mini|Prva stranica izvornog izdanja Pakla s uvodom i prvim pjevanjem. Pakao ili izvorno Inferno, prvi je dio epskog spjeva Božanske komedije talijanskog pjesnika Dantea Alighierija. U Paklu započinje njegovo putovanje s Vergilijem, koji će ga voditi kroz sva tri duševna stanja sve do samoga Boga. Sastoji se od 33 pjevanja u kojima je pakao kroz svoje grijehe i otuđenost od Boga alegorijski prikaz zemaljskoga svijeta i njegove izopačenosti ljudskih strasti, opačina i poroka.
Pakao je prikazan kao lijevak s užim dijelom u sredini Zemlje. Rubovi tog lijevka imaju urezane vodoravne stube, koji oblikuju devet koncentričnih kružnica na kojima se kažnjavaju različiti grijesi. Te kružne linije su krugovi pakla, koji su sve uži prema središtu Zemlje. Njihove obale, koje su razrušene zbog potresa, koji je pratio trenutke Kristove smrti, omogućavaju silazak iz jednog kruga u drugi.www.weebly.com, nepotpisano, »Dante Alighieri, Božanstvena komedija – obrada književnog djela«, pristupljeno 12. rujna 2016.
Grješnici su smješteni unutar lijevka po težini grijeha: najmanje grješni nalaze se na vrhu, a najveći grješnici na dnu. Svaka kazna u jednom od krugova pakla je dvojaka: grješnik je kažnjen duhovno i tjelesno. Najveća duhovna kazna je nemogućnost viđenja Boga i dobivanja njegove milosti, a ostale (manje) duhovne kazne su tjeskoba duše i osjećaji vječne patnje. Tjelesne kazne posebno su opisane i njihova težina ovisi o veličini grijeha. Ipak, svim tjelesnim kaznama je zajedničko što izazivaju bol, patnju i vječno progonstvo zbog razvratnog života.
Pakao je ujedno bio i najzanimljiviji dio za brojne umjetnike (slikare, kipare i glazbenika) koji su većinu djela posvećenih Božanstvenoj komediji stvorili upravo na temu Pakla.
Uvod Prvo pjevanje mini|Dante izgubljen u šumi, crtež slikara Gustava Doréa, koji opisuje uvodni prizor Prvog pjevanja Pakla. Prvo (uvodno) pjevanje započinje prizorom Dantea koji šeta negdje na površini Zemlje, obuzet strahom i tjeskobom i bez nade da će se sam popeti na brdo obasjano suncem, koje je u prenesenom značenju simbol duhovnog spasa i sreće. Prizor je smješten na Veliki četvrtak, dan uspostave euharistije i Posljednje večere, 24. ožujka (ili 7. travnja) 1300. godine. Sve se događa uoči svitanja Velikog petka.Hollander, Robert (2000.), Bilješka za Pakao (I., 11. stih), Robert i Jean Hollander, prijevod, Danteov pakao, New York: Random House, str. 14. Pripovjedač, sam Dante, ima 35 godina i nalazi se u dubokoj šumi hodajući po čudnom (ili pravom) putu prema planini. Na putu mu se ispriječe tri zvijeri:Allaire, Gloria (7. kolovoza 1997.), Novi dokazi o Danteovoj lonzi u Paklu, Mrežno izdanje Danteovog društva u Americi, Sveučilište Princeton, pristupljeno 12. rujna 2016. lonza ili leopard, leone ili lav i lupa odnosno vučica. Te tri zvijeri, uzete iz starozavjetne knjige Jeremije, predstavljaju tri oblika duše, simboli neumjerenosti, bahatosti i pohlepe, kao i koristoljublja i lakomosti.www.lektire.hr, A.P., »Dante Alighieri, Pakao – obrada djela: likovi, pjevanja i značenje.«, pristupljeno 12. rujna 2016. Zviježde Ovan počinje sjajnije sjati nagoviještajući svitanje zore Velikog petka, a zvijeri ga dovode do nižeg mjesta gdje sunce još nije doprlo svojim zrakama. Uto se pojavljuju Vergilije, rimski pjesnik i pisac Eneide, rođen u vrijeme Julija Cezara (sub Julio) koji je živio u Augustovo vrijeme. Vergilije je bio Danteov književni uzor, te se zbog toga tu javlja kao njegov spasitelj i vodič kroz cijelo djelo.Dante Alighieri, »Božanstvena komedija i druga djela«, uredili Mate Zorić i Frano Čale, Školska knjiga, Zagreb, 1996.,
Sljedeće jutro Dante saznaje da je Vergilija poslala Beatrice Portinari, žena kojoj je Dante posvetio najljepše mladenačke pjesme i koja mu je za života bila prikaz moralne savršenosti. Beatrice je poslala Vergilija u ime svoje zagovornice Djevice Marije, mučenice Svete Lucije i biblijske žene i majčinskog uzora Rahele. Nakon što je shvatio cijelu novonastalu situaciju, Dante slijedi Vergilija koji ga vodi na njihovu prvu postaju: ulaz u pakao.
Drugo pjevanje mini|Harton dolazi po duše kako bi prevezao preko rijeke Aheront. Vergilije i Dante nastave putem prema vratima pakla na kojima stoji upozorenje: »Svi vi koji ulazite, ostavite svaku nadu!« Ova rečenica, koja na talijanskom glasi Lasciate ogne speranza, voi ch'intrate!, često se prevodi na različite načine i različitim slijedom riječi. Takvih nedoumica najviše je bilo u prijevodu na engleski jezik za SAD ili Ujedinjeno Kraljevstvo. I prije samog prolaska kroz vrata, čuju se glasni vapaji duša koje prolaze vječnu patnju i bol kao kaznu za svoje grijehe. U predvorju pakla nalaze se duše lijenih, koje trčeći vrište jer ih napadaju ose (ponegdje i stršljeni), dok im u trku crvi sišu krv iz nogu. Osim crva, napadaju ih i rojevi muha i skakavaca zbog koji mnogi oslijepe ili proplaču padajući na druga trupla. Prolazeći pokraj lijenih duša u njihovoj patnji, Vergilije odvodi Dantea na obale rijeke Aheront, vrlo značajne u Grčkoj mitologiji. Tamo brojne duše koje su osuđene na vječni nemir u paklu, čekaju da ih Haron (negdje i Harton) preveze na drugu stranu, u toliko neželjeni Pakao.Ronnie H. Terpening, Charon and the Crossing: Ancient, Medieval, and Renaissance Transformations of a Myth, (Lewisburg: Bucknell University Press, 1985., London i Toronto: Associated University Presses, 1985.), str. 97-98
Nakon što Haron ugleda Dantea kao živu dušu, odbija ga prevesti preko rijeke. No, tu dolazi Vergilije koji mu razjasni da je Dante poslan prema Božjoj naredbi te da ga, ako ne želi propitkivati Božje riječi, propusti jer se neće ništa dogoditi niti će odgovarati i za što. Haron ih propušta, iako nevoljko, a Vergilije smatra da je Haronova nevoljkost dobar znak jer samo proklete duše prelaze rijeku. Za vrijeme prelaska rijeke, zemlja se snažno zatresla i Dante se onesvijestio.
Devet krugova pakla Pregled Danteov vodič kroz pakao je rimski pjesnik Vergilije, njegov književni uzor, učitelj i vođa, koji ga provodi kroz svih devet krugova pakla. Svi krugovi nalaze se u obliku koncentričnih kružnica te se prema središtu sužavaju, kako su grijesi sve teži. U samom središtu pakla nalazi se Sotona. Budući da je svaki grješnik počinio dovoljno težak prijestup i podignuo se protiv Boga, svaki od njih, za razliku od duša u čistilištu, ostaje osuđen na vječnu kaznu. Time je Dante utažio pjesničku pravdu kaznivši one koji svojim životom nisu zaslužili vječni život. Grješnici se na vrlo slikovit način moraju nositi sa svojom kaznom; tako se vračare moraju kretati paklom hodajući unazad, s rukama na leđima, a da ne mogu gledati put ispred sebe. Budući da su na Zemlji proricali budućnost, sada ju ne mogu vidjeti.Brand, Peter; Pertile, Lino (1990.), »The Cambridge History of Italian Literature«, (2. izdanje), Cambridge University Press, str. 63–64., ., pristupljeno 7. ožujka 2016. S druge pak strane oni koji su griješili, ali su se prije smrti obratili ne nalaze se u Danteovom Paklu, jer su spoznali težinu svoga grijeha i prigrlili Božje milosrđe.
Strukturno, Dante je sam izgled Pakla pisao prema Aristotelovim zamislima, koje se donekle križaju i s geocentričnim sustavom. Ali Dante koristi jedan dio antičke filozofske misli, dok drugi dio u djelu čine temelji kršćanske vjeroispovijesti, teološke misli i crkvena mistika.John Ciardi, »Danteov Pakao«, bilješke za šesto pjevanje, str. 94 Iako se u njemu grješnici kažnjavaju za više grijeha različitih težina, u svim grijesima se javljaju nekih od, prema Danteu, glavnih grijeha: prijevara, nasilje, neumjerenost, bahatost, pohlepu ili sebičnost.Dorothy L. Sayers, »Pakao«, bilješke za 11. pjevanje, str. 139 Od navedenih prijevara je najzastupljenija i najizrađenija: različiti oblici prijevare javljaju se u sedmom, osmom i devetom krugu (dakle u krugovima s teškim grijesima) ovisno o veličini štete načinjene drugima.
Prvi krug (Limb) mini|Isusova pojava u paklu, ilustracija i minijatura iz iluminacije Petites Heures de Jean de Berry (14. stoljeće). Prije nego što se ukrcao u Haronovu lađu, Dante je među svjetinom prepoznao i neke svoje suvremenike. Iako ih ne spominje, iz povijesnih pregleda daje se iščitati da se radi o papi Celestinu V., koji je uz velika nadanja bio izabran 1294., ali je već u prosincu iste godine, zbog slabosti i nesposobnosti istupio s mjesta Pape."Papal Resignations"', Olivier Guyotjeannin, »The Papacy: An Encyclopedia«, Vol. 3, izdavač: Philippe Levillain, (Taylor & Francis, 2002.), izvorno objavljeno 1305. Odrekavši se papinske tijare, visoki papinski čin preuzima Bonifacije VIII., »neprijatelj firentinske slobode« kako je često isticao Dante. Pjesnik osuđuje asketski misticizam koji se iscrpljuje u pasivnom bježanju od svijeta, što je nagovještaj renesanse, novog preporoda čovječanstva. Prije samog ulaska u Pakao, u ugrijanoj Zemljinoj površini stvara se vodena para i vjetar koji čineći »rujnu svjetlost« zaslijepe Dantea i on pade »kao čovjek svladan snom«.nepotpisano, »Pakao«, bilješke za treće pjevanje, str. 95-96, Longfellow translation
Dante se budi i slijedi Vergilija koji ga počinje provoditi Paklom. Prvi i najuži krug je Limb. Doslovni prijevod te riječi s latinskog (limbus) označava rubove, granice pakla. Time je Dante htio razdijeliti nekrštene ljude iz Limba od onih koji su se mogli, ali nisu krstili, te se sada muče u Paklu. Iako se to duše nekrštenih ljudi, Isus Krist ih nije kaznio; jedina patnja koju prolaze je želja da ugledaju samoga Boga, onoga Boga koji ih je svojim milosrđem spasio od vječne patnje.Dorothy L. Sayers, »Pakao«, bilješke za četvrto pjevanje – Limb Time se važnost krštenja, sakramenta ulaska u Kristovu Crkvu (zajednicu ljudi) dodatno naglašava kao zalog ulaska u Božje kraljevstvo, u vječni mir i radost.Dante Alighieri, »Pakao«, bilješke za četvrto pjevanje (stih 36), Mandelbaum translation
Ovdje živi i sam Vergilije, kao i brojni antički mislioci i pjesnici: Homer, Horacije, Ovidije, Aristotel, Platon i Lukan. Oni dolaze u susret Vergiliju kako bi uveli Dantea u Limb.Dante Alighieri, »Pakao«, bilješke za četvrto pjevanje (stih 103), Ciardi translation Iako su svoje vrijeme nisu mogli spoznati Boga i njegovu milost, sada mu zahvaljuju za milost što su izbjegli Pakao i povjerovali u njega. Svi oni žive u velikom dvorcu, okruženom zelenilom i sa sedam vrata, koji opisom uopće ne odgovara apokaliptičnosti Pakla i njegovih stanovnika. Tu s njima žive i neke poznate antičke ličnosti, koje su svojim životom zavrijedili mjesto u Limbu: Julije Cezar (ubio ga je vlastiti sin), Elektra (Plejada) i supruga italskog kralja Korinta, koju je silovao sam Zeus,Diodor Sicilijski, »Povijesna knjižnica«, V, 48, 2, pristupljeno 16. rujna 2016. Kamila (djevica iz Vergilijeva spjeva Eneide),Servije, komentar Vergilijeve Eneide uz XI, 543 i uz XI, 558, pristupljeno 16. rujna 2016. kralj Latin i njegova kćerka Lavinija, Lukrecija (plemkinja koju je silovao vlastiti sin),www.webcitation.org, nepoznati autor, »Lukrecijini citati«, pristupljeno 16. rujna 2016. a među čestitim dušama limba našao se i Saladin, koji je pomilovao kršćansku vojsku i propustio ih kroz svoje zemlje.Bahā' al-Dīn Ibn Shaddād (2002.). »The Rare and Excellent History of Saladin«, Ashgate, .Ter-Ghevondyan, Aram N. (1965.), Արաբական Ամիրայությունները Բագրատունյաց Հայաստանում (Arapski emirati u Armeniji). Jerevan: Armenska akdemija znanosti
U limbu žive i filozofi Sokrat, Demokrit, Diogen iz Sinope, Anaksagora, Tales, Empedoklo, Heraklit, Zenon iz Eleje i Zenon Kitijski. Šetajući po limbu Dante je ugledao i znanstvenika Diskorida, likove iz grčke mitologije poput Orfeja i Linusa i rimske govornike Cicerona i Seneku. Također, susreće i aleksandrijskog geometra i matematičara Euklida i Ptolomeja, aleksandrijskog astronoma i geografa, kao i fizičare Hipokrata i Galena. U limbu se našao i perzijski matematičar Avicena i Ibn Rušd, srednjovjekovni anadluzijski polihistor.