Lisabon (portugalski Lisboa; IPA [liʒˈboɐ]) je glavni i s 505.526 stanovnika na svojem administrativnom području površine 84,8 km², najveći grad Portugala. www.pordata.pt Šire urbanizirano područje grada, površine 958 km², s 2,4 milijunaDemographia: World Urban Areas, March 2010 stanovnika, 12. je najnaseljenije gradsko područje u Europskoj uniji. Oko 2.831,000United Nations Department of Economic and Social Affairs, World Urbanization Prospects (2009 revision) , (United Nations, 2010), Table A.12. Data for 2007. stanovnika živi u Metropolitanskoj zoni Lisabona (Área Metropolitana de Lisboa, AML), što je oko 27 % ukupnog stanovništva Portugala, dok 3,34 milijuna ljudi živi u široj aglomeraciji Lisabonske metropolitanske regije koja uključuje i gradove Leiriu i Setúbal.Fernando Nunes da Silva (2005), Alta Velocidade em Portugal, Desenvolvimento Regional, Censur ist Lisabon je najzapadniji veliki i glavni grad u Europi. Smješten je na zapadu Pirinejskog poluotoka na Atlantskom oceanu i ušću rijeke Tejo.
Kao istaknuto središte financija, trgovine, medija, industrije zabave, umjetnosti, međunarodnog prometa, obrazovanja i turizma, Lisabon se smatra "Alfa gradom". Jedan je od najvećih ekonomskih centara na kontinentu, s rastućim financijskim središtem i drugom najvećom kontejnerskom lukom na europskoj atlantskoj obali,"Avance del Plan Territorial Sectorial de la Red Intermodal y Logística del Transporte de la Comunidad Autónoma del País Vasco" – Eusko Jaurlaritza – Gobierno Vasco međunarodnom zračnom lukom s prometom 13 milijuna putnika godišnje, mrežom autocesta, čvorištem željeznica velikih brzina (Alfa Pendular) koja povezuje veće gradove u Portugalu te će od 2013. biti povezana sa španjolskom željeznicom velikih brzina. Lisabon je prema časopisu Monocle 25. najugodniji grad za život u svijetu, i šesti najposjećeniji grad u južnoj Europi nakon Rima, Barcelone, Madrida, Atene i Milana s oko dva milijuna turista godišnje. Lisabonska regija najbogatija je regija u Portugalu, s BDP PPP od 26 100 eura per capita (4,7% više u odnosu na GDP PPP per capita Europske unije). Također, lisabonsko metropolitansko područje deseto je najbogatije u Europi prema BDP-u s 98 milijardi eura ili 34 850 po glavi stanovnika, što je 40 % više u odnosu na prosjek BDP-a po glavi stanovnika Europske unije. Grad zauzima 32. mjesto među gradovima s najvećom bruto zaradom u svijetu."Ranking: The richest cities in the world" – City Mayors.com Većina sjedišta multinacionalnih tvrtki u zemlji smještena su u zoni Lisabona koji je na devetom mjestu u svijetu po broju održavanja međunarodnih konferencija."Lisboa é 9ª cidade que mais recebe congressos internacionais" – Agência LUSA Osim toga, grad je i političko središte zemlje, sjedište vlade i šefa države, također i središte okruga Lisabona i Lisabonske regije.
U Lisabonu svoja sjedišta imaju dvije agencije Europske unije, Europski centar za praćenje droga i ovisnosti o drogama (EMCDDA) i Europska agencija za pomorsku sigurnost (EMSA). Zajednica država portugalskog govornog područja (CPLP) također ima svoje sjedište u Lisabonu.
U gradu se nalaze dva mjesta uvrštena na popis Svjetske baštine UNESCO-a: Belémski toranj (Torre de Belém) i Jeronimitski samostan (Mosteiro dos Jerónimos). 1994. bio je Europski glavni grad kulture, dok je 1998. bio domaćin svjetske izložbe (Expo '98).
Povijest
Od neolitika do Rimskog imperija Lisabon je jedan od najstarijih gradova na svijetu. Tijekom neolitika, regiju su nastanjivali iberski narodi, koji su u to doba živjeli također i u drugim regijama atlantske Europe. Gradili su religiozne spomenike zvane megaliti, te u okolici grada još stoje dolmeni i menhiri.
Indoeuropski Kelti naselili su se u području nakon 1. tisućljeća pr. Kr., pomiješali s preindoeuropskim narodima i razvili u lokalna keltska plemena, kao Cempsi. mini|180px|Ostaci feničanskih građevina otkriveni u klaustru lisabonske katedrale. Osnovali su ga Feničani kao utvrdu, te arheološki nalazi ukazuju da je od 1200. pr. Kr. na tom području bilo feničkih utjecaja. Neki povjesničari smatraju da je fenički trgovački centar zauzimao središte današnjeg grada, na južnom obronku brda utvrde. Izvanredna prirodna luka na estuariju rijeke Tejo bila je idealna za naselje koje će prehrambenim proizvodima opskbljivati feničke brodove na putu za Otočje Scilly i Cornwall.
Novi grad navodno se zvao Allis Ubbo, na feničkom "sigurna luka", u skladu s jednom od mnogo teorija o porijeklu naziva grada.
Osim radi plovidbe na sjever, Feničani su mogli koristiti prednosti naselja na ušću najveće iberijske rijeke za trgovinu vrijednim metalima s plemenima u unutrašnjosti. Ostali značajni lokalni proizvodi bili su sol, slana riba i luzitanski konji, cijenjeni u antičko doba.
U novije vrijeme, fenički ostaci iz 8. stoljeća pr. Kr. pronađeni su ispod srednjovjekovne Sé de Lisboa (Lisabonsko more), glavne katedrale modernog grada. Ipak, većina suvremenih povjesničaraMattoso, José (dir.), História de Portugal. Primeiro Volume: Antes de Portugal, Lisboa, Círculo de Leitores, 1992 – in Portugalski. smatraju da mogućnost feničanskog osnivanja grada nije realna, te umjesto toga smatraju da je Lisabon bio drevna autohtona naseobina (koju su Rimljani nazivali opidum) s trgovačkim vezama s Feničanima, što objašnjava prisutnost feničkog posuđa i drugih predmeta.
Na Latinskom, geograf Pomponije Mela, rodom iz Hispanije, zapisao je ime grada kao Ulyssippo. Kasnije je Pliniju Starijem bio poznat kao "Olisippo", i Grcima kao Olissipo (Ολισσιπο) i Olissipona (Ολισσιπόνα).William Smith's Dictionary of Greek and Roman Geography U skladu s tradicijom, ime potječe od Odiseja. U nekim verzijama mita, antički je heroj osnovao grad nakon što je napustio Troju i uputio se prema Atlantiku.
Ako su se sva Odisejeva putovanja odvijala na Atlantiku, kao što je to tvrdio Théophile Cailleux,Pays Atlantiques décrits par Homère, Th. Cailleux, 1879, Paris. tada bi to moglo značiti da je grad osnovao dolazeći sa sjevera, prije pokušaja oplova rta Malea (prema Cailleuxu Cabo de São Vicente) u smjeru jugoistoka prema svom rodnom gradu Itaki, navodno današnjem Cádizu. Međutim, prisutnost Feničana (iako povremena) smatra se ranijom od bilo kakve grčke prisutnosti u području.
Kasnije, grčki naziv iskvaren je vulgarnim latinskim u Olissipona. Neka od lokalnih božanstava obožavana u Lisabonu bila su Aracus, Carneus, Bandiarbariaicus i Coniumbricenses.
Rimsko carstvo do maurskog osvajanja Tijekom punskih ratova, poslije poraza Hanibala, Rimljani su odlučili Kartagi oduzeti jedan od najvrijednijih posjeda, Hispaniju. Nakon pobjede Scipiona Starijeg nad Kartažanima u istočnoj Hispaniji, pacifikaciju zapada proveo je konzul Decim Junije Brut Kalaik. On je dogovorio savez s Olissipom, koji je poslao vojsku da se uz rimske legije bori protiv Keltskih plemena na sjeverozapadu. Zauzvrat, Olissipo je bio uključen u imperij u novoosnovanu privinciju Luzitaniju (kojoj je glavni grad bio Emerita Augusta, današnja Mérida u Španjolskoj) pod nazivom Felicitas Julia (Municipium Cives Romanorum), sa samoupravom na području do 50 km udaljenosti od grada, izuzet od poreza i priviliegijom rimskog građanstva za stanovnike. Napadi Luzitanaca tijekom čestih pobuna idućih stoljeća oslabili su grad te su izgrađene zidine. lijevo|mini|180px|Rimska provincija Luzitanija. Početkom rimskog perioda, Sertorije Kvint u Hispaniji je podigao veliku pobunu protiv diktatora Sule. Za vrijeme Augusta, Rimljani su izgradili veliko kazalište, terme (ispod današnje Rua da Prata), hramove Jupitera, Dijane, Kibele, Tetije i Idae Phrygiae (rijedak kult iz Male Azije), hramove posvećene caru, veliku nekropolu ispod Praça da Figueira; veliki forum i druge građevine kao insule (višekatne stambene zgrade) u zoni između suvremenog brda utvrde i centra. Mnoge od tih ruševina otkrivene su sredinom 18. stoljeća, kada je otkriće Pompeja potaklo istraživanje rimskih arheoloških nalazišta.
Gradom je upravljao oligarhijski savjet kojim su dominirale dvije obitelji, Juliji i Kasiji. Ekonomski jak, Olissipo je bio poznat po garumu, vrsti ribljeg umaka visoko cijenjenog od elite u Rimskom Carstvu i izvoženom amforama u Rim i druge gradove. Vino, sol, i čuveni brzi konji također su bili cijenjeni proizvodi. Širokom cestom, bio je povezan s ostala dva velika grada zapadne Hispanije, Bracarom Augustom (današnja Braga u Portugalu) i glavnim gradom Luzitanije Emeritom Augustom. Grad je postao vrlo uspješan suzbijanjem piratstva i tehnološkim napretkom, što je omogućilo nagli razvoj trgovine s novim rimskim provincijama Britanije (posebno Cornwallom) i Rajne uvođenjem rimske kulture plemenima na rijeci Tejo u unutrašnjosti Hispanije. U gradu je živjela i veća grčka manjina trgovaca i robova.
Olissipo, kao većina velikih gradova zapadnog carstva, bio je središte širenja kršćanstva. Prvi potvrđeni biskup bio je Sv. Potamius (cca. 356.), te je iz tog doba poznato nekoliko mučenika ubijenih za vrijeme progona kršćana, među kojima su najpoznatiji Maxima, Verissimus i Julia.
Pri kraju rimske vladavine, Olissipo je bio jedan od prvih kršćanskih gradova. Trpio je najezde sarmatskih Alana i germanskih Vandala, koji su regiju kontrolirali od 409. do 429. Germanski Svevi, koji su osnovali kraljevstvo u Gallaeciji (današnja Galicija u Španjolskoj) s glavnim gradom u Bragi od 409. do 585., također su duže vrijeme kontrolirali Lisabonsku regiju. 585., kraljevstvo Sveva priključeno je germanskom vizigotskom kraljevstvu Toleda, koje je obuhvaćalo cijeli Pirinejski poluotok. Lisabon se tada zvao Ulishbona.
Maurska vladavina Dne 6. kolovoza 711. Lisabon su osvojili Mauri (grad se na arapskom zvao al-ʾIšbūnah, الأشبونة), pod čijom je vladavinom procvao. Mauri, Muslimani iz sjeverne Afrike i srednjeg istoka, izgradili su mnoge džamije, zgrade i nove gradske zidine, danas poznate kao Cerca Moura. Grad je zadržao raznoliko stanovništvo, uključujući Kršćane, Berbere, Arape, Židove i Sakalibe. mini|180px|Opsada Lisabona 1147. Arapski je bio službeni jezik, dok je mozarapski bio materinski jezik većine kršćanskog stanovništva. Islam je bio službena religija Arapa i Mulada. Kršćani su mogli zadržati svoju religiju, ali pod Dhimmi statusom i plaćanjem džizije ako se to zahtijevalo (zauzvrat, Kršćani i Židovi nisu morali stupati u islamsku vojsku, dok je njihovu sigurnost jamčila islamska država).
Maurski utjecaj još je vidljiv u Alfami, starom dijelu Lisabona koji je preživio potres 1755. Mnogi toponimi porijeklo vuku iz arapskog; Alfama naprimjer, izvedeno je od arapskog "al-hamma".
Nakratko tijekom perioda Taifa, Lisabon je bio glavni grad u Regulo Eslavo Taife Badajoza, i potom nezavisna Taifa kojom su vladali Abd al-Aziz ibn Sabur i Abd al-Malik ibn Sabur, sinovi Sabura al-Jatiba, Slavena koji je ranije bio u službi Al-Hakama II. lijevo|mini|180px|Maurska predaja nakon opsade 1147. 1147., u sklopu rekonkviste, vitezovi Križari predvođeni Alfonsom I., opkolili su i osvojili Lisabon. Grad, tada s oko 154 000 stanovnika vratio se pod kršćansku vlast. Rekonkvista i ponovno uspostavljanje kršćanstva jedan je od najznačajnijih događaja u povijesti Lisabona, premda je kroz ljetopis Expugnatione Lyxbonensi, pripisan Osburnusu, poznato da su križari ubili jednog biskupa u gradu, i da se napadnuto kugom, stanovništvo molilo Djevici Mariji, što ukazuje da je Mozarapsko stanovništvo prakticiralo mozarapski obred. Arapski jezik izgubio je značaj u svakodnevnom životu. Sve preostalo muslimansko stanovništvo na silu je preobraćeno na Katolicizam ili prognano, dok su džamije pretvorene u crkve.
Od srednjeg vijeka do portugalskog imperija mini|180px|Lisabon 1598., pogled na trg Rossio. Prvi foral (kraljevska povelja, dokument o osnivanju lokalne vlasti), Lisabonu je dodijeljen 1179. Povremeni pljačkaški pohodi slani su iz Al-Andalusa u pustošenje kršćanskih pirinejskih kraljevstava. U pohodu na Lisabon 1189., almohadski kalif Yaqub al-Mansur zarobio je