Michael Adrian Peters je profesor obrazovanja na novozelandskom Sveučilištu Waikato te umirovljeni profesor na Sveučilištu Illinois gdje je predavao na kolegijima Obrazovna politika, Organizacija i Rukovodstvo. Također je izvršni urednik časopisa Obrazovna filozofija i teorija te je urednik tri međunarodna e-časopisa: Politika budućnosti u obrazovanju, E-obrazovanje i digitalni mediji i Kulture znanja. His interests are in education, philosophy and social policy, and he has written over sixty books. Njegovi interesi sežu u polja obrazovanja, filozofije i socijalne politike. Također je napisao preko 60 knjiga. Počasni je suradnik na novozelandskoj akademiji humanističkih znanosti, počasni član Kraljevskog društva Novog Zelanda te doživotni član Društva za istraživanje u visokom obrazovanju(UK) i Filozofije obrazovnog društva Australazije.
Obrazovanje Peters je prvostupnik Engleske književnosti, ima diplomu iz Zemljopisa sa Sveučilišta Victoria u Wellingtonu te je magistar i doktor znanosti na Sveučilištu u Aucklandu. Tema njegovog doktorata bila je Filozofija obrazovanja s tezom o filozofu Ludwigu Wittgensteinu. Državno sveučilište u New Yorku dodijelilo mu je počasnu diplomu Doctor Litterarum.
Područja istraživanja i interesi Njegovi istraživački interesi sežu u polja obrazovne filozofije, studije teorije i politike s naglaskom na značaj suvremenih filozofa(Nietzsche, Wittgenstein, Heidegger) i pokreta poststrukturalizma, kritičke teorije i analitičke filozofije u oblikovanju obrazovne teorije i prakse. Također, Peters interes pokazuje prema filozofskim i političko gospodarskim pitanjima vezanima za stvaranje i usvajanje znanja. Značajniji projekti na kojima trenutno radi uključuju rad na sustavima učenja i objavljivanja, "otvorenog obrazovanja" i akumuliranog znanja. Po tim i sličnim pitanjima obnašao je ulogu vladinog savjetnika u Škotskoj, Novom Zelandu, Sjevernoj Africi i Europi.
Njegova nedavna pisana i znanstvena aktivnost kreće se oko dva glavna područja akademskog interesa: suvremene filozofije(kritička teorija, poststrukturalizam, hermeneutika i analitička filozofija) s posebnim interesom za filozofiju obrazovanja, te politike obrazovanja i socijalne politike s naglaskom na reformu socijalne politike. U prvom području, Peters razvija svojstven poststrukturalistički pristup filozofiji i edukaciji. Friedrich Nietzsche, austrijski filozof Ludwig Wittgenstein i francuski poststrukturalistički filozof Jean-François Lyotard imaju najveći utjecaj na njegov način razmišljanja i pisanja. Peters kaže da nas spomenuti filozofi uče kako misliti ili filozofirati u postmodernističkim uvjetima, u vremenu u kojem su veliki mislioci izgubili legitiman utjecaj. Oni doprinose pozitivnom filozofskom odgovoru na nihilizam te na fragmentaciju i raspuštanje zapadne kulture. Za njih, pitanje usmjerenja filozofije je vrhovno pitanje te utječe na način i pristup pisanju i izražavanju filozofije. I Nietzche i Wittgenstein su stoga poprimili mnogo različitih književnih oblika, ponekad i unutar istog djela. Završna pjesma Nietzcheove knjige Beyond Good and Evil, "From High Mountains", donosi epigrame o filozofskoj potrazi za koju kaže da je dijaloška, ispovjednička i aforistična.
Na Petersovim radovima odražavaju se njihovi utjecaji. Radovi Lyotarda između ostaloga istražuju obrazovanje i postmodernističko stanje te poststrukturalizam, politiku i obrazovanje, dok Wittgensteinova suradnja na knjizi s James Marshallom o filozofiji, postmodernizmu i pedagogiji pokušava spojiti kontinentalno-analitičku podjelu interpretirajući radove anglo-američkih Wittgenstein-ovaca uz istaknute poststrukturalističke mislioce(npr. Lyotard, Michel Foucault i Jacques Derrida).
Posljednjih godina Peters je fokusiran na političku ekonomiju oblika vezanih za gospodarstvo znanja s ciljem širenja razumijevanja trenutnih i budućih mogućnosti utemeljenih na konceptima inovacije i ekonomije učenja, kreativne ekonomije i otvorenog gospodarstva znanja. Knjigom "Izgradnja kulture znanja", trilogijom knjiga sa Simonom Marginsonom i Peterom Murphyjem na temu kreativnosti i globalnog gospodarstva znanja, s Daniel Arayom na temu edukacije i kreativne ekonomije te s temama o digitalnom radu i spoznajnoj ekonomiji(s Ergin Bulutom) i kreativnim sveučilištima(s Tinom Beasley), Peters je započeo iscrtavati teoriju o suradnji koja je temeljena na aspektima društvenih mreža, društvene proizvodnje i društvenog rada.
Stručna djelatnost Peters je profesor obrazovanja na novozelandskom sveučilištu Waikato gdje radi kao suradnik na programu globalnih studija u obrazovanju. Umirovljeni je profesor na Sveučilištu Illinois. Vanjski je suradnik u školi umjetnosti u sklopu melburnškog kraljevskog instituta tehnologije u Australiji te u školi stranih jezika na Sveučilištu Guangzhou u Kini. Također je stekao i diplomu za profesora te je 7 godina predavao u novozelandskim srednjim školama. Na Sveučilištu u Aucklandu vlasnik je akademske titule "personal chair" koja se dodjeljuje profesorima s velikim dostignućima u njihovim području djelovanja. Na sveučilištu u Glasgowu je radio kao profesor s primarnim naglaskom na istraživanje. Izvršni je urednik časopisa Obrazovna filozofija i teorija te je urednik dva međunarodna e-časopisa: Politika budućnosti u obrazovanju i E-obrazovanje. Također je član uredništva za preko 15 međunarodnih časopisa.
Publikacije His most recent books include:
Edukacija, filozofija i politika: odabrani radovi Michael A. Petersa (Routledge, 2012.)
U seriji knjiga "World Library of Educationalists", međunarodni stručnjaci pa tako i Peters, skupljaju po svojem mišljenju vlastita najcjenjenija djela kako bi ih čitaoci mogli pročitati na jednom mjestu. U seriji knjiga nalaze se izvodi iz njihovih knjiga, ključni članci, istaknuti istraživački zaključci te značajni teoretski i praktični doprinosi. Posljednjih 30 godina, Peters je proveo istražujući, razmišljajući o i pišući o ključnim postojećim problemima u obrazovanju. U svojoj struci, autor je, koautor i urednik preko 60 knjiga i 500 članaka. U Edukacija, filozofiji i politici Peters je spojio svojih 15 ključnih članaka, uključujući poglavlja iz njegovih najprodavanijih knjiga i članaka iz vodećih časopisa. Knjiga započinje uvodom koji daje pregled njegove karijere i kontekstualizira njegova odabrana djela koja su zatim tematski posložena kako bi u čitatelju stvorila način razmišljanja(koji gleda budućnost ali uzima u obzir tradiciju i prošlost) u filozofiji obrazovanja.
Kognitivni kapitalizam, obrazovanje i digitalni rad (Peter Lang, 2011.)
Kognitivni kapitalizam ili treći kapitalizam koji je slijedio nakon trgovačkog i industrijskog kapitalizma, je teorija koja dobiva sve više na značaju s obzirom na fokus na društveno-ekonomske promjene uzrokovane internetom i Web 2.0 tehnologijom koja je promijenila način proizvodnje i prirodu rada. Teorija kognitivnog kapitalizma svoje korijene ima u djelima talijanskih i francuskih mislioca, naročito Gillesa Deleuzea i Felixa Guattarija u djelu "Kapitalizam i shizofrenija", Michel Foucaultovih djela na temi rođenja biopolitike, djela Michaela Hardta i Antonia Negrisa "Imperij" i "Mnoštvo" te također talijanskog autonomnog marksističkog pokreta koji svoje korijene ima u talijanskom proletarijatu šezdesetih godina 20. stoljeća. U tim djelima, vodeći međunarodni učenjaci istražuju značaj kognitivnog kapitalizma u obrazovanju, posebno istražujući pitanje digitalnog rada.
Svojstva otvorenosti: obrazovanje, znanost i školstvo u digitalnom dobu (Paradigm, 2011.)
Pomak prema otvorenosti predstavlja promjenu filozofije, etosa, uprave i skupa međusobno povezanih i kompleksnih promjena koje mijenjaju tržište promjenom načina proizvodnje i potrošnje. Time se najavljuje novo poglavlje temeljeno na vrijednostima otvorenosti: principima dijeljenja i peer-to-peer suradnje omogućene na novim platformama sudjelovanja. Te promjene ukazuju na jasan pomak od temeljnog industrijskog načina proizvodnje, gdje je proizvodnja metafizika postindustrijskog načina potrošnje s manirama poput upotrebljavanja, ponovno upotrebljavanja i izmjene, dok društvene mreže stvaraju drugačije uzorke konzumiranja kulture te simbolička analiza postaje obična i dnevna kreativna aktivnost. Ekonomija otvorenosti stvara nove jezike zaključivanja i potrošnje i proizvodnje kako bi ovladala otvorenom suradnjom, kolektivnom sukreativnosti, zajedničkim procjenama te proizvodnjom društveno korisnih dobara. Informacija je neizostavan element "nove" politike a ekonomija koja povezuje prostor, znanje i kapital u umreženu vještinu i slobodu je osnovni član jednadžbe, koja te povezane prakse treba transformirati u kulturu znanja. Knjiga Svojstva otvorenosti istražuje društvene procese i politiku koja potiče otvorenost kao najvažniju obrazovnu vrijednost koja se očituje u rastu javno dostupnih informacija, otvorenog pristupa, otvorenog obrazovanja i njihovog usklađivanja koje karakterizira zajednice znanja. U knjizi se raspravlja da otvorenost također sugerira i političku transparentnost te kriterije otvorenih pitanja, iako sama demokracija ima postavljene temelje na upitima i širenju njihovih saznanja.
Neoliberalizam a poslije? Obrazovanje, socijalna politika te kriza zapadnog kapitalizma (Peter Lang, 2011.)
Razdoblje koje je započelo izborom vlada Margaret Thatcher i Ronalda Regana bilo je obilježeno suvremenim oblicima neoliberalistički temeljenog tržišnog fundamentalizma, globalizacije kao svjetske ekonomske integracije te ideologije slobodne trgovine i napada na velike vlade i socijalnu skrb. Ova knjiga predstavlja povijesnu i teorijsku istragu suvremenog neoliberalizma u odnosu prema obrazovnoj politici te povratku Keynesijanizamskih teorija uređenja gospodarstva. Knjiga govori kako je obrazovanje temelj otvorenog društva te da je pitanje socijalne skrbi da prometne gospodarstvo znanja u temelje društva. Povlačeći teoretske pristupe Michel Foucaultovih radova na upravnosti koji su shvaćeni kao oblici radikalne političke ekonomije, knjiga istražuje i kritizira neoliberalizam kao vodeći ideološki konsenzus. Također ispituje hoće li se i do koje mjere nastaviti utjecaj neoliberalizma kada je u jeku destabilizirano tržište izazvano globalnom financijskom krizom započetom 2007. godine, te unatoč naprednim liberalnim ekonomijama Sjedinjenih država i Europske unije.
Posljednja knjiga postmodernizma: apokaliptičko razmišljanje, filozofija i obrazovanje u 21. stoljeću (Peter Lang, 2011.)
Posljednja knjiga postmodernizma sadrži skup djela pisanih o postmodernizmu i obrazovanju. Pisana je apokaliptičnim tonom koji se bavi temama religije i spiritualizma, koristeći poststrukturalističke izvore kao inspiraciju da bi se naglasila različitost sadašnjeg postmodernističkog stanja te filozofskog značaja i povijesnog utjecaja Nietzscheove izjave da je Bog mrtav. Knjiga razmatra značaj kraja kršćanstva te izgled duhovnosti na globalnoj razini. Također razmatra kraj književnosti i početak stvaranja kultura od strane pojedinaca, te koje implikacije bi taj pomak donio u obrazovanju i filozofskom modelu dijaloga, koji je prevladavao humanističkim znanostima zapada. Također, prikazuje kraj filozofije i uspon kritike na račun tijela, obećanje prosvjetljenja, odnos između obrazovanja, moći i slobode, geofilozofije i pedagogije koncepta te narativno skretanje kao osnova za novi kritički jezik za obrazovne studije. Na kraju, knjiga razmatra post-postmodernizam i završetak jezičnog preokreta u obrazovnoj teoriji.
Dodatne knjige:
Obrazovanje, znanost i kapitalizam znanja (Peter Lang, 2013.)
Kreativnost i globalno gospodarstvo znanja Michael A. Peters, Simon Marginson, Peter Murphy (Peter Lang, 2008.)
Subjektivnost i istina: Foucault, obrazovanje i kultura ličnosti Michael A. Peters i Tina Besley (Peter Lang, 2007.)
Izgradnja kulture znanja: obrazovanje u dobu kapitalizma znanja Michael A. Peters i Tina Besley (Rowman & Littlefield, 2006.)