Formula 1 – sezona 1960.

FIA Svjetsko automobilističko prvenstvo 1960. Prvak Vozač Jack Brabham (Cooper-Climax) Konstruktor Cooper-Climax Prethodna sezona Sljedeća sezona 1959. 1961.

Formula 1 – sezona 1960. bila je 11. sezona u prvenstvu Formule 1.

Sažetak sezone

200px|thumb|Bruce McLaren završio je sezonu kao viceprvak.

Australac Jack Brabham osvojio je svoj drugi naslov u Formuli 1, pobijedivši na pet uzastopnih utrka (Zandvoort, Spa-Francorshamps, Reims, Silverstone, Boavista). Cooper-Climax je drugu godinu za redom osvojio konstruktorski naslov, ispred Lotus-Climaxa i Ferrarija. Brabhamov momčadski kolega Bruce McLaren pobijedio je na prvoj utrci na Velikoj nagradi Argentine.

Momčad Rob Walker Racing Team koristila je na prvoj utrci Cooperov T51 bolid, da bi se nakon nakon toga ostatak sezone prebacila na Lotusov 18 bolid. Upravo je Britanac Stirling Moss na Velikoj nagradi Monaka donio prvu konstruktorsku pobjedu Lotusu. Moss je još pobijedio na posljednjoj utrci na Riversideu na Velikoj nagradi SAD-a, nakon što je tri utrke izbivao s natjecanja. Razlog tome bila je teška ozljeda na Velikoj nagradi Belgije. Na toj utrci Moss je izletio i teško razbio bolid u desnom zavoju Burnenville nakon što mu je pukao stražnji desni ovjes. Na istoj stazi, Mike Taylor imao je kvar na upravljačkom mehanizmu i zabio se u drveće pokraj staze bluzu zavoja Stavelot. Taylor je preživio, ali mu je ta nesreća zapečatila karijeru. Prava katastrofa dogodila se u utrci, kada su u razmaku od samo pet krugova, poginuli Chris Bristow i Alan Stacey.VN Beligije 1960. MAXF1, objavljeno 19. lipnja 2017. Pristupljeno 7. srpnja 2017.

Ferrari nije imao dobru sezonu. Njihov bolid Dino 246 s motorom smještenim ispred vozača, zaostajao je za bolidima koji su imali motor smješten iza vozača. Jedinu pobjedu ostvario je Amerikanac Phil Hill na Monzi na Velikoj nagradi Italije. Organizatori na Monzi odlučili su da će se utrka održati na ovalnom dijelu staze. Britanske momčadi Cooper, Lotus i BRM procijenili su da je ovalna staza opasna za njihove bolide s motorom smještenim iza vozača, te su bojkotirali utrku. Utrka u Monzi posljednja je utrka u Formuli 1 u kojoj je pobijedio bolid s motorom smještenim ispred vozača, a bila je to i posljednja utrka do VN Monaka 1994. gdje na gridu nije bilo aktualnih svjetskih prvaka. Enzo Ferrari je odlučio da neće putovati na daleki put u SAD na posljednju utrku sezone, nego će se koncentrirati na konstruiranje bolida za sljedeću sezonu. Tako Ferrarija nije bilo na utrci na Riversideu, a njegovi vozači su u privatnom angažmanu vozili Cooperove bolide.1960 F1 World Championship (eng.) Motor Sport Magazine Database. Pristupljeno 7. srpnja 2017.

Amerikanac Harry Schell poginuo je na testiranju na Sliverstoneu. Utrka 500 milja Indianapolisa pripala je Jimu Rathmannu. Na toj utrci dva gledatelja su poginula, a još 82 ih je bilo ozlijeđeno kada se srušila ručno izrađena dodatna tribina za gledatelje visoka nešto više od devet metara. Bilo je ovo posljednji put da se utrka Indianapolis 500 bodovala za svjetsko prvenstvo Formule 1.

Ovo je bila prva sezona u Formuli 1 za buduće svjetske prvake, Engleza Johna Surtessa i Škota Jima Clarka.

Vozači i konstruktori Popis ne uključuje američke vozače koji su se natjecali na 500 milja Indianapolisa. Konstruktor Momčad / Sudionik Šasija Motor Gume Vozač Utrke Cooper-Climax Cooper Car Company Cooper T51Cooper T53 Climax FPF 2.5 L4 Jack Brabham 1–2, 4–8, 10 Bruce McLaren 1–2, 4–8, 10 Chuck Daigh 7 Ron Flockhart 10 Ecurie Bleue Cooper T51 Climax FPF 2.2 L4 Harry Schell 1 Yeoman Credit Racing Team Cooper T51 Climax FPF 2.5 L4 Chris Bristow 2, 4–5 Tony Brooks 2, 4–5, 7–8, 10 Henry Taylor 4, 6–8, 10 Olivier Gendebien 5–8, 10 Bruce Halford 6 Phil Hill 10 R.R.C. Walker Racing Team Cooper T51 Climax FPF 2.5 L4 Stirling Moss 1 Maurice Trintignant 1 Lance Reventlow 7Fred Tuck CarsCooper T51Climax FPF 2.5 L4 Bruce Halford 2 Lucien Bianchi 6–7High Efficiency Motors C.T. AtkinsCooper T51Climax FPF 2.5 L4 Roy Salvadori 2, 10 Jack Fairman 7 Ecurie Maarsbergen Cooper T51 Climax FPF 2.5 L4 Carel Godin de Beaufort 4 Equipe Nationale Belge Cooper T45 Climax FPF 2.5 L4 Lucien Bianchi 5 Arthur Owen Cooper T45 Climax FPF 2.2 L4 Arthur Owen 9 Wolfgang Seidel Cooper T45 Climax FPF 1.5 L4 Wolfgang Seidel 9 Scuderia Colonia Cooper T43 Climax FPF 1.5 L4 Piero Drogo 9 Equipe Prideaux / Dick Gibson Cooper T43 Climax FPF 1.5 L4 Vic Wilson 9 Ferrari Scuderia Ferrari Ferrari 246 F1 Ferrari 155 2.4 V6 Cliff Allison 1–2 Phil Hill 1–2, 4–9 Wolfgang von Trips 1–2, 4–9 José Froilán González 1 Richie Ginther 4, 9 Willy Mairesse 5–6, 9 Ferrari 246P Ferrari 171 2.4 V6 Richie Ginther 2 BRM Owen Racing Organisation BRM P25BRM P48 BRM P25 2.5 L4 Jo Bonnier 1–2, 4–8, 10 Graham Hill 1–2, 4–8, 10 Dan Gurney 2, 4–8, 10 Lotus-Climax Team Lotus Lotus 18Lotus 16 Climax FPF 2.5 L4 Innes Ireland 1–2, 4–8, 10 Alan Stacey 1–2, 4–5 Alberto Rodriguez Larreta 1 John Surtees 2, 7–8, 10 Jim Clark 4–8, 10 Ron Flockhart 6 R.R.C. Walker Racing Team Lotus 18 Climax FPF 2.5 L4 Stirling Moss 2, 4–5, 8, 10 Taylor-Crawley Racing Team Lotus 18 Climax FPF 2.5 L4 Mike Taylor 5 Robert Bodle Ltd Lotus 16 Climax FPF 2.5 L4 David Piper 6–7 Jim Hall Lotus 18 Climax FPF 2.5 L4 Jim Hall 10 Cooper-Maserati Scuderia Centro Sud Cooper T51 Maserati 250S 2.5 L4 Roberto Bonomi 1 Carlos Menditeguy 1 Masten Gregory 2, 4, 6–8 Ian Burgess 2, 6–7, 10 Maurice Trintignant 2, 4, 6, 10 Mário de Araújo Cabral 8 Alfonso Thiele 9 Wolfgang von Trips 10 Gilby Engineering Cooper T45 Maserati 250S 2.5 L4 Keith Greene 7 Behra-Porsche Camoradi International Behra Porsche RSK Porsche 547/6 1.5 F4 Masten Gregory 1 Fred Gamble 9 Maserati Giorgio Scarlatti Maserati 250F Maserati 250F1 2.5 L6 Giorgio Scarlatti 1 Nasif Estéfano Maserati 250F Maserati 250F1 2.5 L6 Nasif Estéfano 1 Antonio Creus Maserati 250F Maserati 250F1 2.5 L6 Antonio Creus 1 Gino Munaron Maserati 250F Maserati 250F1 2.5 L6 Gino Munaron 1 Ettore Chimeri Maserati 250F Maserati 250F1 2.5 L6 Ettore Chimeri 1 H.H. Gould Maserati 250F Maserati 250F1 2.5 L6 Horace Gould 9 Joe Lubin Maserati 250F Maserati 250S 2.5 L4 Bob Drake 10 JBW-Maserati J.B. Naylor JBW 59 Maserati 250S 2.5 L4 Brian Naylor 2, 7, 9–10 Cooper-Castellotti Scuderia Eugenio Castellotti Cooper T51 Castellotti 2.5 L4 Gino Munaron 2, 6–7, 9 Giorgio Scarlatti 2, 9 Giulio Cabianca 9 Scarab Reventlow Automobiles Inc. Scarab F1 Scarab 2.5 L4 Chuck Daigh 2, 4–6, 10 Lance Reventlow 2, 4–5 Richie Ginther 6 Aston Martin David Brown Corporation Aston Martin DBR4Aston Martin DBR5 Aston Martin RB6 2.5 L6 Roy Salvadori 4, 7 Maurice Trintignant 7 Vanwall Vandervell Products Vanwall VW11 Vanwall 254 2.5 L4 Tony Brooks 6 Porsche Dr Ing F. Porsche KGPorsche System Engineering Porsche 718/2 Porsche 547/3 1.5 F4 Edgar Barth 9 Hans Herrmann 9 Cooper-Ferrari Fred Armbruster Cooper T45 Ferrari 107 2.5 L4 Pete Lovely 10

Kalendar

Rd Datum Velika nagrada Staza Prvo startno mjesto Pobjednik vozač Pobjednik konstruktor1 7. veljače Argentina Buenos Aires Stirling Moss Bruce McLaren Cooper-Climax2 29. svibnja Monako Monaco Stirling Moss Stirling Moss Lotus-Climax3 30. svibnja Indianapolis 500 Indianapolis Eddie Sachs Jim Rathmann Watson-Offenhauser4 6. lipnja Nizozemska Zandvoort Stirling Moss Jack Brabham Cooper-Climax 5 19. lipnja Belgija Spa-Francorchamps Jack Brabham Jack Brabham Cooper-Climax 6 3. srpnja Francuska Reims Jack Brabham Jack Brabham Cooper-Climax7 16. srpnja Velika Britanija Silverstone Jack Brabham Jack Brabham Cooper-Climax8 14. kolovoza Portugal Boavista John Surtees Jack Brabham Cooper-Climax9 4. rujna Italija Monza Phil Hill Phil Hill Ferrari 10 20. studenog SAD Riverside Stirling Moss Stirling Moss Lotus-Climax

Sistem bodovanja Mjesto Bodovi1. 8 2. 6 3. 4 4. 3 5. 2 6. 1

Samo 6 najboljih rezultata u 10 utrka računali su se za prvenstvo vozača. Samo 6 najboljih rezultata u 10 utrka računali su se za prvenstvo konstruktora. Ako je više bolida jednog konstruktora završilo utrku u bodovima, samo najbolje plasirani bolid osvajao je konstruktorske bodove. Američki konstruktori na utrci 500 milja Indianapolisa nisu mogli osvojiti bodove.

Rezultati utrka

VN Argentine Poz. Br. Vozač Konstruktor Vrijeme Grid Bodovi 1. 16 Bruce McLaren Cooper-Climax 2 h 17 min 49,5 s 13.8 2. 24 Cliff Allison Ferrari + 26,3 s 7.6 4. 6 Carlos Menditeguy Cooper-Maserati + 53,3 s 12.3 5. 30 Wolfgang von Trips Ferrari + 1 krug 5.2 6.20 Innes Ireland Lotus-Climax + 1 krug 2.1 Maurice Trintignant i Stirling Moss u Cooper-Climaxu su utrku završili na 3. mjestu, ali nisu osvojili bodove jer su dijelili bolid.

VN Monaka Poz. Br. Vozač Konstruktor Vrijeme Grid Bodovi 1. 28 Stirling Moss Lotus-Climax 2 h 53 min 45,5 s 1.8 2. 10 Bruce McLaren Cooper-Climax + 52,1 s 11.6 3. 36 Phil Hill Ferrari + 1 min 1,9 s 10.4 4.6 Tony Brooks Cooper-Climax + 1 krug 3.3 5.2 Jo Bonnier BRM + 17 krugova 5.2 6. 34 Richie Ginther Ferrari + 30 krugova 9.1

Indianapolis 500 Poz. Br. Vozač Konstruktor Vrijeme Grid Bodovi 1. 4 Jim Rathmann Watson-Offenhauser 3 h 36 min 11,36 s 2.8 2. 1 Rodger Ward Watson-Offenhauser + 12,75 s 3.6 3. 99 Paul Goldsmith Epperly-Offenhauser + 3 min 7,30 s 26.4 4. 7 Don Branson Philips-Offenhauser + 3 min 7,98 s 8.3 5. 3 Johnny Thomson Lesovsky-Offenhauser + 3 min 11,35 s 17.2 6.22 Eddie Johnson Trevis-Offenhauser + 4 min 10,61 s 7.1

VN Nizozemske Poz. Br. Vozač Konstruktor Vrijeme Grid Bodovi 1. 11 Jack Brabham Cooper-Climax 2 h 1 min 47,2 s 2.8 2.4 Innes Ireland Lotus-Climax + 24,0 s 3.6 3.16 Graham Hill BRM + 56,6 s 5.4 4. 7 Stirling Moss Lotus-Climax + 57,7 s 1.3 5. 2 Wolfgang von Trips Ferrari + 1 krug 15.2 6. 3 Richie Ginther Ferrari + 1 krug 12.1

VN Belgije Poz. Br. Vozač Konstruktor Vrijeme Grid Bodovi 1. 2 Jack Brabham Cooper-Climax 2 h 21 min 37,3 s 1.8 2. 4 Bruce McLaren Cooper-Climax + 1 min 3,3 s 13.6 3.34 Olivier Gendebien Cooper-Climax + 1 krug 4.4 4. 24 Phil Hill Ferrari + 1 krug 3.3 5.18 Jim Clark Lotus-Climax + 2 kruga 9.2 6. 32 Lucien Bianchi Cooper-Climax + 8 krugova 14.1

VN Francuske Poz. Br. Vozač Konstruktor Vrijeme Grid Bodovi 1. 16 Jack Brabham Cooper-Climax 1 h 57 min 24,9 s 1.8 2.44 Olivier Gendebien Cooper-Climax + 48,3 s 11.6 3. 18 Bruce McLaren Cooper-Climax + 51,9 s 9.4 4.46 Henry Taylor Cooper-Climax + 1 krug 13.3 5.24 Jim Clark Lotus-Climax + 1 krug 12.2 6.22 Ron Flockhart Lotus-Climax + 1 krug 8.1

VN Velike Britanije Poz. Br. Vozač Konstruktor Vrijeme Grid Bodovi 1. 1 Jack Brabham Cooper-Climax 2 h 4 min 24,3 s 1.8 2.9 John Surtees Lotus-Climax + 49,6 s 11.6 3.7 Innes Ireland Lotus-Climax + 1 min 29,6 s 5.4 4. 2 Bruce McLaren Cooper-Climax + 1 krug 3.3 5.12 Tony Brooks Cooper-Climax + 1 krug 9.2 6. 11 Wolfgang von Trips Ferrari + 2 kruga 7.1

VN Portugala Poz. Br. Vozač Konstruktor Vrijeme Grid Bodovi 1. 2 Jack Brabham Cooper-Climax 2 h 19 min 0,03 s 3.8 2. 4 Bruce McLaren Cooper-Climax + 57,97 s 6.6 3.14 Jim Clark Lotus-Climax + 1 min 53,23 s 8.4 4. 28 Wolfgang von Trips Ferrari + 1 min 58,81 s 9.3 5.6 Tony Brooks Cooper-Climax + 6 krugova 12.2 6.16 Innes Ireland Lotus-Climax + 7 krugova 7.1 Stirling Moss u Lotus-Climaxu je utrku završio na 5. mjestu, ali je nakon utrke bio diskvalificiran.

VN Italije Poz. Br. Vozač Konstruktor Vrijeme Grid Bodovi 1. 20 Phil Hill Ferrari 2 h 21 min 9,2 s 1.8 2. 18 Richie Ginther Ferrari + 2 min 27,6 s 2.6 3. 16 Willy Mairesse Ferrari + 1 krug 3.4 4. 2 Giulio Cabianca Cooper-Castellotti + 2 kruga 4.3 5. 22 Wolfgang von Trips Ferrari + 2 kruga 6.2 6. 26 Hans Herrmann Porsche + 3 kruga 10.1

VN SAD-a Poz. Br. Vozač Konstruktor Vrijeme Grid Bodovi 1. 5 Stirling Moss Lotus-Climax 2 h 28 min 52,2 s 1.8 2.10 Innes Ireland Lotus-Climax + 38,0 s 7.6 3. 3 Bruce McLaren Cooper-Climax + 52,0 s 10.4 4. 2 Jack Brabham Cooper-Climax + 1 krug 2.3 5.15 Jo Bonnier BRM + 1 krug 4.2 6.9 Phil Hill Cooper-Climax + 1 krug 13.1

Poredak Vozači