Zapadno slikarstvo

Povijest zapadnog slikarstva predstavlja trajnu, iako isprekidanu, tradiciju od antike do današnjeg vremena.Cole, Bruce Art of the Western World: From Ancient Greece to Post Modernism. Simon and Schuster, 1981, Simonsays.com pristupljeno 27. listopada 2007 Do sredine 19. st. se doticala predstavnih i klasičnih oblika proizvodnje, nakon kojeg je vremena više modernih, apstraktnih i konceptualnih oblika dobilo favorizaciju.

Razvoji u zapadnom slikarstvu povijesno su paralelni s onima u Istočnom slikarstvu, općenito nekoliko stoljeća.The Meeting of Eastern and Western Art, Prerađeno i prošireno izdanje (tvrdih korica), Michael Sullivan, Afrička umjetnost, islamska umjetnost, indijska umjetnost,NYtimes.com The New York Times, Holland Cotter, pristupljeno online 27. listopada 2007] kineska umjetnost i japanska umjetnostWichmann, Siegfried Japonisme: The Japanese Influence on Western Art Since 1858. Thames & Hudson; Novo izdanje (19. prosinac 1999), , imale su značajan utjecaj na zapadnu umjetnost, a na kraju i obrnuto.Michael Sullivan The Meeting of Eastern and Western Art, Prerađeno i prošireno izdanje. University of California Press; Rev Exp Su izdanje (1. lipnja 1989), , Isprva služeći carskim, privatnim, građanskim i religijskim pokroviteljima, zapadno slikarstvo kasnije je našlo publiku među aristokracijom i srednjom slojem. Od srednjeg vijeka i tokom renesanse slikari su radili za crkvu i bogatu aristokraciju.Rasprava o ulozi pokrovitelja u renesansi, povraćeno 11. prosinca 2008 Počevši u razdoblju baroka, umjetnici su primali privatne narudžbe od obrazovanijeg i uspješnijeg srednjeg sloja.History 1450–1789: Artistic Patronage, povraćeno 11. studenog 2008 Ideja "umjetnosti zarad umjetnosti"Britannica.com, povraćeno 11. studenog 2008 počela je nalaziti izražaj u djelu romantičkih slikara poput Francisca de Goye, Johna Constablea i J. M. W. Turnera.Victorianweb.org, Aesthetes, Decadents, and the Idea of Art for Art's Sake; George P. Landow, profesor Engleskog jezika i povijesti umjetnosti, Sveučilište Brown, povraćeno 11. studenog 2008 Tijekom 19. st. komercijalne galerije osnivane su i nastavile su pružati pokroviteljstvo u 20. St

Zapadno slikarstvo dostiglo je svoj vrhunac u Europi tijekom renesanse, zajedno s usavršenjem crtanja, uporabom perspektive, ambicioznom arhitekturom, tapiserijom, vitrajima, skulpturom i razdobljem prije i poslije dolaska tiskarskog stroja.Meggs, Philip B. A History of Graphic Design. John Wiley & Sons, Inc. 1998; (str. 58–69) Slijedeći dubinu otkrića i složenost inovacija renesanse, bogato nasljedstvo zapadnog slikarstva (od baroka do suvremene umjetnosti). Povijest slikarstva nastavlja se u 21. st.Cole, Bruce & Gealt, Adelheid M. Art of the Western World: from Ancient Greece to Post-Modernism, 11. studenog 2008

Prapovijest

Povijest slikarstva seže u prošlost do prapovijesnih ljudi i obuhvaća sve kulture. Najstarije poznate slike su u Grotte Chauvet u Francuskoj, za koje neki povjesničari tvrde da su stare čak 32.000 godina. Urezane su i naslikane crvenim okerom i crnim pigmentom i prikazuju konje, nosoroge, lavove, bizone, mamute i ljude, često u lovu. Postoje primjeri pećinskih slika u čitavom svijetu - u Francuskoj, Indiji, Španjolskoj, Portugalu, Kini, Australiji itd. Kroz sva ta mjesta na kojima su slike pronađene provlače se mnoge zajedničke teme, što daje naslutiti univerzalnu svrhu i sličnost impulsa koji su doveli do stvaranja slika. Osmišljene su brojne pretpostavke u vezi sa značenjem koje su te slike imale za narod koji ih je stvorio. Prapovijesni ljudi možda su crtali životinje kako bi "uhvatili" njihovu dušu ili duh kako bi ih lakše ulovili ili su slike možda predstavljale animističku viziju i odavanje počasti okolnoj prirodi, ili su možda rezultat osnovne potrebe za izražavanjem koje je urođeno u ljudskim bićima, ili su možda zabilješke životnih iskustava umjetnika i povezanih priča pripadnika njihovog kruga.

Zapadno slikarstvo

Egipat, Grčka i Rim V. i: Antička umjetnost

U starom Egiptu, civilizaciji sa snažnim tradicijama arhitekture i skulpture (oboje izvorno bojene svijetlim bojama), postojale su mnoge zidne slike u hramovima i građevinama, kao i obojene ilustracije na papirusnim rukopisima. Egipatsko zidno slikarstvo i dekorativno slikarstvo često je živopisno, ponekada više simbolično nego realistično. Egipatsko slikarstvo prikazuje likove sa snažnim obrisima i ravnim siluetama, gdje je simetrija konstantna osobina. Egipatsko slikarstvo ima blisku vezu s egipatskim pisanim jezikom zvanim egipatski hijeroglifi. Naslikani simboli nalaze se među prvim oblicima pisanog jezika. Egipćani su također slikali na lanenom platnu, ostaci kojih su očuvani i do danas. Staroegipatske slike očuvane su zahvaljujući izuzetno suhoj klimi. Stari Egipćani stvorili su slike kako bi učinili zagrobni život preminulih ugodnim mjestom. U teme su spadali putovanje kroz zagrobni svijet ili njihovo predstavljanje bogovima podzemlja od strane njihovih zaštitničkih božanstava. Neki primjeri takvih slika su slike bogova i božica Ra, Horusa, Anubisa, Nut, Ozirisa i Izide. Neke slike u grobnicama prikazuju aktivnosti u kojima su preminuli sudjelovali kada su bili živi i htjeli nastaviti raditi vječno. U Novom kraljevstvu i kasnije, Knjiga mrtvih zakopavala se sa sahranjenom osobom. Smatrala se važnom za uvođenje u zagrobni život.

Sjeverno od Egipta na Kreti se razvila minojska civilizacija. Zidne slike pronađene u palači u Knososu slične su onim kod Egipćana, ali su slobodnijeg stila.

Oko 1100. pr. Kr. plemena sa sjevera Grčke osvojila su Grčku i njena je umjetnost krenula novim smjerom. Kultura antičke Grčke vrijedna je spomena zbog svojih izvanrednih doprinosa vizualnoj umjetnosti. Slike na grnčariji antičke Grčke i keramici daju naročito poučan uvid u način na koji je društvo antičke Grčke funkcioniralo. Još uvijek postoje mnogi lijepi primjeri crnofiguralnog i crvenofiguralnog stila. Neki od najpoznatijih grčkih slikara koji su radili na drvenim pločama i koji se spominju u tekstovima bili su Apel, Zeuksid i Parhazij; međutim, s jedinim izuzetkom pitsanskih ploča, nema sačuvanih primjera starogrčkog slikarstva na pločama, samo pisani opisi od strane njihovih suvremenika ili kasnijih Rimljana. Zeuksid je živio u 5. st. prije Krista i navodno je bio prvi koji je koristio sfumato. Prema Pliniju Starijem, realizam njegovih slika bio je takav da bi ptice pokušavale pojesti naslikano grožđe. Apel je opisan kao najveći slikar antike i čuven je zbog svoje savršene tehnike crtanja, brilijantne boje i modeliranja.

Rimska umjetnost bila je pod utjecajem Grčke i može se djelomično smatrati potomkom antičkog grčkog slikarstva. Međutim, rimsko slikarstvo ima važne jedinstvene osobine. Gotovo sva očuvana rimska djela su zidne slike, mnoge iz vila u Kampaniji, u južnoj Italiji. Takvo slikarstvo može se grupirati u četiri glavna "stila" ili razdoblja i možda sadrži prve primjere trompe-l'oeila, pseudoperspektive i čistog krajolika. Gotovo jedini očuvani slikani portreti iz antičkog svijeta su veliki broj portreta mumija poprsne forme pronađen u kasnoantičkom groblju Al-Fayum. Iako oni nisu bili iz najboljeg razdoblja niti najbolje kvalitete impresivni su sami po sebi i nagovještavaju kvalitetu najboljih antičkih djela. Također je očuvan vrlo mali broj minijatura iz kasnoantičkih ilustriranih knjiga, kao i prilično velik broj njihovih kopija iz ranog srednjovjekovnog razdoblja.

Uspon kršćanstva pružio je drukčiji duh i cilj slikarskim stilovima. Bizantska umjetnost je, kada je njen stil uspostavljen u 6. St. stavila velik naglasak na održavanje tradicionalne ikonografije i stila i postepeno se razvila tokom tisuću godina Bizantskog Carstva i opstalih tradicija grčkog i ruskog pravoslavnog slikanja ikona. Bizantsko slikarstvo ima hijeratičan osjećaj i ikone su se promatrale i još uvijek se promatraju kao predstave božanskog otkrivenja. Postojale su mnoge freske, ali očuvan ih je manji broj nego mozaika. Bizantska umjetnost se uspoređuje s tadašnjom apstrakcijom po svojoj ravnoći i izrazito stiliziranim prikazima likova i krajolika. Neki periodi bizantske umjetnosti, naročito takozvana makedonska umjetnost iz oko 10. st., fleksibilnijeg su pristupa. Freske paleološke renesanse ranog 14. st. očuvani su u Crkvi Hora u Istanbulu.

U postantičkoj katoličkoj Europi prvi osoben umjetnički stil koji se pojavio i koji je obuhvaćao slikarstvo bila je Britanska umjetnost, čiji su jedini očuvani primjeri minijature u iluminiranim rukopisima poput Knjige Kellsa.Putnam A.M., Geo. Haven. Books and Their Makers During The Middle Ages. br 1. New York: Hillary House, 1962. Štampa. One su najpoznatije po svojim apstraktnim ukrasima, iako su se ponekada prikazivali i likovi, a nekada i scene, naročito u evangelističkim portretima. Karolinška i otonska umjetnost također su očuvane uglavnom u rukopisima, iako postoje i neke zidne slike, a još ih se dokumentira. Umjetnost tog perioda kombinira otočne i "barbarske" utjecaje sa snažnim bizantskim utjecajem i težnjom ka očuvanju klasične monumentalnosti i staloženosti.

Srednji vijek

Uspon kršćanstva pružio je drukčiji duh i cilj slikarskim stilovima. Bizantska umjetnost je, kada je njen stil uspostavljen u 6. st.u, stavila velik naglasak na održavanje tradicionalne ikonografije i stila i postepeno se razvila tijekom tisuću godina Bizantskog Carstva i opstalih tradicija grčkog i ruskog pravoslavnog slikanja ikona. Bizantsko slikarstvo ima hijeratičan osjećaj i ikone su se promatrale i još ust. se promatraju kao predstave božanskog otkrivenja. Postojale su mnoge freske, ali očuvan ih je manji broj nego mozaika. Bizantska umjetnost se uspoređuje s tadašnjom apstrakcijom po svojoj ravnoći i izrazito stiliziranim prikazima likova i krajolika. Neka razdoblja bizantske umjetnosti, osobito takozvana makedonska umjetnost iz oko 10. st.a, fleksibilnijeg su pristupa. Freske paleološke renesanse ranog 14. st.a očuvani su u Crkvi Hora u Istanbulu.

U postantičkoj katoličkoj Europi prvi osoben umjetnički stil koji se pojavio i koji je obuhvaćao slikarstvo bila je umjetnost Britanskih otoka, čiji su jedini očuvani primjeri minijature u iluminiranim rukopisima poput Knjige Kellsa.Putnam A.M., Geo. Haven. Books and Their Makers During The Middle Ages. Svezak 1. New York: Hillary House, 1962. Tisak. One su najpoznatije po svojim apstraktnim ukrasima, iako su se ponekada prikazivali i likovi, a nekada i scene, osobito u evangelističkim portretima. Karolinška i otonska umjetnost također su očuvane uglavnom u rukopisima, iako postoje i neke zidne slike, a još ih se dokumentira. Umjetnost tog razdoblja kombinira otočne i "barbarske" utjecaje sa snažnim bizantskim utjecajem i težnjom očuvanja klasične monumentalnosti i staloženosti.

Zidovi romaničkih i gotičkih crkava bili su ukrašeni freskama kao i skulpturama i mnogi od nekolicine preostalih murala imaju velik intenzitet i kombiniraju dekorativnu energiju otočne umjetnosti s novom monumentalnošću u tretiranju likova. Iz tog je razdoblja očuvano daleko više minijatura u iluminiranim rukopisima, koje pokazuju iste osobine koje se nastavljaju u gotičkom razdoblju.

Zapadno slikarstvo

Źródło i licencja