Martin Parr

Martin Parr (Epsom, 23. svibnja 1952. – Bristol, 6. prosinca 2025.) bio je britanski dokumentarni fotograf,Coomes, P., England Uncensored by Peter Dench, BBC Online, 29. veljače 2012. fotoreporter i kolekcionar fotografskih knjiga. Poznat je po svojim fotografskim projektima s intimnim, satiričnim i antropološkimAyers, R., Martin Parr, ARTINFO, 15. studenog 2006. pogledom na aspekte modernog života. Naročito se bavi dokumentiranjem društvene klase u Engleskoj, i općenito bogatstvom zapadnog svijeta. Tema njegovih većih projekata bile su ruralne zajednice (1975. – 1982.), The Last Resort (1983. – 1985.), The Cost of Living (1987. – 1989.), Small World (1987. – 1994.) i Common Sense (1995. – 1999.).

Od 1994. Parr je član agencije Magnum Photos. Izdao je oko 40 fotografskih knjiga, te je sudjelovao u 80-ak izložaba u svijetu, uključujući međunarodnu putujuću izložbu ParrWorld,Cadwalladr, C., Martin Parr: Parrworld, The Guardian, 25. listopada 2009. i retrospektivnu izložbu u centru Barbican u Londonu 2002.Cribbin, J., Martin Parr: Photographic Works at the Barbican , Culture24, 7. veljače 2002.

Život i karijera

Privatni život Parr je od svoje četrnaeste godine želio postati dokumentarni fotograf. Navodi svoga djeda, Georgea Parra, fotografa-amateraByrne, C., Martin Parr: How to put photography in the frame, The Daily Telegraph, 7. siječnja 2008. i člana Kraljevskog fotografskog društva, kao rani utjecaj. Oženio se Susan Mitchell i imaju jedno dijete, kćer Ellen Parr (rođenu 1986.).

Fotograf Parr o svojoj fotografiji: Osnovna stvar koju stalno istražujem jest razlika između mitologije i stvarnosti mjesta. Sjetite se da stvaram ozbiljne fotografije prerušene u zabavu. To je dio moje mantre. Činim slike prihvatljivima da pronađem publiku, ali duboko unutra se zapravo puno toga događa što nije oštro upisano u vaše lice. Ako to želite pročitati, pročitat ćete.

Parrova estetika se sastoji u uporabi krupnog plana, makro objektiva i zasićenih boja,Dye, E., America in Color, The New Yorker, 15. svibnja 2013. što je rezultat vrste filma i/ili uporabe prstenaste bljeskalice. To mu omogućava da stavi svoje subjekte "pod mikroskop" u njihovom vlastitom okolišu, dajući im prostora da izlože svoje živote i vrijednosti na način koji često uključuje nenamjeran humor. Njegova tehnika, prikazana u knjizi Signs of the Times: A Portrait of the Nation's TastesBarker, N., Parr, M., Signs of the Times: A Portrait of the Nation's Tastes, London, 1992., (1991.), često ostavlja gledatelje s dvosmislenim emocionalnim reakcijama, nesigurnim u to da li da se smiju ili da plaču.Williams, V., Martin Parr, London, 2002.,

Sveučilište Manchester Metropolitan (1970. – 1973.) Parr je studirao fotografiju na sveučilištu Manchester Polytechnic (sada Manchester Metropolitan) od 1970. do 1972. sa suvremenicima Danielom Meadowsom i Brianom Griffinom.Williams, V., Daniel Meadows: Edited Photographs From the 70s and 80s, Brighton, 2011., Parr i Meadows su surađivali na različitim projektima,Meadows, D., Living Like This, London, 1975., uključujući posao za lanac britanskih kampova Butlin's.O'Hagan, S., The height of camp: kitsch, colour and casualwear at Butlins, The Guardian, 8. studenog 2013. Bili su dio novog vala dokumentarnih fotografa, "slobodnog britanskog grupiranja, koji su, iako si nikada nisu dali naziv, postali poznati pod nazivima 'Mladi britanski fotografi', 'Nezavisni fotografi' i 'Nova britanska fotografija'".

Ruralne zajednice, Zapadni Yorkshire, Greater Manchester i Irska (1975. – 1982.) Godine 1975. Parr se preselio u trgovište Hebden Bridge u zapadnom Yorkshireu,Parr, M., Bajac, Q., Parr by Parr, Amsterdam, 2010., Reznik, E., The Non-Conformists: Martin Parr’s Early Work in Black-and-White , Time, 21. listopada 2013. gdje je dovršio svoj prvi zreli rad.The Daily Telegraph, Ordinary lives, extraordinary photographs, 17. travnja 2004. Sudjelovao je u radionici Albert Street, centru za umjetničko djelovanje koje je uključivalo tamnu komoru i izložbeni prostor. Parr je proveo pet godina fotografirajući ruralni život područja, usredotočujući se na metodističke (i neke baptističke) nonkonformističke kapele, žarišne točke za ljude u izoliranim poljoprivrednim gospodarstvima koja su se ranih 1970-ih počela zatvarati. Koristio je crno-bijeli film, prikladan zbog svoje nostalgične i promatračke prirode. Uz to su fotografi tog vremena bili obvezni raditi crno-bijele fotografije da bi ih se shvatilo ozbiljno, jer se fotografija u boji povezivala s komercijalnom fotografijom i fotografijom koja nastaje brzim okidanjem (engl. snapshot photography). Njegova serija fotografija The Non-Conformists je bila često izlagana u to vrijeme i izdana je kao knjiga 2013.Pickering, R., Martin Parr captured a simpler Hebden Bridge. And he lived in my house, The Guardian, 30. rujna 2013.O'Hagan, S., Tony Ray-Jones and Martin Parr: English rituals of the 60s, The Guardian, 20. rujna 2013. Kritičar Sean O'Hagan je napisao za The Guardian: "Lako je zaboraviti kako je tiho pronicljivi Parr snimao crno-bijele fotografije.".

Godine 1980. Parr se oženio Susan Mitchell te su se zbog posla preselili na zapadnu obalu Irske. Uredio je tamnu komoru u gradu Boyleu u grofoviji Roscommon.

Parrovo prvo izdanje, Bad Weather, koje je objavio 1982. Zwemmer uz subvenciju Arts Councila, Calderdale Photographs (1984.) i A Fair Day: Photographs from the West Coast of Ireland (1984.), sve sadrže crno-bijele fotografije većinom sjeverne Engleske i Irske. Koristio je Leicu M3 s lećama od 35 mm,Parr, M., What cameras do you use? , preuzeto 13. kolovoza 2017. iako se za knjigu Bad Weather kratko prebacio na podvodnu kameru s bljeskalicom.Parr, M., Bad Weather (poglavlje Thoughts on Bad Weather), London, 1982.,

Radnička klasa, The Last Resort (1982. – 1985.) Godine 1982. Parr i njegova supruga su se preselili u grad Wallasey, te se tamo trajno prebacio na fotografiju u boju, inspiriran američkim fotografima, uglavnom Joelom Meyerowitzem, ali i Williamom Egglestonom i Stephenom Shoreom, i britanskim fotografima Peterom Fraserom i Peterom Mitchellom. Parr je napisao: "Također sam vidio razglednice Johna Hindea kad sam radio za Butlin's ranih 1970-ih, i jarke zasićene boje na njima su snažno utjecale na mene".Parr, M., When and why did you change from black and white to colour? , preuzeto 13. kolovoza 2017. Tijekom ljeta 1983., 1984. i 1985. fotografirao je ljude iz radničke klase na obali obližnjeg ljetovališta New Brighton. Te fotografije je objavio u knjizi The Last Resort: Photographs of New Brighton (1986.) i izlagao u Liverpoolu i Londonu.

Iako je John Bulmer bio pionir u dokumentarnoj fotografiji u boji u Britaniji, od 1965.,Hamilton, P., Northern Exposures, British Journal of Photography, sv. 160, br. 7808, str. 64 Gerry Badger je napisao o knjizi The Last ResortParr, M., The Last Resort, Stockport, 2009., : Teško je iz perspektive od gotovo četvrtine stoljeća podcijeniti [sic] važnost knjige The Last Resort, bilo u britanskoj fotografiji, bilo u karijeri Martina Parra. Za oboje je to predstavljalo veliku promjenu u osnovnom načinu fotografskog izričaja, od monokromatskog do boje, fundamentalnu promjenu tehnike koja je navijestila razvoj nove nijanse u dokumentarnoj fotografiji.

Karen Wright iz novina The Independent je napisala: "Neki kritičari su ga napali zbog pogleda na radničku klasu, ali promatrajući te radove jedino se vidi Parrovo nepokolebljivo oko koje vidi istinu društvene klase, koja prihvaća odmor u bilo kojem dostupnom obliku.".Wright, K., In The Studio: Martin Parr, photographer, The Independent, 29. lipnja 2012.

Srednja klasa, The Cost of Living (1987. – 1989.) Godine 1985. Parr je dovršio zadatak za Arhiv dokumentarne fotografije u Manchesteru; fotografirao je ljude u supermarketima u Salfordu, Retailing in the Borough of Salford, koja se sada čuva u arhivu.Staunton, E., , The Guardian, 5. travnja 2009.

Godine 1987. se zajedno sa ženom preselio u Bristol,Bristol City Council, Last chance to see: Martin Parr Exhibition at M Shed , 15. studenog 2011. gdje još uvijek žive. Tijekom 1987. i 1988. dovršio je svoj sljedeći veliki projekt o srednjoj klasi, koja je u to vrijeme postajala sve više utjecajna pod tačerizmom. Fotografirao je srednju klasu u šopingu, na večerama i otvorenim danima škole,Victoria and Albert Museum, Martin Parr, 'New Brighton' , preuzeto 13. kolovoza 2017. najviše u okolici Bristola i Batha na jugozapadu Engleske. Fotografije su objavljene u knjizi The Cost of Living (1989.) i izložene u Bathu, Londonu, Oxfordu i Parizu.

Njegova knjiga One Day Trip (1989.) sadrži fotografije Engleza na jednodnevnom izletu u jeftinu kupovinu u Francusku (engl. booze cruise), zadatak koji je dobio od agencije Mission Photographique Transmanche.

Masovni turizam, Small World (1987. – 1994.) Između 1987. i 1994. Par je putovao po inozemstvu da stvori svoju sljedeću veliku seriju fotografija, kritiku masovnog turizma,Jacques, A., Portfolio: Martin Parr, The Independent, 28. svibnja 2011.O'Connor, J., Is this what you really look like on holiday?, The Guardian, 9. rujna 2007.Romig, R., Off the Shelf: Martin Parr’s "Small World", The New Yorker, 8. travnja 2010.Parr, M., Small World, Magnum Photos, preuzeto 13. kolovoza 2017. pod nazivom Small World 1995. Revidirano izdanje s dodatnim fotografijama je izašlo 2007. Fotografije su bile izlagane od 1995. do 1996. u Londonu, Parizu, Edinburghu i Palmi u Španjolskoj, te se otad izlažu na različitim lokacijama.

Parr je bio gostujući profesor fotografije na Višoj školi za umjetnost, dizajn i arhitekturu u Helsinkiju između 1990. i 1992.Bartlett, K., Think of Finland , Nokia, 15. ožujka 2012.

Globalni konzumerizam, Common Sense (1995. – 1999.) Između 1995. i 1999. Par je stvorio seriju Common Sense o globalnom konzumerizmu. Common Sense je bila izložba od 350 otisaka i knjiga izdana 1999. sa 158 slika. Prvi put je izložena 1999., te postavljena istovremeno u 41 izložbeni prostor u sedamnaest zemalja.Tate, Martin Parr Common Sense 1995-9, veljača 2004. Slike prikazuju detalje konzumerističke kulture, te su namijenjene prikazivanju načina na koji se ljudi zabavljaju. Fotografije su snimljene ultrazasićenim filmom od 35mm radi živopisnih i pojačanih boja.

Agencija Magnum Photos Parr se pridružio agenciji kao suradnik 1988. Glasovanje o njegovu izboru za punopravnog člana 1994. je bilo podijeljeno: fotograf Philip Jones Griffiths je tražio od drugih članova da ga ne prime.Miller, M., Magnum: Fifty Years at the Front Line of History, London, 1997., Parr je izabran dvotrećinskom većinom za jedan glas. Članstvo u Magnumu mu je pomoglo da radi na uredničkoj fotografiji (engl. editorial photography), i uredničkoj modnoj fotografiji za modnog dizajnera Paula Smitha, modnu kuću Louis Vuitton, Galerie du jour Agnès B i časopis Madame Figaro.Pomerantz, J., On the Beach with Martin Parr, The New Yorker, 1. kolovoza 2012.

Godine 2014. Parr je izabran za predsjednika međunarodnog Magnum Photosa.Bainbridge, S., Magnum Photos announces two new nominee members following its 69th AGM, British Journal of Photography, 27. lipnja 2016.

Kolekcionar

Fotografske knjige Parr je kolekcionar i kritičar fotografskih knjiga.Jobey, L., Collecting with the FT: Martin Parr, Financial Times, 14. ožujka 2014.Imagine (TV series), Season 2, Episode 4, The World According to Parr, 3 December 2003Walker, D., Why Gerhard Steidl Is a Book Publishing Master, Photo District News, 13. kolovoza 2013. Njegova suradnja s kritičarem Gerryjem Badgerom, The Photobook: A History (u tri toma), sadrži više od tisuću primjera fotografskih knjiga od 19. stoljeća do današnjeg dana. Bilo im je potrebno osam godina da dovrše prva dva toma. Mnogo je knjiga bilo posuđeno od Parra za izložbu japanskog fotografa Daida Moriyame u galeriji Tate Modern i izloženo u vitrinama.

Drugi predmeti