Američki rat za neovisnost (1775. – 1783.) borba je za osamostaljenje trinaest britanskih kolonija u Sjevernoj Americi: New Hampshire, Massachusetts, Rhode Island, Connecticut, New York, New Jersey, Pennsylvania, Delaware, Maryland, Virginia, North (Sjeverna), South (Južna) Carolina i Georgia. Zbog kolonijalističke politike Velike Britanije prema njima ove su kolonije oružanim sukobom kod Lexingtona (18. travnja 1775.) počele rat protiv britanske vladavine u Sjevernoj Americi (Povijest Sjedinjenih Američkih Država). Tijekom rata, one su 4. srpnja 1776. donijele glasovitu Deklaraciju nezavisnosti i proglasile svoju samostalnost od britanske krune.
Početak i sudionici
Rat je počeo 18. travnja 1775. oružanim sukobom kod Lexingtona. Na početku rata Amerikanci nisu imali profesionalnu vojsku ni flotu. Svaka se kolonija branila zajedno s lokalnom policijom. Amerika dobiva jedinstvenu vojsku u svibnju 1775. pod vodstvom Georgea Washingtona. Na pobunjeničkoj strani sudjelovalo je 250 000 vojnika kao regularna vojska ili lokalna policija.
Afroamerikanci, kao slobodni ljudi ili kao robovi, služili su na obje strane. U studenom 1775. Lord Dunman je oslobodio sve robove koji bi se borili na britanskoj strani što je naravno privuklo veliki broj crnaca na stranu Britanaca. 1779. 10 000 crnaca dezertiralo je iz američke vojske i prešlo u britanske redove.
Većina američkih Indijanaca istočno od rijeke Mississippi bilo je zahvaćeno ratom. Većina njih nisu znali na koji način ući u rat. 13 000 ih se uključilo u sukob na britanskoj strani.
Sjever
Prije rata Boston je bio jako središte revolucije; poznata Bostonska čajanka u kojoj je u more bačen veći dio britanskog čaja koji je bio poslan iz Engleske. Britanski zapovjednik u Bostonu zapovijedao je s 4000 vojnika, ali teritorij je bio pod utjecajem pobunjenika. Nakon bitke kod Lexingtona još 4500 britanskih vojnika uključilo se u rat. Stigli su pod zapovjedništvom generala Williama Howea. Odmah nakon dolaska sukobili su se s pobunjenicima. Englezi su dobili tu bitku ali njihovi su gubitci bili toliki da nisu mogli više nastaviti s potjerom.
mini|Smrt generala Warrena u bitci kod Bunker Hilla.
U svibnju 1775. George Washington je zauzeo utvrdu Ticonderoga. Odatle je imao dobar pogled na Boston i Howe nije bio u najboljoj situaciji, te je zapovijedio evakuciju grada 17. ožujka 1776. Nakon toga Washington je krenuo s većinom svoje vojske prema New Yorku.
Kanada
Za vrijeme bitaka u Bostonu, Kongres (vrhovno tijelo pobunjene Amerike) je pozvao Francuze u Kanadi da im se pridruže kao četrnaesta kolonija. Međutim, kada se to nije dogodilo, Kongres je zapovijedio invaziju na Kanadu. Cilj je bio maknuti Britance iz dvije kanadske pokrajne - Québeca i Ontarija. mini|150px|lijevo|Benedict Arnold.
Dana 16. rujna 1775. brigadni general Richard Montgomery krenuo je iz utvrde Ticonderoga na Montreal koji je pao 13. studenoga iste godine. General Guy Carleton, guverner Kanade pobjegao je u grad Québec.
Druga vojska koja je krenula prema Québecu na čelu s generalom Benedictom Arnoldom okružila je Québec. Nakon nekog vremena pridružio im se Montgomery sa svojom pobjedničkom vojskom. Napali su Québec 31. prosinca ali su pobijeđeni od strane Britanaca. Ostatak Amerikanaca je tamo ostao do proljeća 1776. kada su se povukli.
Sljedeći pokušaj osvajanja Québeca pao je kod Trois-Rivièresa 8. svibnja 1776. Britanci su onda krenuli u napad i pobijedili Arnolda u bitci kod otoka Valcour. Arnold se bio prisiljen povući do utvrde Ticonderoga odakle je i krenuo.
Napad na Kanadu je katstrofalno završio za Amerikance, ali je Arnold odgodio britanski protunapad do bitke kod Saratoge.
New York i New Jersey
Nakon povlačenja svojih snaga iz Bostona general Howe se fokusirao na osvajanje New Yorka. Da bi obranio grad, general Washington postavio je 20 000 vojnika od Manhattana sve do Long Islanda.
mini|250px|Washington prelazi Delaware.
Dok su se Britanci iskrcavali kod Staten Islanda Washington je čitao deklaraciju o neovisnosti svojim ljudima. Dana 27. kolovoza 1776. Britanci su potjerali Amerikance natrag do Brooklyna. Howe je tamo postavio kamp i započeo opsadu Manhattna gdje je general Washington povukao svoje ljude.
Dana 15. rujna Howe je iskrcao 12 000 ljudi na Manhattan i brzo zauzeo cijeli grad. Amerikanci su se morali povući do Harlema gdje su napadnuti, ali su napad nakratko odbili. Howe je u listopadu okružio Washingtonovu vojsku i Amerikanci su se ponovno morali povući. Bitka kod White Plainsa je održana 28. listopada 1776. i opet je epilog bilo povlačenje američkih trupa. Howe se vratio na Manhattan i zarobio 2000 američkih vojnika.
General Lord Cornwallis tjerao je Washingtonovu vojsku kroz New Jersey sve dok se Amerikanci nisu u prosincu povukli preko rijeke Delaware u Pennsylvaniji. Ta zima je, ukupno gledajući, bila dobra za Britance, no Howe je propustio priliku uništiti pobunjeničku vojsku. No, zarobio je ili ubio skoro 5000 americkih vojnika i bio je spreman za nastavak operacija u proljeće.
Američka vojska na tom području izgubila je 5000 vojnika i Washington nije bio u povoljnom položaju. Kongres je u očaju napustio Philadelphiju što je razočaralo neke Amerikance, ali otpor britanskoj vlasti odlučno je rastao. Stoga se Washington odlučio na napad. Prešao je rijeku Delaware na Badnju noć i zarobio više od 1000 Hessana u bitci kod Trentona 26. prosinca 1776.
Cornwallis je krenuo vratiti izgubljeni Trenton, ali ga je s puta skrenuo Washington koji je uspješno napao Britance kod Pricentona 3. siječnja 1776. Policija New Jerseyja nastavila je pobjeđivati Britance na tom području.
Saratoga i Philadelphia
mini|250px|Predaja Generala Burgoyna.
Kada su Britanci počeli planirati operacije za 1777. imali su dvije vojske: Carletonovu vojsku u Kanadi i Howeovu vojsku u New Yorku. U Londonu Lord George Germain otkazao je većinu operacija zbog nesporazuma, jadnog planiranja, i rivalstva među zapovjednicima. Ipak, Howe je uspješno zauzeo Philadelphiju, dok je vojska na sjeveru bila poražena u bitci kod Saratoge.
Bitka kod Saratoge
Prva akcija u 1777. bila je ona vođena generalom John Burgoyneom u Kanadi. Cilj je bio zaposjesti teritorij oko Jezera Champlain i rijeke Hudson tako da New England izoliraju od ostalih američkih kolonija. Burgoynova akcija imala je dvije sastavnice. Prvo bi on vodio 10 000 ljudi preko jezera Champlain do grada Albany u New Yorku, a druga bi vojska od 2000 ljudi vođena Barriem St. Legerom išla rijekom Mohawk i ponovno je spojila s Burgoynom u Albaniju.
mini|lijevo|Mohawk Joseph Brant vodio je američke Indijance i lojaliste u borbu protiv pobunjenika.
Burgoyne je krenuo u lipnju, a već u ranom srpnju zauzeo je utvrdu Ticonderoga. Njegov pohod bio je usporen Amerikancima koji su rušili stabla i mostove, te tako sprječavali prodor Britanaca.
Britanska potpora Burgoynovoj vojsci vođena s Barriem St. Legerom je strahovito poražena od strane Amerikanaca dovodeći Burgoynu samo 1000 vojnika. Znači, St. Barry, odnosno pola njegove indijanske vojske vođene Josephom Brantom, opkolila je utvrdu Stanwix. Američka vojska i njihovi indijanski saveznici išli su zaustaviti opsadu Stanwixa, međutim, upali su u zasjedu u bitci kod Oriskanija 6. kolovoza. Tada je došla druga ekspedicija vodena Benedictom Arnoldom i St. Leger se morao povući u Kanadu.
Burgoynova vojska sada smanjena na 6000 ljudi odlučuje se na napad na Albany; to je odluka koja je stvorila mnoge kontroverze. Američka vojska od 8000 ljudi vođena generalom Horatijom Gatesom bila je utvrđena 16 kilometara od Saratoge u državi New York. Burgoyne je mislio nadmudriti Amerikance, ali su ga Amerikanci shvatili u prvoj bitci kod Saratoge u rujnu. Burgoynova situacija bila je očajna. Nadao se da će general Howe doći sa svojom vojskom, no od toga nije bilo ništa. On je sa svojom vojskom osvajao Philadelphiju.
Lokalna policija se pridružila Horatiju Gatesu i on je početkom listopada imao više od 11 000 vojnika. Nakon gadnog poraza u drugoj bitci kod Saratoge, Burgoyne se predao 17. listopada.
Saratoga je često prozivana kao prekretnica rata. Revolucionarna smjelost i odlučnost patila je zbog Howeovog uspješnog osvajanja Philadelphije. No, još važnije je da je ova pobjeda ohrabrila Francuze da uđu u rat protiv Velike Britanije. Sad je rat za Britance postao puno teži nego su mislili na početku.
Bitka kod Philadelphije
Kada je general William Howe osvojio New York usredotočio se na zauzimanje Philadelphije, mjesta gdje se nalazila pobunjenička vlada. General Howe se kretao sporo tako da je tek u kasni kolovoz iskrcao svojih 15 000 vojnika na krajnji sjever Chesapeak Baya.
George Washington je postavio svojih 11 000 ljudi između Howea i Philadelphije, ali ih je ubrzo maknuo zbog bitke kod Brandywina 11. rujna 1777. I opet Kongresu nije preostalo ništa drugo nego napustiti Philadelphiju. Howe je napokon nadmudrio Washingtona i ušao u nezaštićenu Philadelphiju. Washington je opet neuspješno napao Howea, međutim, ovaj je napad odbio bez ikakvih velikih posljedica za oba dvije strane.
Nakon odbijanja britanskog napada kod White Marsha, Washington se u prosincu 1777. utvrdio u Valley Forgeu otprilike 32 kilometra od Philadelphije. Tamo su ostali cijelu zimu i proljeće. 2500 (od 10 000) Washingtonovih ljudi poumiralo je od raznih bolesti. Na proljeće Amerikanci su se povukli iz Valley Forgea u dobrom smjeru zahvaljujući Barunu von Steubenu koji je preuzeo najnovije metode taktike od Prusa.
mini|300px|Hessanske pojstrojbe na strani Britanaca
General Clinton zamijenio je Generala Howea na mjestu zapovjednika vojske, stoga je bilo očigledno da će se neke promjene dogoditi. Stanje se pogoršalo ulaskom Francuza u rat i General Clinton se odlučuje na povlačenje svojih trupa iz Philadelphije i šalje ih u New York. No, Washington je napao Clintona na njegovom povlačenju iz Philadelphije u bitci kod Monmoutha 28. srpnja 1778.
Clinton se vratio u New York u srpnju baš prije dolaska francuske flote pod zapovjednikom d'Estaingom. Washington se vratio kod White Plainsa (sjeverni dio grada). Situacija je bila slična kao i prije dvije godine, samo se sada priroda rata promijenila.
Rat izvan granica SAD
1778. godine, pobuna u Sjevernoj Americi prerasla je u međunarodni rat. Nakon što su Amerikanci pobijedili u bitci kod Saratoge, u rat su se i uključili Francuzi. Potpisali Treaty of Alliance (Dogovor o savezništvu) 6. veljače 1778.
Španjolska se uključila u rat kao saveznik Francuske u srpnju 1779. Za razliku od Francuske Španjolska nije priznala nezavisnost SAD-a zato što su se bojali da će to ohrabriti takve koji vode antikolonijalističku politiku.
1780. i Nizozemska se uključila u rat. Sve tri države davale su materijalnu podršku Americi od početka rata nadajući se da će britanska moć oslabiti porazom u ratu.
Proširenje na pomorski rat
Kada je rat započeo, Britanci su imali puno moćniju flotu od Amerikanaca. Kraljevska flota imala je 100 brodova koji su bili u stanju se boriti i, iako je ta flota većinom bila u zastarjelom stanju, bila je moćnija od američke. Tijekom prve tri godine Kraljevska flota je služila za prenošenje vojske za kopnene operacije i za zaštitu trgovačkih brodova.
Amerikanci zapravo nisu ni imali pravu flotu i oslanjali su se na brodove pojedince koji bi služili za povremeno uznemiravanje britanske flote. Kongres je u listopadu 1775. naredio stvaranje male flote koje bi služile za napadanje trgovačkih brodova izbjegavajući sukobe s kraljevskom flotom. John Paul Jones je postao prvi američki pomorski heroj osvojivši brod HMS Drake 24. travnja 1778. To je bila prva američka vojna pobjeda u britanskim vodama.