom se to zove dizanje bala levantamiento de fardo, a lever de paille na francuskom.
Lasto botatzea (bacanje bala) mini|250px|Bacanje bala sijena u Barakaldu Bacanje bala sijena je vezano na lasto altxatzea. Ovdje bala sijena mora biti bačen preko šipke određene visine uz pomoć vila. Za muškarce visina je normalno 7 m, 5 m za žene, a bala treba pogoditi zvono da bi se bacanje priznalo.
Ovaj sport je vrlo sličan škotskom bacanju snopova. Na španjolskom se to zove lanzamiento de fardo.
Lokotx biltzea (skupljanje klipova)
U natjecanju prikupljanja klipova, također zvanoj buskail biltzea, klipovi su smješteni na 1,25m udaljenosti u nizu, većinom 25 njih u nizu. Igra se može igrati do 50, 75 ili 100 klipova u slučaju slučaju kad su natjecatelji smješteni u 2, 3 ili 4 skupine. Natjecatelji ih moraju skupljati redom i staviti ih u koš na jednom kraju reda.
Na španjolskom se zove recogida de mazorcas a naravno des épis de maïs na francuskom.
Ontzi eramatea (nošenje tekućine) Ovdje se obično nose kante mlijeka i vrlo je slično natjecanju eramatea txinga. Natjecatelji nose 41 kg mlijeka u svakoj ruci koliko daleko mogu. Ova igra se također zove esneketariak.
Orga jokoa (igra kolica) mini|150px|Orga joko
"Igra volovskih kola" je prikaz snage. Natjecatelji moraju podići stražnji dio volovskih kola mase 360 kg 40 cm iznad tla. Kola se zakreću prema tlu na prednjem kraju i natjecatelji ih moraju okretati, pokušavajući ići okolo koliko puta je to moguće.
Također se na baskijskom jeziku zove andartza. Na španjolskom i francuskom to se zove podizanje kolica (levantamiento de carro tj. lever de charette).
Sega jokoa (košenje)
Doslovno "igra kose", ovaj šport je također poznat kao segalariak (kosci), Sega Proba (proba kose), Sega apustua (oklada kose) ili segalaritza (košenje). Najraniji spomen ovog športa dolazi iz bertsoa datiranog 1880. godine o natjecanju u Iturriotzu, Gipuskoa.
U ovom športu natjecatelji (segalari) se ili natječu u košnji rezanje trave u datom vremenskom periodu (obično jedan sat) ili ako su sve parcele trave iste veličine, natječu se tko će je najbrže pokositi. Danas natjecanje obično traje jedan sat, ali se održavaju i dvosatna natjecanja. Na kraju, trava se pograbi i balira za određivanje pobjednika. Tradicionalno, kao i kod većine s baskijskim športova, natjecatelje prati i klađenje.
Postoji nekoliko stvarnih rekorda u ovom športu kao što jako puno ovisi o terenu i stoga su teški za usporedbu. No, jedan broj segalarija je svejedno stekao slavu, na primjer, legendarni Pedro Maria Otaño Ezeitza, poznatiji kao Santa Ageda iz Beizama koji je bio aizkolari i natjecao se do 1915. Još jedan događaj bio je natjecanje 1925. u Iturriotz kada su se, pred 6000 gledatelja, Pedro Mendizabal iz Aia i Jose Arrieta iz Urniete borili jedan protiv drugog. Legenda kaže da je više od 150.000 peseta potrošeno na klađenje. Mendizabal je pobijedio, pokosivši 4294 kg trave u dva sata protiv suparnika koji je pokosio 3957 kg.
Korištenje kosa je još uvijek široko rasprostranjeno jer su i danas mnogi pašnjaci prestrmi za moderne poljoprivredne strojeve. Pristojan Segalari može pokositi nekih 5000m2 u jednom danu.
U španjolskom to jednostavno zove žetva (siega).
Sokatira (Potezanje konopa) Potezanje konopa je također tradicionalno u Baskiji. Obično se dvije ekipe od osam natječu, pokušavajući odvući drugi tim preko linije povlačeći užeta.
Postoje slobodna natjecanja u kojem se zanemaruju masa natjecatelja i više strukturirani događaji u kojima postoje kategorije mase od 525 kg, 560 kg, 640 kg i 720 kg po timu. Maloljetni timovi su uvijek ispod 560 kg. Označene su tri linije na terenu, srednju liniju i paralelna na 2m udaljenosti da dva više. Maksimalna duljina užeta je 32m s oboda između 10-12.5 cm. Postoji pet markera na užetu, crveni marker u sredini, 2m od crvenog markerom na obje strane su bijele oznake i 5m s obje strane onih koji su plavih oznaka. Cilj je da plava oznaka protivničke momčadi dođe preko vlastite 2-metarske linije. Ruke uvijek mora biti na užetu, i ne može ih podupirati nijedan drugi dio tijela, ili biti slobodne. Samo je posljednjem članu dozvoljeno omotati uže oko tijela.
Na španjolskom se to zove sogatira a na francuskom tir à la corde.
Trontza (piljenje)
Natjecanje piljenje, koje se naziva trontzalaritza ili arpana, smatra se kao varijacijom aizkolaritze i uključuju rezanje kroz komada drveta. Trupac je učvršćen vodoravno na kozliću za piljenje drva na visini od 40 cm ili pod kutom na jednom kraju preko nogare za sječenje drva te dva člana tima sjede na donjem kraju da bi stabilizirali trupac, dok duga dva rukuju pilom. Pila je obično duga 2m, trupci variraju, ali mogu biti i preko 1 m opsega i obično između 10 do 20 u broju.
Na španjolskom se to zove rezanje trupaca (corte de troncos ili samo tronza) a na francuskom scieur de bois.
Txinga eramatea (nošenje utega)
U natjecanju nošenja utega, uteg se mora provesti s obima rukama štoo dalje moguće. Obično ne postoji vremensko ograničenje, ali utezi teže svaki 50–100 kg i ne smije ih se podupirati bilo kojiim dijelom tijela. Natjecatelji mogu samo držati ručke na užetu, ali ne smiju stavljati ruke kroz njih. Mogu se donijeti vlastiti utezi, ali ih suci moraju unaprijed provjetiti. Cilj je učiniti što je više moguće obilazaka trga od 28 m2. Može se postaviti svoj vlastiti tempo i može prestati (bez stavljanja utega prema dolje) a prvaci postižu između 400-500m. Slično je natjecanju iz nošenja stapova.
Riječ eramatea se u raznim dijalektima pokazuje i kao eruteaili eroatea.
Zaku eramatea (nošenje vreća)
Nošenje vreća, zvano i zaku lasterketa (utrka vreća) zahtijeva od sudionika i brzinu i izdržljivost. To je obično u obliku štafete u timovima od 3 gdje trkači nose teške vreće preko ramena. Ovisno o području, vreće sadrže različite stvari od kruha do graha i obično teže 60, 75 ili 80 kg.
Na španjolskom se to zove utrke krijumčara (carreras de contrabandistas) ili utrka u vrećama (or carrera con saco) a na i francuskom course de sac.
Drugi športovi
Pored navedenih kategorija uključenih u skupinu H18K, postoji niz drugih ruralnih i tradicionalnih baskijskih športova, od kojih su neki vrlo popularna unutar i izvan Baskije. Neki su autohtoni, neki također se javljaju u područjima u susjedstvu Baskije ili drugim kulturama širom svijeta.
Ahari topeka (borba ovnova)