Aextoxicon monotipski je rod zimzelenih stabala iz porodice Aextoxicaceae i reda Berberidopsidales. Hipólito Ruiz López i José Antonio Pavón rod su opisali 1794. godine u djelu Florae Peruvianae et Chilensis Prodromus. Jedina prihvaćena vrsta je Aextoxicon punctatum Ruiz & Pav.; Aextoxicaceae je također monotipska porodica, pa je ta vrsta njezin jedini predstavnik.Kew, pristupljeno 20. kolovoza 2026. Opis Aextoxicon punctatum je veliko zimzeleno dvodomno stablo, s gustom, zaobljenom krošnjom i uglavnom glatkom svijetlosivom do smeđastom korom. Obično naraste do približno 20 m, a u povoljnim uvjetima može biti i veće. Listovi su jednostavni, kožasti i cjelovita ruba, duguljasti do eliptični, približno 3,5–9 cm dugi. Njihov raspored neobično je promjenjiv: mogu biti nasuprotni, gotovo nasuprotni ili naizmjenični, čak i na istoj grančici. Gornja strana plojke tamnozelena je, dok je donja sivkasta do hrđastosmeđa i prekrivena sitnim štitastim ljuskama (peltatnim trihomima). Takve ljuske osobito su guste na pupovima, mladim listovima i izbojcima.
Cvjetovi su sitni i jednospolni, skupljeni u kratke pazušne grozdove; muški su cvatovi obično veći i rahliji od ženskih. Pup je obavijen dvama sraslim pricvjetnim listićima koji tvore kapicu ili kaliptru, a ona pri otvaranju cvijeta otpada. Cvjetovi su najčešće peteročlani, premda broj dijelova može varirati. Ocvijeće čine slobodni, rano otpadajući lapovi i svijetle, široko noktaste latice.
Muški cvijet najčešće ima pet prašnika, između kojih se nalaze mesnati nektarijski režnjevi, dok je ginecej zakržljao. U ženskim cvjetovima prašnici su reducirani u staminodije, a razvijen je ginecej. Stariji opisi navodili su dva srasla plodna lista i dvopretinastu plodnicu, ali detaljno istraživanje razvoja cvijeta pokazalo je da se zapravo razvija jedan plodni list, bez dokaza o drugome; plodnica sadrži dva viseća sjemena zametka.
Plod je glatka, tvrda, elipsoidna jednosjemena koštunica, približno 1 cm duga, koja sazrijevanjem prelazi iz zelene u tamnoljubičastu ili gotovo crnu boju. Po obliku podsjeća na malu maslinu, od čega potječe jedan od najčešćih čileanskih naziva biljke, olivillo („mala maslina”).Trees and Shrubs, pristupljeno 20. kolovoza 2026.
Rasprostranjenost i stanište
Vrsta prirodno raste u Čileu i jugozapadnoj Argentini. Kew navodi središnji i južni Čile te argentinske pokrajine Chubut i Río Negro. U Čileu se rasprostire od područja Coquimba prema jugu do Los Lagosa i Chiloéa. Na sjevernom rubu areala javlja se u izoliranim reliktnim šumama na obalnim padinama koje hvataju maglu te u vlažnim klancima, dok je prema jugu mnogo češća u vlažnim umjerenim šumama. Na čileanskoj Obalnoj Kordiljeri mjestimice stvara gotovo čiste sastojine.
Biljka traži vlažnu atmosferu i pojavljuje se od nizina do približno 1000 m nadmorske visine. U valdivijskim šumama raste zajedno s vrstama poput Eucryphia cordifolia, Drimys winteri i različitim predstavnicima porodice Myrtaceae.
Narodni nazivi i uporaba U Čileu i Argentini poznata je pod nazivima olivillo, tique, teque, aceitunillo, palo muerto i roble de Ovalle. Naziv palo muerto („mrtvo drvo”) povezuje se s gustim smeđastim ljuskama na mladim pupovima i izbojcima, zbog kojih oni mogu izgledati osušeno ili opaljeno. Drvo je kestenjaste boje i tradicionalno se koristi za namještaj, podove, sanduke, unutarnju stolariju i obloge.Aextoxicon punctatum, pristupljeno 20. kolovoza 2026.
Prema Kewu i IUCN-u vrsta je trenutačno svrstana u kategoriju najmanje zabrinjavajućih (LC). Galerija
Izvori
Kategorija:Rodovi Berberidopsidales Kategorija:Flora južnog Čilea Kategorija:Flora južne Argentine Kategorija:Flora središnjeg Čilea