Hrvatska nogometna reprezentacija predstavlja Hrvatsku u nogometu. Hrvatski nogometni savez postao je privremeni član Svjetske nogometne federacije (FIFA-e) 16. srpnja 1941.Stipica Grgić, Hrvatski nogometni savez i Fédération Internationale de Football Association 1941. – 1945., Historijski zbornik, Vol. 79 No. 1, 2026., str. 72–73. Reprezentacija istog imena u prošlosti je predstavljala Banovinu Hrvatsku i Nezavisnu Državu Hrvatsku u devetnaest prijateljskih utakmica odigranih između 1940. i 1944. godine. Nakon Drugoga svjetskog rata igrači iz Hrvatske nastupali su u jugoslavenskoj nogometnoj reprezentaciji sve do 1990. i raspada SFRJ. U tomu je razdoblju reprezentacija Hrvatske, iako je Hrvatska bila sastavnica Jugoslavije, odigrala jednu međunarodnu prijateljsku utakmicu protiv Indonezije u Zagrebu 1956. Nakon razdruženja s Jugoslavijom Hrvatskoj je potvrđeno članstvo u FIFA-i 3. srpnja 1992. godine. U punopravno članstvo u Europskoj nogometnoj organizaciji (UEFA-i) primljena je 17. lipnja 1993. godine tako da je UEFA Euro '96 prvo međunarodno natjecanje na kojemu je reprezentacija stekla pravo sudjelovanja u kvalifikacijama, a potom i u završnici natjecanja u Engleskoj. Svoj prvi službeni nastup na svjetskim prvenstvima Hrvatska je ostvarila 1998. godine u Francuskoj kada je završila na trećem mjestu, a hrvatski reprezentativac Davor Šuker postao najboljim strijelcem prvenstva. Otkad su joj odobrena nastupanja na velikim nogometnim natjecanjima, Hrvatska je propustila samo jedno svjetsko (2010.) i jedno europsko prvenstvo (2000.).
Zbog rezultata 1994. i 1998. godine reprezentacija je od FIFA-e dobila dva priznanja Mover of the Year. Kada je FIFA u prosincu 1992. počela objavljivati tablicu najboljih reprezentacija, Hrvatska je zauzela 125. mjesto na svijetu. Nakon Svjetskoga nogometnog prvenstva 1998. godine u Francuskoj Hrvatska se našla na trećem mjestu, ostvarivši time najveći napredak u povijesti FIFA-ine ljestvice.
Razdoblja Prema službenim FIFA-inim povijesnim dokumentima, Hrvatska je svoju prvu neslužbenu utakmicu odigrala 23. lipnja 1907. godine.SK Slavia Praha: 1907 , pristupljeno 27. rujna 2022. Za vrijeme različitih zajedničkih državnih zajednica, hrvatski su igrači igrali za reprezentacije Kraljevine SHS/Jugoslavije (1919. – 1941.) te Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (1945. – 1991.).Ramet 2005., str. 171. lijevo|mini|Prva službena utakmica:Jozo Jakopić (izbornik), Emil Urch, Florijan Matekalo, Franjo Wölfl, Zvonko Jazbec, Milan Antolković, Ivan Jazbinšek, Ivica Belošević, Zvonimir Cimermančić, Franjo Glaser, Ivan Šuprina, August Lešnik i Mirko Kokotović Banovina Hrvatska Godine 1940. Jozo Jakopić vodio je kao izbornik nogometnu reprezentaciju koja je predstavljala jednu od sastavnica tadašnje Kraljevine SHS/Jugoslavije, Banovinu Hrvatsku u četiri prijateljske utakmice pod izbornikom Jozom Jakopićem: dvije protiv Švicarske i dvije protiv Mađarske. Hrvatska je kao neovisna reprezentacija svoj službeni debi ostvarila 2. travnja 1940. godine u Zagrebu utakmicom protiv Švicarske koja je završila rezultatom 4:0 u korist Hrvatske. Nezavisna Država Hrvatska Nakon invazije Sila Osovine Hrvatski nogometni savez je postao aktivan postavši privremeni član FIFA-e 16. srpnja 1941. godine pod okriljem Nezavisne Države Hrvatske. Tadašnja reprezentacija odigrala je ukupno petnaest prijateljskih utakmica od kojih četrnaest kao službena članica FIFA-e. Jedinu utakmicu prije FIFA-inog priznanja kao izbornik vodio je Rudolf Hitrec, u porazu 1:5 u Beču od Njemačke. Prvi službeni rezultat kao FIFA-ine članice hrvatska reprezentacija odigrala je 1:1 protiv Slovačke. Utakmica je odigrana 8. rujna u Bratislavi. Ovu i još sljedećih 12 vodio je izbornik Bogdan Cuvaj, a posljednju utakmicu za vrijeme NDH vodio je izbornik Bernard Hügl. To je bio susret u Zagrebu, protiv Slovačke (7:3), koja je odigrana 9. travnja 1944.
Hrvatska reprezentacija je u razdoblju od 1940. do 1944., kada joj je bilo dopušteno međunarodno sudjelovanje, po svjetskoj nogometnoj Elo ljestvici bila 7. (1940.),World Football Elo Ratings: Year 1940 8. (1941.)World Football Elo Ratings: Year 1941 te 10. (1942., 1943. i 1944.) reprezentacija svijeta.World Football Elo Ratings: Year 1942World Football Elo Ratings: Year 1943World Football Elo Ratings: Year 1944
Socijalistička Republika Hrvatska Godine 1945. održano je prvo jugoslavensko nogometno prvenstvo nakon Drugoga svjetskog rata u kojemu sudjelovale su republičke reprezentacije, a Hrvatska je osvojila treće mjesto.Hrvatska nogomet.lzmk.hr, pristupljeno 8. rujna 2022. U razdoblju od 1945. do 1956. godine je bila aktivna republička hrvatska nogometna reprezentacija u natjecanjima s ostalim republičkim reprezentacijama, a u jedinom međunarodnom susretu 12. rujna 1956. godine pobijedila je indonezijsku reprezentaciju. Hrvatski nogometaši su za vrijeme postojanja SFRJ nastupali za jugoslavensku reprezentaciju u svim natjecanjima sve do 1990. godine.
Posljednji jugoslavenski sastav za koji su igrali hrvatski igrači bio je onaj koji je odigrao utakmicu protiv Farskih Otoka 16. svibnja 1991. godine. Samo je još vratar Tomislav Ivković nastupio za Jugoslaviju u utakmici sa Švedskom 4. rujna 1991. Tijekom tog razdoblja obnovljena je hrvatska nogometna reprezentaicja koja je svoju prvu modernu međunarodnu nogometnu utakmicu odigrala protiv SAD-a, 17. listopada 1990. godine na stadionu u Maksimiru. Ta utakmica koju je Hrvatska dobila rezultatom 2:1 bila je jedna od tri utakmice koje je vodio prvi izbornik moderne hrvatske nogometne reprezentacije Dražan Jerković. Pod njegovim vodstvom Hrvatska je pobijedila u još dvije utakmice prije nego što su izbornici postali Stanko Poklepović i Vlatko Marković koji su vodili reprezentaciju. Utakmica protiv SAD-a također je poslužila za predstavljanje dresova hrvatske reprezentacije. Iako je Hrvatska još uvijek bila dijelom SFRJ do službenog proglašenja neovisnosti 8. listopada 1991. godine, ovaj sastav se već tada smatrao službenom nogometnom reprezentacijom nezavisne Hrvatske. Republika Hrvatska Sredinom 1992. godine HNS je obnovio članstvo u FIFA-i te je primljen u članstvo UEFA-e. FIFA nije priznala nastupe reprezentacije prije neovisnosti Hrvatske pa je na službenoj FIFA-inoj ljestvici zauzela tek 125. mjesto.
FIFA i UEFA kasnile su za drugim svjetskim športskim organizacijama i UN-om po pitanju prijama Hrvatske u svoje članstvo. Nepuštanjem hrvatskih klubova u europska klupska natjecanja zbog ratnih okolnosti pomagali su međunarodnu izolaciju Hrvatske i neinformiranost svijeta o tome da Hrvatska uopće postoji. MOO je 17. siječnja 1992. primio HOO u privremeno članstvo (puno 24. rujna 1993. godine). UN je to učinio 22. svibnja 1992., FIFA tek 3. srpnja 1992. godine, kada su već počele kvalifikacije, pa je na taj način Hrvatska bila onemogućena sudjelovati na izlučnim natjecanjima za svjetsko prvenstvo 1994. u SAD-u. S druge strane, unatoč pravnih stajališta mišljenja Badinterove komisije, neki su športski moćnici i dalje smatrali srbijansko-crnogorsku državnu zajednicu jedinom sljednicom bivše Jugoslavije, pa su i dalje rezultate i uspjehe bivše države pripisivali samo njima te time i sva prava koja su proizlazila iz toga, ignorirajući ravnopravnu sljednost svih osamostaljenih republika. Štoviše, Jugoslavija je trebala biti nositeljicom 5. skupine europskih izlučnih natjecanja, no zbog sankcija iz Rezolucije VS UN br. 757 nije sudjelovala.
Vrijeme izbornika Blaževića
Europsko prvenstvo 1996.
Miroslav Blažević imenovan je izbornikom 1994. godine i vodio je reprezentaciju kroz kvalifikacije za Europsko prvenstvo 1996. godine koja je započela prvom natjecateljskom pobjedom u povijesti, 2:0 protiv Estonije, 4. rujna 1994. godine.
Prvi natjecateljski poraz Hrvatske dogodio se 11. lipnja 1995. godine u utakmici protiv Ukrajine (1:0) u istoj kvalifikacijskoj skupini. Hrvatska je kvalifikacije završila na prvom mjestu skupine te osvojila svoje prvo FIFA-ino priznanje 1994. godine (Best Mover of the Year).
175px <small>Postava 3–5–2 sa Svjetskog prvenstva 1998. godine u Francuskoj. Premda ih nema u planu, Robert Prosinečki i Krunoslav Jurčić također su sudjelovali dio minuta. Alen Bokšić propustio je prvenstvo zbog ozljede, a u početnom sastavu zamijenio ga je Goran Vlaović. Goran Vlaović postigao je prvi pogodak na velikom turniru za reprezentaciju u utakmici protiv Turske na Europskom prvenstvu održanom u Engleskoj 1996. godine. Nakon prve utakmice i pobjede, Hrvatska je u drugoj utakmici pobijedila branitelje naslova Dansku rezultatom 3:0 u utakmici koja će ostati upamćena po pogotku Davora Šukera lobom s 20 metara. Šuker će kasnije izjaviti da mu je upravo to bio omiljeni pogodak karijere. U posljednjoj utakmici u skupini Hrvatska je izgubila od Portugala rezultatom 0:3, ali se svejedno plasirala u četvrtfinalu gdje je izgubila od kasnijih prvaka Njemačke rezultatom 1:2.
Svjetska bronca u Francuskoj 1998.
Miroslav Blažević ostao je izbornik reprezentacije tijekom kvalifikacija za Svjetsko nogometno prvenstvo u Francuskoj 1998. godine. Kvalifikacije su ponovno završile, nakon što je Hrvatska u doigravanju, nakon drugogo mjesta u kvalifikacijskoj skupini, bila bolja od Ukrajine u dvije utakmice. U skupini Svjetskog prvenstva Hrvatska je pobijedila Jamajku i Japan (3:1 i 1:0), a izgubila je od Argentine (0:1) čime je osvojila drugo mjesto u skupini i u osmini finala susrela se s Rumunjskom. Tu je utakmicu Hrvatska dobila s 1:0 i našla se u četvrtfinalu, ponovno s Njemačkom koja se u to vrijeme nalazila na drugom mjestu FIFA-ine ljestvice najboljih nogometnih reprezentacija svijeta. Tu je utakmicu Hrvatska glatko dobila rezultatom 3:0 pogotcima Roberta Jarnija, Gorana Vlaovića i Davora Šukera, a sve nakon što je Christian Wörns zaradio crveni karton. U polufinalu Hrvatska se susrela s domaćinom prvenstva, Francuskom. Nakon prvog poluvremena u kojem nije bilo pogodaka, Hrvatska je povela pogotkom Davora Šukera, ali je već u sljedećem napadu branič Lilian Thuram izjednačio rezultat, nakon što je oteo loptu hrvatskom kapetanu Bobanu na 20 m od hrvatskih vratiju. Kasnije je isti igrač postigao još jedan pogodak nakon što je oteo loptu hrvatskom igraču 25 – 30 m od hrvatskih vratiju, pa je Hrvatska izgubila konačnim rezultatom 1:2, iako je Francuskoj isključen igrač, pa su zadnjih 20 minuta igrali s igračem manje. U utakmici za treće mjesto Hrvatska se susrela s reprezentacijom Nizozemske koju su pobijedili 2:1, a pogotkom u toj utakmici, ukupno šestom na tom natjecanju, Davor Šuker postao je najbolji strijelac prvenstva te osvajač nagrade Zlatna kopačka. Hrvatska je u siječnju 1999. godine izborila i treće mjesto na FIFA-inoj ljestvici što je i njezin najbolji plasman do danas. 1998. godine Hrvatska je po drugi put dobila priznanje od FIFA-e (Best Mover of the Year). Neki inozemni mediji sastav hrvatske nogometne reprezentacije iz 90-tih naziva Zlatnom generacijom.
Odlikovanja Predsjednika Republike Hrvatske Doček osvajačima brončane medalje organiziran je na zagrebačkom Trgu Francuske Republike gdje ih je dočekalo stotinjak tisuća navijača. Predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman primio je i odlikovao reprezentativce, članove stožera i logistike reprezentacije: za izniman uspjeh hrvatske nogometne reprezentacije, za osvjedočenu srčanost, požrtvovnost i viteštvo u športskom nadmetanju, u osvajanju 3. mjesta na 16. Svjetskom nogometnom prvenstvu u Francuskoj 1998.:narodne-novine.nn.hr: Odluka Predsjednika Republike Hrvatske o odlikovanjima; objavljeno 15. srpnja 1998.; pristupljeno: 7. veljače 2021. 50px Red kneza Branimira s ogrlicom: Branko Mikša i Miroslav Blažević. 50px Red hrvatskog trolista: Zvonimir Boban, Davor Šuker, Dražen Ladić, Aljoša Asanović, Robert Prosinečki, Slaven Bilić, Igor Štimac, Robert Jarni, Dario Šimić, Mario Stanić, Zvonimir Soldo, Goran Vlaović, Krunoslav Jurčić, Alen Bokšić, Duško Grabovac i Zorislav Srebrić.