Down on the Upside peti je studijski album američkog rock sastava Soundgarden. Album je 21. svibnja 1996. godine objavila diskografska kuća A&M Records. Ovo je treći album grupe na kojem bas-gitaru svira Ben Shepherd. Nakon završetka promotivne turneje za prethodni album Superunknown (objavljen 1994.), Soundgarden je započeo rad na novom albumu. Album je producirala sama grupa; glazba na njemu bila je zamjetno blaža od njenih prethodnih glazbenih uradaka te je na njemu Soundgarden eksperimentirao s raznim zvukovima.
Album se našao na prvom mjestu glazbenih ljestvica u Australiji i Novom Zelandu, debitirao je na drugom mjestu američke ljestvice Billboard 200 i u prvom je tjednu bio prodan u više od 200.000 primjeraka. Singlovi s albuma bili su "Pretty Noose", "Burden in My Hand", "Blow Up the Outside World" i "Ty Cobb". Sastav se 1996. godine pridružio turneji Lollapalooza i naknadno je otišao na svjetsku turneju kako bi podržao album. Budući da se grupa raspala u travnju 1997. zbog međusobnih sukoba, Down on the Upside naknadnih će šesnaest godina biti Soundgardenov konačni studijski album.
Snimanje Snimanje albuma trajalo je od studenog 1995. godine do veljače 1996. te se odvijalo u studijima Studio Litho i Bad Animals Studio u Seattleu, Washingtonu. Vlasnik studija Litho je gitarist Pearl Jama, Stone Gossard."Black Hole Sons!". Kerrang!. 12. kolovoza 1995. Članovi sastava odlučili su sami producirati album. Upitan zašto nije želio raditi s producentom, frontmen Chris Cornell izjavio je da "peti čovjek sve pokvari i komplicira. Mora proći prevelikim brojem mentalnih puteva, što razrjeđuje [rad]."Blush, Steven. "Soundgarden". Seconds. 1996. Bubnjar Matt Cameron dodao je da iako je rad s Michaelom Beinhornom na Superunknownu polučio dobre rezultate, bilo je "malo više borbe nego što je bilo potrebno" te da bi samostalna produkcija ubrzala proces.McCormick, Moira. "Soundgarden Digs Down to Its Roots". Billboard. 13. travnja 1996. Adam Kasper, koji je prije radio kao pomoćni inženjer zvuka na Superunknownu,Warden, Steve. "A Degree of Intensity". Access. lipanj 1996. sada je surađivao sa sastavom u pogledu produkcije te je miksao album.Cross, Charles R. "The Joys of Noise: Soundgarden Throw a High-Frequency Sludgefest". Rolling Stone. 8. veljače 1996.
Rad na albumu započeo je u srpnju 1995."Soundgarden Man in Near Death Drama". Kerrang!. 16. ožujka 1996. Sastav je nakratko predahnuo od rada kako bi nastupio na europskim glazbenim festivalima, na kojima je izveo dio novog materijala kako bi provjerio reakciju publike.Atkinson, Peter. "Soundgarden: From Superunknown to Superstars". Jam. 24. svibnja 1996. Naknadno je grupa otprilike mjesec dana nastavila s pisanjem pjesama te je snimila većinu njih u studiju Litho. Tijekom procesa skladanja pjesama članovi sastava manje su surađivali jedni s drugima nego na prethodnim uradcima, često pojedinačno jedni drugima predstavljajući gotovo dovršene skladbe.Zogbi, Marina. "Upshot on "The Upside" from Kim Thayil". Metal Edge. kolovoz 1996. Na ovom se albumu Soundgarden pokušao okušati u stvarima koje prije nije činio i koristiti se raznovrsnijim materijalom."Down on the Upside". The Buzz Word. kolovoz 1996. Grupa je usto na albumu pokušala stvoriti koncertnu atmosferu,Appleford, Steve. "Soundgarden". Ray Gun. lipanj 1996. pokušavajući ostaviti zvukove koje bi producenti uglavnom izostavili, poput audio feedbacka i neuštimanih gitarističkih dionica."Soundgarden's New Video Causes Controversy". Toronto Sun. 10. svibnja 1996. Ukupno potrošeno vrijeme na rad na albumu bilo je manjeg opsega od onog kojeg je sastav potrošio na rad na albumu Superunknown."Soundgarden". Hard Music. lipanj 1996. Cornell je proces rada na albumu opisao "puno bržim i puno lakšim".
Velik dio materijala skladali su i napisali Cornell i basist Ben Shepherd, od kojih je potonji radio na šest od šesnaest pjesama na albumu. Do sukoba među članovima sastava navodno je došlo već tijekom procesa snimanja; gitarist Kim Thayil nije se slagao s Cornellovom težnjom prema odmaku od žešćih gitarističkih dionica koje su postale zaštitni znak sastava.Colopino, John. "Soundgarden Split". Rolling Stone. 29. svibnja 1997. Thayilov je jedini doprinos albumu bila pjesma "Never the Machine Forever" za koju je skladao glazbu i napisao tekst te je usto bila i posljednja pjesma koju je sastav snimio.Turman, Katherine. "Soundgarden: Seattle's Sonic Boom". Metal Edge. Srpanj 1996. Pjesma je izvorno nastala tijekom probe na kojoj su sudjelovali Thayil i glazbenik iz Seattlea, Greg Gilmore.Maloof, Rich. "Kim Thayil of Soundgarden: Down on the Upbeat". Guitar Magazine. Srpanj 1996. U knjižici albuma Thayil zahvaljuje Gilmoreu za pružanje nadahnuća za pjesmu. Izjavio je da je imao mnogo nedovršenih glazbenih ideja koje nisu bile aranžirane i kojima su nedostajali tekstovi, zbog čega nisu dospjele na album. Thayil je komentirao: "Situacija u kojoj nema zadovoljavajućeg kreativnog izražavanja može biti pomalo obeshrabrujuća, ali s druge strane skladam sve solističke dionice i uglavnom nemam ograničenja u pogledu dionica koje skladam za gitaru." Cornell je izjavio: "Kada smo završili [sa snimanjem albuma], osjećali smo se kao da je to bilo teško, kao da je to bilo dugo, teško putovanje. Ali su postojale stvari koje smo otkrivali."
Glazba i tekstovi Pjesme na ovom albumu više se usredotočuju na vokale i melodiju nego na žešće gitarističke rifove koji su bili prisutniji na prethodnim albumima sastava."Soundgarden Sound Off". Melody Maker. 23. ožujka 1996. Usto je i zvuk na Down on the Upsideu grublji nego na prethodnom albumu Superunknown jer su članovi sastava samostalno producirali glazbeni uradak.Clay, Jennifer. "Soundgarden: Painting Beautiful Pictures". RIP. Lipanj 1996. Cornell je sumirao promjene, izjavljujući: "Koliko smo izgubili u zvukovnoj preciznosti, toliko smo dobili u pogledu osjećaja".Rubin, Mike. "The Real Thing". Spin (Srpanj 1996). Stephen Thomas Erlewine, recenzent sa stranice AllMusic, komentirao je da je Soundgarden "očuvao svoje ambiciozne strukture pjesama, neo-psihodelične teksture gitarističkih dionica i vijugave melodije, no nije ih odjenuo detaljnom produkcijom". Skladbe se duž albuma razlikuju u tempu te je Thayil komentirao kako album ima "dvostruku prirodu"."Soundgarden: The Garden of Earthly Delights". Rave. 15. svibnja 1996. Dodatno je objasnio: "[Album] tjera slušatelje da se usredotoče i daje im na znanje da neće dobiti isti album iznova i iznova". Shepherd je opisao album "najpreciznijom slikom onoga kako Soundgarden stvarno zvuči", izjavljujući: "Puno je grublji. Mnogo je iskreniji. Mnogo je 'odgovorniji'".
U to je doba sastav izjavio da je želio eksperimentirati s drugim zvukovimaTurman, Katherine. "Soundgarden: Seattle's Sonic Boom". Hypno. 1996. što je rezultiralo pjesmom "Ty Cobb", na kojoj su Shepherd i Cornell svirali mandolinu i mandolu. Eksperimentiranje je u manjoj mjeri bilo prisutno i na Superunknownu. Soundgarden se na nekolicini pjesama na albumu koristio alternativno ugođenim gitarama i neparnim taktovima. Primjerice, skladba "Never the Machine Forever" koristi se taktom 9/8."Seattle Supersonic: The Screaming Life & Odd Times of Soundgarden's Kim Thayil". Guitar Player. Srpanj 1996. "Pretty Noose" i "Burden in My Hand" bile su skladane u C-G-C-G-G-E štimungu.Leonard, Michael. "Unknown Pleasures". The Guitar Magazine. Prosinac 1996.
Općenita atmosfera tekstova pjesama na albumu nije tako mračna kao na prethodnim Soundgardenovim albumima.True, Everett. "Soundgarden". Melody Maker. 25. svibnja 1996. Cornell je čak komentirao da je "Dusty" "previše pozitivna za Soundgardenovu pjesmu", opisujući ju kao suprotnost pjesmi "Fell On Black Days" s prethodnog albuma.Lanham, Tom. "Soundgarden: Overaware". CMJ New Music Monthly, Srpanj 1996. Prema njegovim riječima, "Pretty Noose" je o "lijepo ukrašenoj lošoj ideji","Soundgarden Returns" . MTV.com. 12. travnja 1996. a "Ty Cobb" o "opakom, ljutitom idiotu"."Gardener's Question Time". Kerrang!. 1. ožujka 1997. Cornell je također izjavio da su pjesme "Never Named" i "Boot Camp" bazirane na njegovom djetinjstvu. Thayil je izjavio da tekst pjesme "Never the Machine Forever" govori o "borbi života i smrti koja se odvija između pojedinca i manje specifično definiranog entiteta". Za pjesmu "Overfloater" Cornell je komentirao da je "samopotvrđujuća".
Pakiranje Naslovnica albuma, koju je fotografijom izradio Kevin Westenberg, prikazuje članove grupe kao siluete. Down on the Upside je navodno jednom prilikom skoro dobio drugačiji omot na kojem bi bila prikazana slika gusjenica kako jedu rajčicu; ta je slika na kraju bila iskorištena za naslovnicu singla "Blow Up the Outside World". "Blow Up the Outside World" . Unofficial SG Homepage. Bila je objavljena i ograničena inačica albuma s Into the Upside diskom koji je sadržavao intervju sa skupinom.
Naziv Down on the Upside preuzet je iz stiha pjesme "Dusty". Puni stih glasi: "I think it's turning back on me/I'm down on the upside" ("Mislim da nasrće na mene/Naopako sam"). Cornell je komentirao da naziv predstavlja različite osjećaje na albumu. U jednom je intervjuu objasnio kako je grupa odabrala ime: "Jednom sam ga prilikom spomenuo jer je 'Dusty' pjesma iz koje je proizašao naziv, moj je naziv za nju bio 'Down on the Upside', ali je Ben skladao glazbu i nazvao ju 'Dusty'. Stoga, budući da baš i ne volimo određivati nazive albuma po imenima pjesama jer to donosi taj čudan, pretjerani fokus na pjesmu, mislio sam da bi bilo fora nazvati ga Down on the Upside. Počeli smo razmišljati o svim tim drugim nazivima i brinuli se oko toga opisuju li cijeli album bez da nešto isključuju ... Bili smo na fotografiranju za Spin, netko je nazvao i rekao: 'Odmah nam je potreban naziv kako bismo počeli raditi na omotu albuma', stoga je u zadnji trenutak Matt [Cameron] ponovno spomenuo taj naziv i svatko se složio: 'Da, to je to.'"Ewing, Jerry. "Shooting from the Hip! 20 Questions with Chris Cornell". Metal Hammer. srpanj 1996. U intervjuu sa skupinom, Cameron i Shepherd u šali su rekli da su druga dva naziva koja su bila razmatrana za album bila Mr. Bunchy Pants i Comin' At Ya!.
Popis pjesama
Objava i recenzije Ograničena vinilna inačica Down on the Upsidea od 10.000 primjeraka bila je objavljena 14. svibnja 1996., jedan tjedan prije glavne objave albuma na CD-u i kazeti. Budući da je bio prodan u 175.500 primjeraka, album se našao na drugom mjestu ljestvice Billboard 200, nalazeći se jedino ispod albuma The Score grupe Fugees.Mayfield, Geoff. "Another Close One". Billboard, 8. lipnja 1996. Album je kasnije bio prodan u 1.6 milijun primjeraka u SAD-u te mu je RIAA dodijelila platinastu nakladu.