Bazilije Veliki (grč.: Μέγας Βασίλειος; Caesarea Mazaca, 329./30. - Caesarea Mazaca, 1. siječnja 379.), kršćanski svetac, crkveni otac, učitelj Crkve.
Životopis
Utemeljitelj je kršćanskog redovništva na istoku, čije su postavke o redovničkom životu bile temeljem i uzorom svim kasnijim velikanima koji su utemeljili kršćanske redove, među ostalim i što je sveti Bazilije bio duboko redovnik u duši, znajući da ne može biti nikakva pravilna redovnička života bez raznih pobožnih vježba i molitava.
Spada među četiri najveća istočna oca. Zajedno ga se slavi, na zajednički spomendan, sa svetim Grgurom Nazijanskim, s kojim je bio nerazdvojan prijatelj za života. Ta nerazdvojnost je počela od doba kada su sveti Bazilije i sveti Grgur skupa bili na studiju, a zbližila ih je pobožnost i istovjetnost misliju. Obojica su bili prisiljeni napustiti samoću te preuzeti biskupska sjedišta u Carigradu i u Cezareji u Kapadociji.
Štovanje Spomendan mu je 2. siječnja. Istočne Crkve ga slave na 1. siječnja, a u zapadnim Crkvama ga se prije slavilo na 14. lipnja, kada je bio proglašen svetim.
Bibliografija Bazilije Veliki, Duh Sveti (preveo, napisao uvod i bilješke Marijan Mandac), Služba Božja, Makarska, 1978. (150 str.)
Vanjske poveznice Ostali projekti
Mrežna mjesta Bazilije Veliki, sv., Hrvatska opća enciklopedija
Kategorija:Kršćanski sveci Kategorija:Crkveni oci Kategorija:Crkveni naučitelji