Buretsu (jap. 武烈天皇, ぶれつてんのう, Buretsu-tennō, 2. godina cara Ninkena/498. – 8. dan 12. mjeseca 8. godine cara Buretsua /506.) bio je 25. japanski carUprava japanskog carskog dvora (Kunaichō): 武烈天皇 (25) prema tradicijskomu brojanju.Varley, Paul. (1980). Jinnō Shōtōki, str. 117-118; Brown, Delmer M. (1979) Gukanshō, str. 260; Titsingh, Isaac. (1834). Annales des empereurs du japon, str. 31. na Google knjigama
Ne može se neki točni nadnevak pridijeliti njegovom vladanju, a konvencijski se uzima da je vladao od 498. do 506. godine.,Ponsonby-Fane, Richard. (1959). The Imperial House of Japan, str. 43. a prema japanskim izvorima, od 12. mjeseca 11. godine cara Ninkena do 8. dana 12. mjeseca 8. godine cara Buretsua.
Rođen kao Ohatsuse no Wakasazaki no Mikoto (小泊瀬稚鷦鷯尊). Najstariji je sin cara NinkenaAston, William George. (1998). Nihongi, Vol. 1, pp. 393-398. kojeg je dobio s caricom Kasugom no Ōiratsume. U 7. godini Ninkenova carevanja imenovan je za krunskog kraljevića. Buretsu je imao jednu suprugu, bez carskih potomaka.
Buretsuov ondašnji naslov izgleda da nije bio tennō, jer većina povjesničara smatra da taj naslov nije uveden sve do vladavina cara Tenmua i carice Jitō. Vjerojatnije je da je bio Sumeramikoto ili Amenoshita Shiroshimesu Ōkimi (治天下大王), što u prijevodu na hrvatski znači "veliki kralj koji vlada pod nebesima." Kao drugi mogući naslov kojim ga se oslovljavalo jest "Veliki kralj Yamatoa." (ヤマト大王/大君 - Yamato ōkimi).
Buretsuova palača nalazila se u Hirotaka no Miya no Hasse.Brown, Delmer M. (1979) Gukanshō, str. 260 mini|lijevo|150px|Obiteljsko stablo japanske carske obitelji od 15. do 26. cara. Buretsu je bio na zlu glasu po ubijanju ljudi. Loše je vladao. Kad je velikog carskog savjetnika hegurija Matorija no Ō-omija koji je bio savjetnik petorici careva ubio Ōtomo Kanamura no Muraji, Buretsu je stao na stranu Kanamuri, koji je poslije postao veliki carski savjetnik. Neki povjesničari vjeruju da je car Keitai začetnik nove dinastije, pa je prema njima Buretsu posljednji car prve zabilježene japanske dinastije.Aston, William. (1998). Nihongi, Vol. 1, str. 393–407.
Pravo mjesto Buretsuova groba nije poznato. Tradicijski ga se štuje u šintoističkom spomen-svetištu (misasagiju) u Nari.
Uprava japanskog carskog dvora ovu lokaciju drži za Buretsuov mauzolej. Formalno je poznat kao Kataoka no Iwatsuki no oka no kita no misasagi.Ponsonby-Fane, str. 419.
Izvori
Literatura Aston, William George. (1896). Nihongi: Chronicles of Japan from the Earliest Times to A.D. 697. London: Kegan Paul, Trench, Trubner. OCLC 448337491 Batten, Bruce Loyd. (2006). Gateway to Japan: Hakata in war and peace, 500-1300. Honolulu:University of Hawaii Press. /; /; OCLC 254764602 Brown, Delmer M. and Ichirō Ishida, eds. (1979). Gukanshō: The Future and the Past. Berkeley: University of California Press. ; ; OCLC 251325323 Nippon Gakujutsu Shinkokai (1969). The Manyōshū: The Nippon Gakujutsu Shinkokai Translation of One Thousand Poems. New York: Columbia University Press. Ponsonby-Fane, Richard Arthur Brabazon. (1959). The Imperial House of Japan. Kyoto: Ponsonby Memorial Society. OCLC 194887 Titsingh, Isaac. (1834). Nihon Odai Ichiran; ou, Annales des empereurs du Japon. Paris: Royal Asiatic Society, Oriental Translation Fund of Great Britain and Ireland. OCLC 5850691 Varley, H. Paul. (1980). Jinnō Shōtōki: A Chronicle of Gods and Sovereigns. New York: Columbia University Press. ; ; OCLC 59145842 소진철. (2008). 백제무령왕의세계: 왕의세상은해양대국·대백제 (Paekche Muryŏng Wang ŭi segye: wang ŭi sesang ŭn haeyang taeguk tae Paekche). Seoul: 주류성. /;
Kategorija:Japanski carevi