Rodolfo Tálice (Montevideo, 2. svibnja 1899. – Montevideo, 2. lipnja 1999.) bio je urugvajski psiholog, pedagog, pisac, liječnik, ekolog, botaničar, političar i poliglot talijanskog podrijetla.

Životopis Rođen je u useljeničkoj obitelji, zbog čega je za sebe znao govoriti da mu žilama teče latinska krv: otac mu je bio Talijan, majka Španjolka, a žena Francuskinja. zbog takvog međunarodnog utjecaja u obitelji, bio je poliglot te je tečno pričao španjolski, talijanski, francuski i engleski. Već je s deset godina ostao bez majke, koja je bila astmatičar i održavala obitelj vezenjem čipke i šivanjem. Cijeli život je živio u Montevideu, ali je tijekom svoga života živio u desetak četvrti u gradu.Dr. Fernando Mañé Garzón, Rodolfo V. Talice (1899-1999): Figura genijalca - opširan životopis s anegdotama i zanimljivostima, Liječnički sindikat Urugvaja, 15. svezak, broj 2., objavljeno u kolovozu 1999., pristupljeno 26. svibnja 2016.

Studirao je na Medicinskom fakultetu Republičkog sveučilišta u Montevideu, gdje je dilomirao 1924. na područjima opće medicine, psihologije i pedagogije. Među prvima je uspješno rješavao slučajeve Kronove bolesti. Istraživao je i onečišćenost okoliša u Urugvaju, te biljni svijet Urugvaja. Među prvima je osnivao komunikacijske medije kao način populariziranja znanosti u Urugvaju.

Bio je dekan Fakulteta humanističkih znanosti u Montevideu u dva uzastopna navrata: od 1959. do 1963. i od 1963. do 1968. godine. Za njegova mandata na fakultet je kao obavezan predmet uvedena pokusna (eksperimentalna) biologija te su se počela provoditi znanstvena istraživanja o biljnom i životinjskom svijetu Urugvaju.

Bio je član i predsjednik Medicinske akademije i Nacionalne akademije znanosti i umjetnosti. Bio je počasni član međunarodne volonterske organizacije Liječnici bez granica.

Tijekom političke karijere bio je osnivač i dugugodišnji vođa i predsjednik Zelene stranke. U dva navrata se natjecao i kao predsjednički kandidat, a njegova stranka je na općim izborima 1989. imala 10.835 glasova (0,53%),Dieter Nohlen, Elections in the Americas: A data handbook, Volume II, 2005., str. 494, a na izborima 1994. 5.498 glasova (0,25%).Pablo Mieres, Elecciones 1994: una nueva fase de la transformación electoral en el Uruguay , PDF oblik, Revista Uruguaya de Ciencia Política, pristupljeno 12. lipnja 2014. Nakon što je 13 godina vodio stranku, 2000. daje ostavku i izlazi iz stranke shvaćajući kako u urugvajskoj politici neće imati većega utjecaja.Mensaje a los Jóvenes Verdes del Uruguay, jovenes-verdes-del-uruguay - mrežna mjesta Mladih zelenih Urugvajaca, pristupljeno 26. svibnja 2016.

Objavio je više od dvjesto znanstvenih i stručnih radova, od čega 14 na temu ekologije.

16. travnja 1999. postao je sedmi akademik časti (Académico de Honor) Urugvajske akademije literature.

1990. godine dobio je Državnu nagradu za znanstveni i stručni rad. Odlikovanje je potvrdilo Ministarstvo kulture i obrazovanja, a na dodjeli nagrade su se nalazili svi visoki predstavnici tada vladajuće Narodne stranke, koja ga je podržavala u njegovu radu. S druge strane članovi Širokog fronta i liberalno-ljevičarske stranke kritizirale su ga zbog otvorenosti i kritike onečišćenja nastalog zbog sve većeg gospodarskog rasta i jačanja industrije. Također, prvi je dobitnik Državne nagrade za promicanje ekologije dodijeljene 1991. godine. Nagradu mu je uručilo Ministarstvo stanovanja, prostornog uređenja i okoliša Urugvaja.

Njemu u čast osnovan je u departmanu Floresu u Urugvaju rezervat flore i faune dr Rodolfo Tálice (Reserva de Flora y Fauna Dr. Rodolfo Tálice). Nalazi se na 204. kilometru Rute 3, 3 km od gradića Trinidada.

Radovi Popis važnijih objavljenih znanstvenih i stručnih radova:Tálice, Rodolfo V., worldcat.org, pristupljeno 26. svibnja 2016. Knjižnica Republičkog sveučilišta u Urugvaju, webarchive.org, arhivirano s izvorne stranice, pristupljeno 26. svibnja 2016. Mendel - Enciclopedia del Pensamiento Especial (1968.) Mamíferos autóctonos - Nuestra Tierra (1969.) Cuentos, confesiones y conferencias (1969.) El Hombre, Agresión y Vinculación (1976.) Vejentud: Humano Tesoro (1979.) 10 x 10 comportamientos destacables en los animales y en el hombre (1982.) Vocabulario científico universal algunas precisiones terminológicas (1988.) Bichos del terruño - Colección Referencias (1992.) Juventud - Humano tesoro el arte de vivir intensamente 100 años (1992.) El Sorprendente Cuerpo Humano (1993.) Enfermedades parasitarias del hombre y parásitos de interés médico etiología, epidemiología, patología, clínica, diagnóstico, tratamiento, profilaxis (1994) Condiciones Para un Mañana Digno. El Punto de Vista Etológico (1994.) Comportamientos Destacables en los Animales y en el Hombre (-) Etoecología Práctica (-) Carta Abierta a Futuros Padres y Madres (-) Koautor Estudio epidemiológico sobre la enfermedad de Chagas de la zona epidémica del Uruguay (1952.) Investigaciones sobre los roedores autóctonos del género Ctenomys ("Tucu-Tucu") especialmente desde el punto de vista biológico (1954.) Estudio monográfico sobre Ctenomys torquatus "Tucu-Tucu" especialmente desde el punto de vista biológico (1954.) Nuevas investigaciones sobre el comportamiento natural y experimental del roedor autóctono Ctenomys torquatus ("Tucu-Tucu") (1955.) Geografía de la Vida - Nuestra Tierra (1969.) Manual Práctico de Hongos Comestibles (-) Hongos Comestibles de la América Meridional, cómo se recogen, cómo se reconocen, cómo se distinguen de los venenosos, cómo se preparan (1963.)

Izvori

Kategorija:Životopisi, Montevideo Kategorija:Urugvajski političari Kategorija:Urugvajski književnici Kategorija:Urugvajski znanstvenici Kategorija:Psiholozi Kategorija:Pedagozi Kategorija:Urugvajski botaničari Kategorija:Urugvajski liječnici Kategorija:Etolozi Kategorija:Talijani Kategorija:Odgoj i obrazovanje u Urugvaju