Rujevke (vonjače; lat. Anacardiaceae), jedna od deset biljnih porodicaWorld Plants (Complete List) Pristupljeno 4. rujna 2022. iz reda sapindolike koja je raširena po svim kontinentima. Na području duplog američkog kontinenta njezini rodovi rašireni su od južne Kanade do Patagonije, uključujući i Karibe, nadalje u južnoj Europi, cijeloj južnoj Aziji, cijeloj Africi s madagaskarom, osim Sahare, i oballna područja sjeverne i istočne Australije.
Porodici pripada 77 rodova sa 701 priznatom vrstom, stabla, grmovi i puzavice, a ime dobiva po rodu Anacardium. Najpoznatiji predstavnici su rodovi Cotinus, Mangifera, Pistacia i Rhus, kojima pripadaju, mango, pistacija (Pistacia vera), ruj ili rujevina (Cotinus coggygria), kiseli ruj (Rhus typhina), smrdljika (Pistacia terebinthus) Ime Ime porodice Anacardiaceae dolazi po rodu Anacardium. Naziv Anacardium, izvorno grčki, odnosi se na oraščić, jezgru ili srce ploda, koje se nalazi prema van: ana znači "prema gore", a -cardium znači "srce"). GBIF, Anacardiaceae , pristupljeno 13. lipnja 2026.
Rasprostranjenost Rujevke su pretežno tropska i suptropska porodica, široko rasprostranjena u toplim područjima svijeta. Najveća raznolikost rodova i vrsta nalazi se u tropskoj Americi, Africi, južnoj i jugoistočnoj Aziji, Maleziji, Australiji, na Madagaskaru i drugim otocima Indijskog oceana.Frutopedia, Anacardiaceae, pristupljeno 12. lipnja 2026. Research, pristupljeno 12. lipnja 2026.
Porodica je pantropska, ali nije ograničena samo na trope. Pojedini rodovi dopiru i u toplija umjerena područja, osobito u Sredozemlju, istočnoj Aziji i toplijim dijelovima Sjeverne Amerike. U Sredozemlju su poznati rodovi kao Pistacia, Cotinus i Rhus, dok su u umjerenoj Sjevernoj Americi zastupljeni, među ostalima, Rhus i Toxicodendron.
Staništa Rujevke rastu u različitim staništima: u tropskim kišnim šumama, monsunskim i suhim šumama, savanama, caatingi, šikarama, mediteranskoj makiji i na kamenitim ili pjeskovitim tlima. Neke su vrste vezane uz vlažne nizinske šume, dok su druge prilagođene suhim, otvorenim i sezonski izrazitim staništima.
Botanički opis Rujevke su stabla, grmovi, drvenaste penjačice ili višegodišnje zeljaste biljke. U kori i listovima često imaju smolne sekretorne kanale, pa mnoge vrste mirišu po terpentinu, a ozlijeđeni dijelovi mogu potamnjeti ili pocrnjeti. Biljke mogu biti dvospolne, poligamno-dvodomne ili dvodomne.
Listovi su često skupljeni pri vrhovima grana, naizmjenični i bez palistića. Mogu biti jednostavni, trolisni ili neparno perasto sastavljeni.
Cvatovi su vršni ili pazušni tirsovi ili metlice. Pricvjetni listovi obično su sitni, ali u nekih rodova mogu biti veliki, opnasti i srasli s cvjetnom stapkom, kao kod roda Dobinea.
Cvjetovi su sitni, pravilni, najčešće tro- do peteročlani, dvospolni ili jednospolni. Cvjetište je katkad produženo i bačvasto, primjerice kod roda Mangifera. Ocvijeće je najčešće dvostruko, s čaškom i vjenčićem; jednostavno je kod roda Pistacia, a u ženskih cvjetova roda Dobinea može posve nedostajati. Lapovi su pri osnovi srasli, u pupu preklopljeni ili valvatni, te mogu rano otpasti ili ostati trajni. Latice su slobodne ili pri osnovi srasle s produženim cvjetištem, u pupu preklopljene ili valvatne, a poslije mogu otpasti ili ostati na plodu.
Prašnici su raspoređeni u jednom ili dva kruga. Plodan može biti samo jedan prašnik, kao kod rodova Anacardium i Mangifera, ili ih može biti nekoliko, odnosno svi. Niti su tanke, katkad pri osnovi međusobno srasle, kao kod roda Anacardium. Prašnice su jajolike ili duguljaste, okrenute prema unutrašnjosti cvijeta, pričvršćene leđno ili pri osnovi, otvaraju se uzdužnim pukotinama i imaju dvije pretince s četiri peludnice.
Nektarijski disk obično je dobro razvijen. Može biti smješten unutar, između ili izvan kruga prašnika. Najčešće je mesnat, okruglast, spljošten, čašast, narovašen, stapkast ili razdijeljen u pet do deset ureza.
Plodnica je nadrasla, rjeđe polupodrasla ili podrasla, kao kod rodova Pegia i Semecarpus. Može biti građena od jednoga plodnog lista i jednopretinasta (jednolokularna), od sraslih plodnih listova i dvo- do peteropretinasta, rijetko s više pretinaca, od četiri do šest slobodnih plodnih listova, kao kod roda Buchanania, ili od pet nepotpuno sraslih plodnih listova, kao kod roda Dracontomelon. Njuški ima jedna do pet, rijetko više. U svakom pretincu nalazi se po jedan sjemeni zametak, ali se najčešće samo jedan plodni list razvije do zrelosti.
Plod je najčešće koštunica, rjeđe suh i nepucajući plod, kao kod roda Dobinea. Katkad je smješten na povećanom mesnatom hipokarpu nastalom od cvjetne stapke i cvjetišta, kao kod rodova Anacardium i Semecarpus, ili je povezan s povećanim opnastim pricvjetnim listom, kao kod roda Dobinea. Plod se sastoji od jednoga do pet, rijetko više pretinaca, a svaki pretinac može sadržavati po jednu sjemenku. Egzokarp je tanak, mezokarp obično mesnat, vlaknast i smolast, a endokarp može biti korast do koštan.WFO, pristupljeno 12. lipnja 2026.
Sistematika i povijest klasifikacije Rujevke su u starijim sustavima bile povezivane sa skupinom poznatom pod imenom Terebintaceae. Bernard de Jussieu je 1759. u svojem rasporedu biljaka u kraljevskom vrtu Trianon u Versaillesu u red Terebintaceae uključio skupinu s rodovima kao što su Cassuvium odnosno Anacardium, Semecarpus, Mangifera, Rhus i neki drugi rodovi koji su se tada shvaćali šire nego danas. Taj je sustav 1789. objavio Antoine Laurent de Jussieu u djelu Genera plantarum.
Robert Brown je 1818. izdvojio dio tadašnjih Terebintaceae pod imenima Cassuvlae ili Anacardeae. Njegov se opis temeljio i na herbarijskom materijalu koji je prikupio Christen Smith tijekom ekspedicije Jamesa Hingstona Tuckeyja na rijeku Kongo; u tom je materijalu od današnjih rujevki bio zastupljen samo rod Rhus.
Augustin Pyramus de Candolle je 1824. preuzeo Brownovo ime Cassuvlae odnosno Anacardeae, proširio opis skupine i u nju uključio rodove kao što su Anacardium, Semecarpus, Holigarna, Mangifera, Buchanania, Pistacia, Astronium i Comocladia. John Lindley je 1831. opisao osnovne značajke porodice pod imenom Anacardiaceae, odnosno “cashew tribe”, napustivši stariji naziv Terebintaceae.
Rod Pistacia ponekad je bio izdvajan u zasebnu porodicu Pistaciaceae, zbog reducirane građe cvijeta, osobina peluda i perastih njuški tučka. Ipak, građa plodnice, kao i kasnija morfološka i molekularna istraživanja, podupiru njegovo uključivanje u porodicu Anacardiaceae. Slično su se mijenjali položaji i nekih drugih rodova; primjerice, rod Abrahamia izdvojen je iz roda Protorhus.
Unutarnja podjela porodice također se mijenjala. Engler je porodicu dijelio na pet tribusa, a Takhtajan ju je poslije razdvojio na dvije potporodice: Anacardioideae, s tribusima Anacardieae, Dobineae, Rhoideae i Semecarpeae, te Spondiadoideae, s tribusom Spondiadeae. Molekularna istraživanja početkom 21. stoljeća ponovno su potvrdila dvije glavne potporodice, ali bez uvijek jasne potpore za sve tradicionalne tribuse. U obradi porodice u Flora of China ponovno je prihvaćena podjela na pet tribusa, pri čemu su četiri smještena u Anacardioideae, a Spondiadeae u potporodicu Spondiadoideae.
Potporodice Anacardioideae Link Spondiadoideae Link
Rodovi
Familia Anacardiaceae R. Br. (924 spp.) Tribus Pentaspadeae Z. H. Feng Pentaspadon Hook. fil. (5 spp.) Tribus Campnospermateae Z. H. Feng Campnosperma Thwaites (14 spp.) Tribus Spondiadeae Kunth ex DC. Pseudospondias Engl. (2 spp.) Dracontomelon Blume (7 spp.) Pegia Colebr. (2 spp.) Allospondias (Pierre) Stapf (2 spp.) Spondias L. (23 spp.) Attilaea E. Martínez & Ramos (1 sp.) Haematostaphis Hook. fil. (1 sp.) Tribus Tapiririeae Marchand Buchanania Spreng. (26 spp.) Androtium Stapf (1 sp.) Choerospondias B. L. Burtt & A. W. Hill (1 sp.) Pleiogynium Engl. (2 spp.) Tapirira Aubl. (9 spp.) Tumultivenia J.D.Mitch. & Daly (1 sp.) Uniostium J.D.Mitch. & Daly Cyrtocarpa Kunth (5 spp.) Sclerocarya Hochst. (2 spp.) Lannea A. Rich. (38 spp.) Koordersiodendron Engl. ex Koord. (1 sp.) Antrocaryon Pierre (4 spp.) Poupartiopsis Capuron ex J. D. Mitch. & Daly (1 sp.) Harpephyllum Bernh. (1 sp.) Poupartia Comm. ex Juss. (7 spp.) Operculicarya H. Perrier (9 spp.) Tribus Dobineeae Pax Dobinea Buch.-Ham. ex D. Don (2 spp.) Campylopetalum Forman (1 sp.) Tribus Anacardieae DC. Parishia Hook. fil. (8 spp.) Fegimanra Pierre (3 spp.) Anacardium L. (12 spp.) Mangifera L. (63 spp.) Bouea Meisn. (3 spp.) Swintonia Griff. (13 spp.) Gluta L. (34 spp.) Faguetia Marchand (1 sp.) Trichoscypha Hook. fil. (29 spp.) Drimycarpus Hook. fil. (4 spp.) Melanochyla Hook. fil. (23 spp.) Semecarpus L. fil. (92 spp.) Holigarna Buch.-Ham. ex Roxb. (8 spp.) Nothopegia Blume (10 spp.) Tribus neopisan Protorhus Engl. (1 sp.) Ozoroa Delile (45 spp.) Heeria Meisn. (1 sp.) Micronychia Oliv. (10 spp.) Abrahamia Randrian. & Lowry (34 spp.) Baronia Baker (3 spp.) Tribus Thyrsodieae Marchand Blepharocarya F. Muell. (2 spp.) Rhodosphaera Engl. (1 sp.) Schinus L. (38 spp.) Loxopterygium Hook. fil. (3 spp.) Cardenasiodendron F. A. Barkley (1 sp.) Apterokarpos Rizzini (1 sp.) Astronium Jacq. (12 spp.) Myracrodruon Allemão (2 spp.) Schinopsis Engl. (8 spp.) Thyrsodium Salzm. ex Benth. (6 spp.) Ochoterenaea F. A. Barkley (1 sp.) Amphipterygium Schiede ex Standl. (5 spp.) Orthopterygium Hemsl. (1 sp.) Lithraea Hook. (3 spp.) Mauria Kunth (15 spp.) Euroschinus Hook. fil. (9 spp.) Sorindeia Thouars (10 spp.) Loxostylis Spreng. ex Rchb. (1 sp.) Searsia F. A. Barkley (109 spp.) Smodingium E. Mey. (1 sp.) Laurophyllus Thunb. (1 sp.) Tribus Rhoideae Engl. Pachycormus Coville (1 sp.) Toxicodendron Mill. (29 spp.) Actinocheita F. A. Barkley (1 sp.) Bonetiella Rzed. (1 sp.) Pseudosmodingium Engl. (5 spp.) Metopium P. Browne (4 spp.) Comocladia P. Browne (27 spp.) Cotinus Mill. (7 spp.) Haplorhus Engl. (1 sp.) Pistacia L. (10 spp.) Rhus L. (47 spp.) Mosquitoxylum Krug & Urb. (1 sp.) Melanococca Blume (1 sp.) Malosma Engl. (1 sp.)
Izvori
Vanjske poveznice Flora of Zambia, Anacardiaceae Flora of China, Anacardiaceae GBIF, Anacardiaceae Kew, Anacardiaceae
Kategorija:Porodice sapindolikih