mini|300x300px|Peter McLaren
Peter McLaren (2. kolovoza 1948.), profesor kritičnih studija, Fakultet za obrazovanje, Sveučilište Chapman, gdje je suvoditelj demokratskog projekta Paulo Freire i međunarodni veleposlanik za globalnu etiku i socijalnu pravdu.http://www.chapman.edu/our-faculty/peter-mclaren Također je emeritus profesor urbanog obrazovanja na Sveučilištu Kalifornija u Los Angelesu i emeritus profesor obrazovnog vodstva Sveučilišta Miami u Ohiju. On je također počasni ravnatelj Centra za kritične studije u obrazovanju na Northeast Normal Sveučilištu u Changchunu u Kini.
On je autor i urednik više od četrdeset pet knjiga i više stotina znanstvenih članaka i poglavlja. Njegova djela su prevedena na više od 20 jezika.http://www.hamptoninstitution.org/peter-mclaren-interview.html#.VqSa5lOLTG4 , http://www.ocregister.com/articles/critical-677896-pedagogy-mclaren.html
McLaren je oženio Yan Wang iz sjeveroistočne Kine. Danas žive u Orange, Kalifornija. Ima sina i kćer iz prethodnih brakova.
Maclaren je poznat kao jedan od vodećih začetnika kritičke pedagogijehttps://philcsc.wordpress.com/2016/01/09/foreword-to-peter-mclarens-pedagogy-of-insurrection/ i po svojim znanstvenim radovima o kritičkoj pismenosti, sociologiji obrazovanja, kulturalnim studijama, kritičkoj etnografiiji, i marksističkoj teoriji. Paulo Freire, jedan od osnivača kritičke pedagogije, rekao je: Peter McLaren jedan je od mnogih izuzetnih 'intelektualnih rođaka' koje sam 'otkrio' i koji su me, zauzavrat, 'otkrili'. Čitao sam Petera McLarena puno prije nego što sam ga osobno upoznao (...) Kad sam pročitao McLarenove prve tekstove koji su mi bili dostupni, bio sam gotovo siguran da pripadamo istoj "intelektualnoj obitelji".McLaren, Peter (1995).
Tijekom svog govora na Sveučilištu Champan 25. listopada 2014., Dr. Nita Freire, ugledna znanstvenica obrazovanja i udovica Paula Freirea je istaknula: "Veliko mi je uzbuđenje vidjeti Petera Maclarena i Donalda Масеda, koji su kroz diskusije i dijalog postali stari prijatelji posla i prijateljstva, partneri Paulovih ideoloških i teoretskih ideja. Oni su zajedno s Henryjem Girouxom formulirali kritičku pedagogiju kakvu je danas poznajemo."
On je razvio reputaciju zbog svoje beskompromisne političke analize pod utjecajem marksističke humanističke filozofije i jedinstvenog književnog stila izražavanja. Radio je s Abahlali baseMjondolom, u Južnoj Africi; na pokretu radnika bez zemlje, Movimento dos Trabalhadores Rurais Sem Terra– МSТ, u Brazilu, sa oslobodilačkom vojskom Zapatistas u Meksiku, te s članovima Bolivarske revolucije u Venezueli.Interview with Peter McLaren, CounterPunch, 7 June 2013
Profesor McLaren je član nastavničkog osoblja na Institutu za kritičku pedagogiju u Globalnom centru za napredne studije, te drži predavanja diljem svijeta o politici obrazovanja. U Finskoj je održao uvodni govor na inauguraciji Paula Freirea u Finskom istraživačkom centru (21. studenog 2007).
Život Peter McLaren rođen je u Torontu, Ontario 1948. godine. Odrastao je u Torontu, te 4 godine u Winnipegu, Manitobi. On je jedino dijete Frances Teresa Bernadette McLaren i Lawrence Omand McLaren iz Kanade. U prvom dijelu života McLaren je pripadao radničkoj klasi, sve dok se njegov otac, ratni veteran iz Drugog svjetskog rata, nije vratio iz borbe u Europi i postao prodavač televizora. Kasnije je postao direktor Phillips Electronicsa u istočnoj Kanadi. Njegova majka je bila domaćica prije nego što je počela raditi kao telefonski operater.
McLaren je strastveno čitao književnost, filozofiju, poeziju, društvenu teoriju te književnu i umjetničku kritiku, te je radio kreativne 35 mm filmove sa 16 godine. Želio je postati umjetnik ili redatelj. McLarenov otac je imao jednu sestru, Bonnie, koja se udala za Terryja Goddarda, pilota Royal Airforcea iz Drugog svjetskog rata, kome se pripisuju zasluge pomaganja u potapanju njemačkog vojnog broda Bismark. McLarenova majka imala je četiri sestre i dva brata. McLaren je nadoknadio činjenicu da je jedinac druženjem sa svojim brojnim rođacima, te kreativnim pisanjem. McLarenu je prva nagrada za pisanje uručena u osnovnoj školi, gdje je dobio nagradu za stvaranje znanstveno fantastične priče.
S 19 godina McLaren je autostopirao diljem SAD-a, susreo se s Crnim panterama u Oaklandu, živio u San Franciscu i Los Angelesu gdje je sudjelovao u anti-vijetnamskim ratnim prosvjedima, susreo se s Timothyem Learyom i Allenom Ginsbergom, te počeo pisati poeziju i kratke priče. Njegova prva komercijalna publikacija je bila o njegovoj prateti, Irmi Wright, koja je 1928. osvojila natjecanje za najbržeg daktilografa na svijetu.
Postao je prvostupnik humanističkih znanosti iz engleske književnosti na Sveučilištu Waterloo 1973. (specijalizirao se u elizabetanskoj drami), pohađao je Učiteljski fakultet u Torontu i postao prvostupnik obrazovanja na Fakultetu za obrazovanje na Sveučilištu Toronto. Stekao je naziv magistra obrazovanja na Fakultetu za obrazovanje na Sveučilištu Brock, te je postao doktor znanosti na Ontario institutu za studije u obrazovanju, na sveučilištu u Torontu (tu je radio s pokojnim Richardom Courtneyem, vodećim međunarodnim stručnjakom za dječju dramu).
McLaren je predavao u osnovnoj i srednjoj školi od 1974. do 1979. godine. Većinu toga vremena proveo je predavajući u najvećem kanadskom javnom stambenom kompleksu, koji se nalazi u Jane-Finch koridoru u Torontu. Glasovi iz koridora, McLarenova knjiga o njegovim nastavničkim iskustvima, došla je na kanadski popis bestselera, te je ušla u top deset najprodavanijih knjiga u Kanadi 1980. (Maclean's Magazine, The Toronto Star), pokrećući raspravu o školama unutar grada. (Kasnije će McLaren oštro kritizirati ovu knjigu, te će ju transformirati u visoko priznati pedagoški tekst Život u školama).
Nakon što je 1983. godine stekao doktorat, bio je specijalni predavač na obrazovanju na Sveučilištu Brock gdje se, kao jednogodišnja subotnja zamjena, specijalizirao u gradskom obrazovanju i jezičnoj umjetnosti. Nakon što dekan nije ispunio svoje obećano produljenje McLarenovog ugovora, McLaren je odlučio nastaviti akademsku karijeru u Sjedinjenim Državama. Međutim, ostaje u dobrim odnosima s nastavničkim osobljem na Sveučilištu Brock, s kojima ostaje u prijateljskoj vezi.
Maclaren je napustio Kanadu 1985. godine kako bi predavao na Sveučilištu Miami, na Fakultetu obrazovanja i srodnih zanimanja, gdje je proveo osam godina radeći s kolegom Henry Giroux u vrijeme kada je epistemologija poznata kao kritička pedagogija dobivala zamah u sjevernoamaeričkim školama za obrazovanje. McLaren je također radio kao direktor Centra za obrazovanje i kulturne studije, te je nosio naslov uglednog znanstvenika Sveučilištu Miam, prije nego što je otišao u Visoku školu za obrazovanje i informacijske studije na Sveučilištu Kalifornija, Los Angeles, 1993. godine.
2013. godine mu je dodijeljen naslov počasni član u kritičnim istraživanja na sveučilištu Chapman u Kaliforniji.
Karijera Prva Faza, 1980-1993
Teorijske orijentacije prvih deset godina McLarenovog istraživanja i pisanja može se pratiti do njegovog dodiplomskog rada na elizabetanskoj drami, kazališnoj umjetnosti i odatle do njegovih diplomskih studija u simboličkoj antropologiji, kritičkoj etnografiji i društvenoj semiotici. Kao mladi čovjek, McLaren se oduvijek divio životu i djelu Williama Morrisa, pjesnika, umjetnika, te obrtnika, pisača i kaligrafa, strašnog socijalista i aktivista, poduzetnika i pojedinca. U vrijeme kada je upisao doktorski studij na Ontario institutu za studije obrazovanja u Torontu (Institut d'Etudes Pedagogiques de l'Ontario), Victor Turner, svjetski poznati simbolički antropolog, provodio je inovativni transdisciplinarni rad na Sveučilištu Virginia, donoseći dramaturšku teoriju i antropologiju u blisku suradnju, osobito u odnosu na proučavanje rituala. McLaren je ubrzo postao znanstvenik na Turnerovom radu. Nakon pohađanja kolegija na Semiotičkom institutu u Torontu, pod vodstvom filozofa Michela Foucaulta, te jednog koji je vodio Umberto Eco, McLaren je počeo razvijati transdisciplinarni pristup istraživanju rituala. Pronašao je bogat transdisciplinarni ambijent u kojem je proveo svoje studije na Massey Collegeu, Sveučilište Toronto. Modeliran nakon Balliol Collegea, Sveučilišta u Oxfordu, Massey College olakšava interdisciplinarnu suradnju među visokim postignućima diplomiranih studenata iz različitih odjela na kampusu. Gledajući unatrag o svojim obrazovnim iskustvima na Masseyu, ne iznenađuje da su rad teoretičara izvedbe, političkih ekonomista, antropologa, dramaturških teoretičara, književnih kritičara i simboličkih interakcionista informirali teorijsku osnovu svoje prve velike znanstvene publikacije, školovanja kao ritualnog nastupa, prema političkoj ekonomiji obrazovnih simbola i gesta (prvo izdanje, Routledge, 1986., revidirana izdanja, 1994., 1997.) koja se temeljila na njegovoj doktorskoj disertaciji.
McLarenov rani rad od 1984. do 1994. obuhvaća različite intelektualne i empirijske terene. Ostao je nepokolebljiv u svom zanimanju za suvremene teme frankfurtske škole: socijalna psihologija u kontekstu nedostatka revolucionarnog društvenog prosvjeda u Europi i Sjedinjenim Državama; Kritika pozitivizma i znanosti; Razvijanje kritičke teorije umjetnosti i zastupanja; Ispitivanje masovnih medija i masovne kulture; Istražujući proizvodnju želje i identiteta; I globalizacija kapitalizma i oblika integracije u neoliberalnim društvima. Drugim riječima, kada se gleda na glavne teme frankfurtske škole, postojala je temeljna povezanost s njegovim radom kao cjelinom.
Nadalje, svaki od McLarenovih znanstvenih projekata pokušao je istražiti izgradnju identiteta u školskim kontekstima unutar neoliberalnog društva. To je značilo uključivanje u brojne kritičke projekte: istraživanje negativnih učinaka logičkog pozitivizma u društvenim znanostima i napad na kritičku teoriju i kritičku etnografiju; Istraživanje rastuće kolonizacije životnog svijeta od strane masovnih medija i razvijanje kritičke pedagogije medijske pismenosti i političke estetike pedagoškog iskustva; Analiziranje pada kritičke racionalnosti u postmodernim društvima i razvoj kritičkih literacija; Napredovanje u specifičnim pedagoškim terminima borbe za redefiniranje značenja oslobođenja i osnaživanja u doba očaja i cinizma; Istraživanje politike post-liberalnih društava s posebnim osvrtom na praksu kulturnog rasizma i seksizma te razvijanje analize proizvodnje, distribucije, potrošnje i razmjene kulturnih predmeta u školama i većim društvenim mjestima s naglaskom na društvenu izgradnju Subjektivnosti.
U ovom ranom razdoblju, McLarenova istraživanja naglasila su razvoj kritičke emancipacijske svijesti, samosvjesnog razuma i središnje mjesto nesposobnosti razmišljanja prema neesencijalističkom pogledu na revolucionarnu svijest temeljenu na teoriji intersubjektivnog razumijevanja kroz jezik. Praktički, njegov je rad pokušao stvoriti opozicijsku kulturnu politiku koja bi omogućila nastavnicima i studentima da analiziraju kako su proizvedena dominantna i pregovaračka značenja koja informiraju razredne tekstove i otkriju ideološka i politička značenja koja su kružila unutar njih. McLaren je pokušao kroz kritičke strategije čitanja osvijetliti dominantne pedagoške kodove nastavnika, kao i normativne kodove unutar učioničkih kultura učenika. Njegova je svrha stvoriti alternativna štiva, kao i nove pedagoške prakse. U tom smislu, kritička pedagogija, kako ju je McLaren formulirao, pokušala je ponovno uključiti društveni svijet koji djeluje pod pretpostavkom njegove kolektivne autonomije i tako ostaje otporan na ljudsku intervenciju.
U svom ranom radu, McLaren je postavio četiri glavna dijela teorije i studija obrazovanja: kritičku etnografiju, kritičku pedagogiju, studije kurikuluma i kritički multikulturalizam.
Druga faza, 1994-danas