Betlehem (također Bethlehem, arapski: بيت لحم, Beit Lahm, "Kuća mesa"; hebrejski: בית לחם, Beit Lehem, "Kuća kruha") grad je na području Palestinske samouprave s više od 25.000 stanovnika. Nalazi se 10 km južno od Jeruzalema i sjedište je Betlehemske guvernije.
U svijetu je Betlehem poznat po tome što je rodno mjesto Isusa Krista (prema Novom zavjetu). Ovdje živi jedna od najstarijih kršćanskih zajednica na svijetu, koja zbog iseljavanja danas ima mali broj pripadnika. Prema vjerovanju ovdje je rođen i kralj David, koji je tu i okrunjen za kralja Izraela.
Betlehem je, kao mjesto Isusova rođenja, danas jedan od najpoznatijih svjetskih hodočasničkih odredišta. Kako kršćani širom svijeta ovom mjestu hodočaste još od 2. stoljeća UNESCO je Baziliku Isusova Rođenja, uključujući i obližnje armenske, franjevačke, grčkokatoličke i grkopravoslavne samostane, crkve, tornjeve, terasaste vrtove i hodočasničke staze, upisao 26. lipnja 2012. godine na popis mjesta svjetske baštine u Aziji. Isti dan je upisana i na popis ugroženih mjesta svjetske baštine zbog kontinuirane opasnosti i čestih sukoba Izraelaca i Palestinaca. Zbog eskalacije izraelsko-palestinskog sukoba, broj hodočasnika opada.
Povijest
Biblijsko razdoblje
Betlehem se prvi put spominje u Bibliji (u Knjizi Postanka), gdje stoji (Post 35, 15) da je Jakov svoju ljubljenu ženu Rahelu pokopao "na putu u Efratu, to jest Betlehem". Kad su Izraelci osvojili "obećanu zemlju" Kanaan, Betlehem je pripao Judinom plemenu. Zbivanja iz starozavjetne Knjige o Ruti također se većim dijelom događaju na području Betlehema.
Betlehem je prema 1. knjizi Samuelovoj mjesto porijekla roda jednoga od najznačajnijih staroizraelskih kraljeva, Davida. Prema proročanstvima, iz Davidove se loze u Betlehemu treba roditi očekivani Mesija. Prorok Mihej (5,1) tako kaže: "A ti, Betleheme, Efrato, najmanji među kneževstvima Judinim, iz tebe će mi izaći onaj koji će vladati Izraelom". U tome se stihu kaže "Betlehem-Efrata" kako bi ga se razlikovalo od istoimenog mjesta koje se nalazilo oko 11 km od Nazareta.
mini|lijevo|Srebrna zvijezda koja, prema kršćanskom vjerovanju, označava mjesto rođenja Isusa Krista Lukino Evanđelje izvješćuju da se u Betlehemu u doba cara Augusta rodio Isus i to u štalici, jer za njega nije bilo mjesta u svratištu. Budući da je Isusov poočim sveti Josip potjecao iz Davidove loze, a i zbog mjesta rođenja, gdje je, kako nas Luka izvješćuje, morao s trudnom Marijom putovati radi popisa stanovništva, Isus je, prema evanđeljima, taj žudno očekivani Mesija. To je jedan od temelja kršćanstva, dok Židovi ne priznaju Kristovo mesijanstvo. Prema Mateju, maloga Isusa posjetila su u Betlehemu vođena zvijezdom i tri maga (mudraca) s Istoka (u tradiciji sveta tri kralja) da mu se poklone te mu darovali zlato, tamjan i smirnu.
Rimsko i bizantsko razdoblje mini|desno|Pogled na Baziliku Rođenja Isusova 1833., slika M. N. Vorobjeva Između 132. i 135. grad su okupirali Rimljani, nakon njegovog zauzimanja tijekom ustanka Bar Kohbe. Prema Hadrijanovoj naredbi, Židovi su istjerani iz grada.History of Bethlehem Bethlehem Homepage Tijekom rimske vladavine u Betlehemu, podignut je hram grčkom bogu Adonisu na mjestu gdje se rodio Isus. Tijekom posjeta Helene, majke bizantskog cara Konstantina, u Betlehemu je 326. počela gradnja crkve koja je završena 333. i koja je danas poznata kao Bazilika Rođenja Isusova.
Tijekom Samaritanske pobune 529., Betlehem je opljačkan, a njegove zidine i Bazilika Rođenja Isusova su uništeni, ali su brzo obnovljeni prema naredbama cara Justinijana I. Godine 614., perzijsko sasanidsko carstvo napalo je Palestinu i osvojilo Betlehem. Prema kasnijim izvorima, Perzijanci nisu uništili grad zato što su vidjeli mage u perzijskoj odjeći u mozaiku.
Islamska vlast i Križarski ratovi mini|desno|Omarova džamija u Betlehemu, izgrađena 1860. godine Godine 637., ubrzo nakon što su Jeruzalem osvojile muslimanske snage, drugi kalif Omar posjetio je Betlehem i obećao da će Bazilika Rođenja Isusova ostati očuvana za kršćane. Blizu crkve, na mjestu gdje se Omar molio u gradu, izgrađena je džamija. Nakon vladavine pravednih kalifa, grad je prešao pod kontrolu Omajada, Abasida i Fatimida. Godine 1009., za vrijeme vladavine šestog fatimidskog kalifa Al-Hakim bi-Amr Alaha, Crkva Rođenja Isusova biva uništena po njegovim naredbama. Crkvu je ubrzo obnovio njegov nasljednik Ali az-Zahir koji je time pokušao poboljšati odnose s Bizantskim Carstvom.
Godine 1099. Betlehem osvajaju križari, koji utvrđuju grad te grade novi samostan na sjevernoj strani bazilike Rođenja Isusova. Grčko pravoslavno svećenstvo zamijenjeno je katoličkim redovnicima. Sve do tada je službena kršćanska prisutnost na ovom području bila grčka pravoslavna. Na Božić 1100., prvi kralj franačkog Jeruzalemskog Kraljevstva, Baduin I., okrunjen je u Betlehemu, a kasnije je te godine u gradu osnovan i latinski episkopat.
Godine 1187. je egipatski i sirijski sultan Saladin, koji je vodio Ajubide, oduzeo križarima Betlehem. Latinski redovnici su prisiljeni otići, a na njihovo mjesto ponovno se vratilo grčko pravoslavno svećenstvo. Saladin je pet godina kasnije pristao na povratak dva katolička svećenika i đakona. U to je vrijeme naglo opao broj hodočasnika u Betlehem iz Europe.
Neverski grof Vilim IV. obećao je kršćanskim biskupima da će ih, u slučaju da Betlehem padne u ruke muslimana, ugostiti u gradu Clamecyju u Burgundiji. Betlehemski biskup prihvatio je ovaj poziv 1223., a Clamecy je ostao in partibus infidelium sjedište Betlehemske biskupije skoro šest stoljeća, sve do Francuske revolucije 1789. godine.de Sivry, L: "Dictionnaire de Geographie Ecclesiastique", str375., 1852 izd
Betlehem je, zajedno s Jeruzalemom, Nazaretom i Sidonom, ustupljen nakratko križarskom Jeruzalemskom Kraljevstvu sporazumom između cara Svetog Rimskog Carstva Fridrika II. i ajubidskog sultana Al-Kamila. Ovaj sporazum, koji je sklopljen 1229. obvezao je obje strane na desetogodišnje primirje. Nedugo nakon što je sporazum istekao, muslimani su 1244. ponovno zauzeli Betlehem.
Godine 1250., nakon što su na vlast došli Mameluci pod vodstvom Baibarsa, dolazi do pada tolerancije prema kršćanstvu te svećenstvo napušta grad, a gradske zidine bivaju uništene 1263. godine. Katoličko svećenstvo koje se vratilo tek u idućem stoljeću, uselilo se u samostan kraj Bazilike Rođenja Isusova. Kontrola nad bazilikom dana je grčkim pravoslavcima, a kontrola nad Mliječnom špiljom podijeljena je između njih, te katolika i armenskih pravoslavaca. mini|desno|Ulica u Betlehemu 1880. godine mini|desno|Pogled na Betlehem 1898. godine
Osmansko i egipatsko razdoblje
Od 1517., kroz godine osmanske vladavine, vlasništvo nad bazilikom bilo je predmet svađe između katolika i grčkih pravoslavaca. Od 1831. do 1841. Palestinom je vladala egipatska dinastija Muhamed Ali. U ovom je razdoblju grad pogodio potres, a egipatska je vojska uništila muslimansku četvrt, kao čin odmazde zbog ubojstva Ibrahim-paše.
Godine 1841. Betlehem je opet potpao pod osmansku vlast, pod kojom je ostao sve do kraja Prvog svjetskog rata. Za vrijeme turske vladavine stanovnike grada je pogodila nezaposlenost, veliki porezi i obvezna vojna služba, zbog čega je veliki broj stanovnika odselio, većinom u Južnu Ameriku.
Dvadeseto stoljeće
Nakon pobjede u Prvom svjetskom ratu, Velika Britanija i Francuska podijelili su osvojene osmanske pokrajine. Dana 29. rujna 1923. Betlehem i većina teritorija zapadno od rijeke Jordan postali su dio Britanskog mandata u Palestini. Prema odluci Opće skupštine UN-a o podjeli Palestine 1947., Betlehem je izuzet kao posebna međunarodna enklava Jeruzalema kojom je upravljao UN. Tijekom Arapsko-izraelskog rata 1948. grad su zauzele jordanske snage.A Jerusalem Timeline, 3,000 Years of The City's History Mnoge su izbjeglice iz područja kojeg su zauzele izraelske snage pobjegle u područje Betlehema. Kasnije će ta izbjeglička područja postati današnji izbjeglički kampovi Aza i Aida na sjeveru, te Deišeh na jugu.About Bethlehem The Centre for Cultural Heritage Preservation via Bethlehem.ps Zbog ovog dolaska velikog broja izbjeglica, dotad većinsko kršćansko stanovništvo Betlehema postalo je većinsko muslimansko.Population in the Bethlehem District Bethlehem.ps
Jordan je sačuvao kontrolu nad gradom sve do Šestodnevnog rata 1967. kad je Betlehem, kao i ostatak Zapadne obale, okupirao Izrael. Dana 21. prosinca 1995., Izraelci su se povukli iz Betlehema, a tri dana nakon toga grad je, prema sporazumu, potpao pod političku i vojnu kontrolu Palestinske samouprave.
Druga intifada desno|mini|Rupe od metaka na bazilici, koje su napravile izraelske snage Tijekom druge palestinske intifade, koja je počela 2000. – 2001., infrastruktura u Betlehemu je velikim dijelom oštećena, a gradski turizam narušen. Godine 2002., grad je bio bojište u velikoj vojnoj operaciji Tzahal izraleskih vojnih snaga.
Tijekom ove operacije Cahal je opkolio Baziliku Rođenja Isusova, gdje su se od Izraelaca sklonili oko 200 Palestinaca, uključujući i skupinu militanata. Ova opsada je trajala 39 dana, a u njoj je ubijeno devet militanata, te crkveni zvonar. Opsada je završila sporazumom o progonstvu trinaest militanata u razne europske zemlje te Mauritaniju. Tadašnji papa Ivan Pavao II. žestoko je osudio postupke izraelske vojske, kao i mnogi drugi svjetski dužnosnici.
Zemljopis
Betlehem se nalazi na visini od 775 metara, što je 30 metara više od obližnjeg Jeruzalema. Grad se nalazi na južnom dijelu Judejske gore.
Grad se nalazi 73 km sjeveroistočno od Gaze i Sredozemnog mora, 75 km zapadno od Amana u Jordanu, 59 km jugoistočno od Tel Aviva te 10 km južno od Jeruzalema.Distance from Bethlehem to Tel Aviv, Distance from Bethlehem to Gaza Time and Date AS / Steffen Thorsen Obližnji gradovi i mjesta su Beit Safafa (jugoistočni Jeruzalem) na sjeveru, Beit Džala na sjeverozapadu, Husan na zapadu, Al Hadr i Artas na jugozapadu, te Beit Sahur na istoku. Beit Sahur i Beit Džala nalaze se unutar šireg urbanog područja Betlehema, a unutar grada nalaze se i izbjeglički kampovi Aida i Al Aza.
Stari grad
Stari grad nalazi se u središtu Betlehema. Sastoji se od osam četvrti, koje se u mozaičkom stilu nalaze oko trga Manger. Četvrti su al-Najajreh, al-Farahiyeh, al-Anatreh, al-Tarajmeh, al-Qawawsa, Hreizat i al-Fawaghreh, od kojih je samo al-Fawaghreh muslimanska četvrt, dok su ostale kršćanske.Bethlehem’s Quarters Centre for Cultural Heritage Preservation Kršćanske četvrti su većinom nazvane po arapskom klanu Gasanidi, koji su se ovdje naselili.Clans -2 Mediterranean Voices: Oral History and Cultural Practice in Mediterranean Cities Četvrt Al-Qawawsa osnovali su arapski kršćani koji su se ovdje doselili iz obližnjeg grada Taqua u 18. stoljeću.Tqoa’ area Zeiter, Leila. Centre for Preservation of Culture and History. Izvan starog grada nalazi se i jedna sirska četvrt čiji su se stanovnici doselili iz Midyata u Kurdistanu.Short Overview of the Bato Family BatoFamily.com Sveukupno u starom gradu živi oko 5.000 stanovnika.
Klima
U gradu vlada mediteranska klima, s toplim i suhim ljetima te hladnim zimama. Zimsko razdoblje, koje traje od sredine prosinca do sredine ožujka, zna biti kišovito i hladno. Najhladniji mjesec u godini je siječanj, kada se temperature kreću od 1 °C do 13 °C. Najtoplije razdoblje godine je između svibnja i rujna. Najtopliji mjesec u godini je kolovoz, s prosjekom od 27 °C. Godišnje prosječno na Betlehem padne oko 700 mm kiše, od toga 70% između studenog i siječnja.
Prosječna godišnja vlažnost je 60%, a najviša je između siječnja i veljače. Najniže razine vlažnosti su u svibnju. Rosa se stvara u do 180 noći godišnje. Na grad klimatski djeluje Sredozemno more s povjetarcem, te toplinski, suhi, pješčani vjetrovi koji dolaze iz Arapske pustinje.
Stanovništvo