Mile Budak (Drvar, 18. veljače 1903. Zagreb, 21. srpnja 1961.), hrvatski liječnikHrvatski leksikon A-K, Naklada Leksikon d.o.o., Zagreb, 1996., , str. 165. internist i ftizeolog.Vladimir Dugački (1989): Mile Budak , Hrvatski biografski leksikon LZMK. Pristupljeno 20. kolovoza 2016. Nećak ministra Mile Budaka.Robert Bajruši: Stjepan Steiner - Titov ratni liječnik i svjedok najvećih partizanskih bitki, Nacional br. 485, 31. ožujka 2005. Pristupljeno 20. kolovoza 2016.
Životopis Rodio se je u Drvaru. U Zagrebu je diplomirao medicinu 1926. godine. Znanstveni suradnik tvornice kemijsko-farmaceutskih proizvoda "Kaštel" u Zagrebu. Nakon par godina se zaposlio na Internoj klinici u Zagrebu. 1934. je osnovao plućni odjel. Prvi u Hrvata započeo liječenje plućne tuberkuloze torakokaustikom (1935.). Od 1941. docent interne medicine za predmet bolesti prsnih organa. Na zagrebačkoj Internoj klinici radio je do 1942. godine. Kad je 1942. u Zagrebu otvorena Zakladna bolnica na Rebru, prelazi ondje kao predstojnik plućnog odjela. Godine 1943. odjel je pretvorio u II. internu kliniku Medicinskog fakulteta, na kojem je 1943. izabran za izvanrednog, a 1944. za redovitog profesora. Do 1945. vodio kliniku. U drugom svjetskom ratu bio je osobni liječnik Ante Pavelića.Josip Pečarić: Dr Stanko Sielski - Pravednik među narodima , Hrvatsko žrtvoslovno društvo, 22. travnja 2015. Pristupljeno 20. kolovoza 2016. Opskrbio je lijekovima i instrumentima prihvatni centar na Zavrtnici, gdje su bili smješteni brojni Židovi, među njima i židovski liječnici, koji su poslije poslani u Bosnu suzbijati epidemiju endemskog sifilisa. Situacija je bila takva da su potkraj lipnja 1941. vlasti NDH u Banjoj Luci morale osnovati Zavod za suzbijanje endemijskog sifilisa. Hrvatski liječnici nisu se javljali za odlazak u te krajeve niti uz obećavane velike povlastice. Prigoda za spašavanje barem dijela Židova ukazala se kad ih se moglo pokazati vlastima da su potrebni. Stoga su njemačke i ustaške vlasti (vjerojatno uz osobno poglavnikovo znanje) poštedjele deportacije (mnogi iz Zavrtnice završili su u logorima) najmanje 81 židovskog liječnika (Samuel Deutsch, Stjepan Steiner i dr.) iz Zagreba. Poslani su u jesen 1941. u najzabačenije bosanske krajeve radi suzbijanja epidemije. Židovski izvori navode da su se hrvatski liječnici Ante Vuletić (koji je osmislio akciju u sporazumu s prijateljem liječnikom Miroslavom Schlesingerom), Mile Budak, ministar Ivan Petrić, Stanko Sielski, Ivan Raguž i Berislav Borčić angažirali radi pomoći svojim židovskim kolegama u formiranju židovske liječničke ekipe. Predstavili su državnom vrhu NDH da su ti Židovi potrebni za suzbijanje te opake bolesti. U ratu je Budak nosio čin ustaškog bojnika.Goran Gerovac: Svi hrvatski masoni, tjednik Forum, 23. rujna 2011. Pristupljeno 20. kolovoza 2016. Od 1945. do 1947. vodio je bolnicu Kazneno-popravnog doma u Staroj Gradišci, jer je bio osuđen na vremensku kaznu kao liječnik političkog vrha NDH. 1948. se je godine zaposlio na zagrebačkoj Bolnici za sušicu (Centralni antituberkulozni dispanzer) U istoj je ustanovi osnovao Centar za tuberkulozni meningitis. U ovoj je bolnici radio sve do smrti 1961. godine.
Osobito se je bavio problemima rehabilitacije tuberkuloznih bolesnika.
Djela Vitamini i kalcij te njihova klinička upotreba, 1937.Katalog Knjižnica grada Zagreba Rezultati pretraživanja. Pristupljeno 20. kolovoza 2016. Unutarnje bolesti, 1945. (gl. autor Ivan Botteri, Mile Budak suradnik) Izabrana poglavlja iz ftizeologije, 1957.
Izvori
Kategorija:Životopisi, Zagreb Kategorija:Hrvatski internisti Kategorija:Životopisi, Drvar Kategorija:Hrvatski slobodni zidari (do 1940.)