Maraska ili maraška (Prunus cerasus var. marasca) je stara hrvatska autohtona sorta ili podvrsta višnje najviše rasprostranjena u Dalmaciji. Maraska ima snažnu aromu i odličnu kakvoću plodova, te je od osobite vrijednosti u likerskoj industriji.
Neki raniji izvori vodili su je kao posebnu vrstu Prunus marasca (Host) Rchb. i Prunus vulgaris Schur i Cerasus marasca Host, ili kao podvrstu višnje Prunus cerasus var. marasca (Rchb.) Fiori.Catalogue of Life, 2008
Povijest Višnja maraska je poznata kultura Dalmacije još od 16. stoljeća, od kada datira i proizvodnja njezina glavnog proizvoda – likera Maraschino. Uzgoj maraske ograničen je na dio područja sjeverne i srednje Dalmacije. To se područje prostire od Zadra do Makarske, zahvaća otočni dio i sjeverni dio Benkovca, Drniša, Sinja i Imotskog. U Dalmaciji se proizvodi višnja maraska, koja se odlikuje posebnom kakvoćom. Sve do 1971. godine u Dalmaciji se proizvodilo više od 12 000 t, a danas je proizvodnja niža od 3 000 t. Iz pada proizvodnje, uz ostale čimbenike, jasno je vidljiv odnos prerađivača i trgovaca prema proizvođačima. Prednost u uzgoju višnje,osim naših ekoloških i prerađivačkih kapaciteta, i u tome je što višnja za razliku od većine ostalih vrsta voća prije zriobe stvara abscinisko tkivo između ploda i peteljke. Time se smanjuje sila držanja između ploda i peteljke i omogućuje mehanizirana berba tresačima. Berba višnje tako je potpuno mehanizirana, pa je to i jedan od razloga što u planiranju i projektiranju nasada treba pristupiti sasvim novom načinu plantažne proizvodnje, tj. ujedinjavanju manjih proizvođača i zajedničkoj nabavi strojeva za berbu i pakiranje. Uz povoljne ekološke uvjete, odgovarajuće primjene agrotehničkih mjera, te zakonske zaštite i stimuliranje ove specifične proizvodnje, osigurat će potrebne preduvjete da proizvodnja maraske postane ekonomski i gospodarski značajna.
Razdoblje od 1955. do 1974. zabilježavamo kao razdoblje velikog gospodarskog interesa za marasku. Broj stabala je od 530 000 povećan na 1, 000 000, a proizvodnja od 3000 t na 9000 t. Rekordna godina bila je 1975. godine kada je proizvedeno 12 510 t. Uzrok stagnacije i opadanja proizvodnje nakon tih godina su niske otkupne cijene, veliki i skup udio ljudskog rada u berbi i neadekvatna visina proizvodnje. Nedovoljna proizvodnja je pak posljedica izostanka selekcijskog rada, vremenskih nepogoda u pojedinim godinama i slabe primjene agrotehničkih mjera u nasadima, osobito zaštite od bolesti i štetnika.
Prije Domovinskog rata u Hrvatskoj prosječna je proizvodnja maraske iznosila 4 000 do 6 000 t, a preko 90 posto proizvodnje izvozilo se u mnoge europske zemlje. Domovinski rat nanio je mnoge daljnje štete u proizvodnji maraske.
Plod maraske koristi se kao sirovina u prehrambenoj industriji, zatim za proizvodnju više vrsta likera, žestokih pića, desertnih vina, bezalkoholnih vitaminskih sirupa i koncentriranih i voćnih sokova. Također je raširena proizvodnja poluproizvoda od maraske i to destilata i alkoholiziranih, pasteriziranih i koncentriranih sokova. Maraska se koristi i za proizvodnju konzerviranog ploda u likeru, za aromatizaciju čokolade, za pripremanje kompota, želea i pekmeza i za proizvodnju prirodne boje.
Plodovi maraske u svježem ili konzerviranom stanju služe kao hrana, kao preventiva u zaštiti ljudskog organizma i kao lijek. Oni predstavljaju zdravu, aromatičnu i ukusnu, te ljekovitu hranu, a sadrže ugljične hidrate, bjelančevine, elemente kao što su kalcij, fosfor i željezo te aromatske tvari i vitamine.
Pradomovina maraske je Srednja Azija, gdje raste kao divlja. U šumama sjeverne Dalmacije, kao divlja potpuno je nestala 1901. godine. Uzgoj je povijesno ograničen na dio srednje i sjeverne Dalmacije. Godine 1977. se Vodice, Tribunj i Brela spominju kao glavna mjesta uzgoja maraske.
Hrvatska stara autohtona sorta (populacija) s arealom rasprostranjena u Dalmaciji od Zadra do Makarske uključujući i otoke Hvar i Brač (Selca, Nerežišće i Postire). Uspijeva u Vrgorcu i Dubrovniku, ali bez većeg ekonomskog značenja. Najkvalitetnije plodove i ekonomsku dobit daju nasadi u Ravnim kotarima, Hvaru, Braču i Brelima. Maraska ima snažnu aromu, odličnu kakvoću plodova osobite vrijednosti u likerskoj industriji. Takvu kakvoću plodova i maraske postižu samo od Zadra do Makarske. Naime, bilo je pokušaja da s maraska uzgaja u Italiji, Španjolskoj pa i u nas u Koprivnici, ali nigdje ne postiže kakvoću kao u Dalmaciji. Dalmacija, odnosno spomenuto proizvodno područje maraske, očito pruža toj višnji nešto posebno čega drugdje nema. U proizvodnom području Dalmacije je uz odličnu kakvoću ploda maraska redovito i obilno rodi te postiže izvrsnu cijenu.
Botanička obilježja
Prema botaničkoj sistematici, maraska pripada redu Rosales, porodici Rosaceae i potporodici Prunoideae, a s jednako prava može ući u rod Prunus, kao vrsta Prunus cerasus L. var. marasca i rod Cerasus, kao vrsta Cerasus vulgaris Mill. var. marasca SavulescuTrinajstić, 1971. Maraska je osrednje bujna. Marasku možemo ubrojiti u višnje malog lista, obojenog soka i mekanog mesa. Unutar populacije postoje tipovi uspravnog rasta, pendulastog rasta i različitih prijelaza između tih dvaju osnovnih tipova rasta.
Tipovi maraske razlikuju se i po genetskoj konstituciji, pa su neki tipovi autofertilni, neki djelomično autofertilni, a neki samo sterilni. Prema tome, u proizvodnji treba razmnožavati ne tipove koji daju najbolju rodnost, dobru kakvoću plodova i prikladni su za mehaniziranu berbu. Plod maraske srednje je velik i okruglastog oblika. Plodovi uglavnom dozrijevaju oko 1. srpnja. Kožica je crvene boje. Meso ploda je tamnocrveno, sočno, s izraženom aromom, slatkokiselkastog okusa i odlične kakvoće. Klima je skup vanjskih činitelja od kojih su najvažniji: svjetlost, temperatura, voda i vjetar.
Svjetlost
Svjetlost je voćkama potrebna u procesu ishrane, zatim kao izvor topline, te rast i razvitak. Maraska kao heliofit preferira sunčane položaje. Nasade maraske je stoga potrebno podizati na položajima na kojim je intenzitet svjetlosti najjači. Najviše svjetlosti dobivaju na zaobljenim položajima i ravnim površinama, a najmanje u niskim i zatvorenim dolinama, kao i u neposrednoj blizini brjegova, masiva i velikih zgrada. Intenzitet svjetlosti veći je u blizini vodenih površina jer se svjetlost reflektira i pojačava. Zasjenjena stabla maraske ili njezini zasjenjeni dijelovi dat će osjetno manji prirod i slabiju kvalitetu plodova.
Temperatura
Maraska može uspijevati u hladnijim podnebljima i višim nadmorskim visinama,ali tada gubi osnovna svojstva kvalitete ploda, odnosno visoki sadržaj suhih tvari i šećera, te specifičnu aromu. Najbolje uspijeva u krajevima sušeg i toplijeg podneblja. Zbog toga je maraska rasprostranjena u području Dalmacije do pretežno 200 m nadmorske visine. Srednje mjesečne temperature zraka u uzgojnom području kreću se od 13 do 18°C. Apsolutne maksimalne temperature ljeti penju se i do 40°C, a apsolutne minimalne zimi i do 18°C a sve bez posljedica na stablo maraske.
Voda
Najpotrebnija joj je u razdoblju vegetacije od cvatnje do zriobe ploda. Ukupna količina oborina koja padne godišnje u južnim dijelovima Hrvatske uglavnom je dostatna za njezine potrebe. Navodnjavanje u odgovarajućim količinama i fazama vegetacije pozitivno utječe na prirod i kvalitetu maraske. Nedostatak vode uzrokuje slab rast nadzemnih i podzemnih dijelova, nizak prirod i sitan plod, te slabo stvaranje cvjetnih pupova za rod u idućoj godini. Za marasku je štetna i suvišna vlažnost tla koja uzrokuje ugušenje korjenova sustava.
Vjetar
Glavni vjetrovi na uzgojnom području maraske su bura i jugo. Podizanje nasada maraske treba izbjegavati na položajima koji su izvrgnuti snažnim i izravnim udarcima bure jer u fazi cvatnje može učiniti i znatnu štetu ometanjem oplodnje i uzrokovanjem pojave posolice. Slabe bure mogu biti korisne jer pozitivno djeluju na temperaturu, relativnu vlažnost zraka, te uvjete oplodnje.
Jugo uglavnom nema štetan utjecaj na stabla maraske. Međutim jugo niske vlažnosti može biti veoma štetno u fazi cvatnje maraske jer isušuje njuške tučka i znatno pogoršava uvjete oplodnje.
Tlo
Tlo je osnovni činitelj rasta i proizvodnje. Za proizvodnju maraske najveće značenje imaju fizikalna svojstva tla, a to su: dubina tla, mehanički sastav, struktura, kapacitet i propusnost za vodu i zrak i dr. Lakša ilovasta tla, odnosno pjeskovito-ilovasta tla najbolja su za uzgoj maraske. U tim tlima korijenov sustav maraske se snažno razvija, ta tla imaju dobru propusnost za vodu i zrak, a ipak dosta dobro drže vlagu i laka su za obradu. Povoljan supstrat za razvoj proizvodnje maraske u području Dalmacije mogu pružiti razne sistematske jedinice tala, kao braunizirane, humizirane i antropogene crvenice, smeđa karbonatna tla na krednim vapnencima i pojedina dublja na laporu itd. Ali pri tom treba voditi računa o povoljnim fizikalno-kemijskim svojstvima za svaki tip tla.
Stručno postavljeni nasadi maraske omogućavaju intenzivnu proizvodnju, tj. postizanje visoke proizvodnje i kvalitete plodova. Trebaju se podizati samo zatvoreni čisti nasadi koji mogu sadržavati različit broj stabala, ali je osnovno da imaju određene razmake između redova stabala i unutar redova te da se agrotehničke mjere mogu obavljati mehanizirano i da su osigurani pristupni putovi do nasada.
Najprije je potrebno obaviti krčenje ako se na području gdje se želi posaditi maraska nalazi šuma ili šikara. Neophodno je odstranjivanje svih dijelova vegetacije jer se osobito na korijenu razvijaju uzročnici gljivičnih bolesti, kao Amarillaria mellea i Rosellinia necatrix koje prelaze na novi nasad maraske. Preporuča se obavljanje mnogih agrotehničkih mjera i da se pričeka 2-3 godine sa sadnjom maraske osobito nakon prethodne šumske vegetacije.
U pripremi tla slijedi ravnanje, čime eliminiramo eventualne neravnine tla, ulegnuća i izbočine, jarkove, stvaramo istovjetne uvjete za nove voćne sadnice, osiguravamo ravnomjerno vlaženje i otjecanje suvišne vode i sprječavamo njezino štetno zadržavanje.
Nakon ravnanja slijedi rigolanje čija dubina za podizanje nasada maraske treba iznositi 70- 80 cm. Obavlja se tijekom ljetnih mjeseci kada visoke temperature povoljno utječu na duboku obradu tla. Pri dubokom oranju unose se u tlo organska i mineralna gnojiva i time obavlja meliorativna gnojidba koja se međutim često izostavlja zbog velikih financijskih izdataka. Rigolanjem se stvaraju na cijeloj površini povoljni uvjeti za razvitak voćnih stabala, jer se poboljšavaju strukturna svojstva tla, prozračnost i kapacitet tla za zrak, stvaraju se povoljni odnosi zraka i vode u tlu, povećava se propusnost tla, aktivira se mikrobiološki život u tlu, te se omogućuje brz i snažan razvoj korijenova sustava.
Sadnja
Pri određivanju razmaka sadnje potrebno je voditi računa o pojedinim čimbenicima: o što boljem osvjetljenju krošnje i razvoju korijenova sustava, o tipu maraske i uzgojnom obliku, o plodnosti tla i konfiguraciji, o što boljem korištenju tla i zračnog prostora, o što boljoj primjeni mehanizacije i agrotehničkih mjera, o životnom prostoru budućeg stabla te o pravcu redova stabala maraske.
Preporučuju se ovi razmaci: na dubokim i srednje dubokim tlima 5, 5 – 6, 0 m ( između redova stabala ) 4, 0- 4, 5 m (između stabala u redu) na plićim tlima 5, 0- 5, 5 m ( između redova stabala) 3, 5- 4,0 (između stabala u redu).
Za podizanje nasada maraske treba upotrijebiti jednogodišnje sadnice maraske, poznatih svojstava i podrijetla. One trebaju imati dovoljno bujnu, zdravu, zrelu i ravnu stabljiku s dovoljno zdravih i razvijenih drvnih, odnosno lisnih pupova i preuranjenih mladica. Korijenov sustav treba biti dobro razvijen i zdrav, bez bilo kakvih mehaničkih oštećenja, a spojno mjesto plemke i podloge čvrsto i dobro sraslo.