thumb|right|Nadgrobna stela Mnesarete; mlada robinja (lijevo) i njena pokojna gospodarica;Ovo je jedna od kompozicija svojstvenih pogrebnim stelama; v. npr. . iz Atike, oko 380. pr. n. e., (Glyptothek, München, Njemačka) Ropstvo u staroj Grčkoj bilo je uobičajena institucija kao i u drugim antičkim društvima. Procjenjuje se kako je većina atenskih građana posjedovala barem jednog roba, a grčki pisci uglavnom su ropstvo smatrali i prirodnim i nužnim. Na određeno preispitivanje tog gledišta nailazi se u sokratovskim dijalozima, a kod stoičkih filozofa nalazi se najstarija zabilježena osuda ropstva.
Danas historiografija razlikuje robove koji su predstavljali osobnu pokretnu imovinu vlasnika i robove koji su bili vezani za zemlju, kakvi su, na primjer, bili penesti u Tesaliji ili heloti u Sparti, koji su više nalikovali srednjovjekovnim kmetovima i na neki način bili smatrani dijelom nekretnine na kojoj su se nalazili. Osobni rob je osoba lišena slobode i prisiljena na pokoravanje vlasniku, koji ga može kupiti, prodati ili ga posuditi drugoj osobi, kao i bilo koju drugu svojinu.
Proučavanje ropstva u staroj Grčkoj susreće se sa značajnim metodološkim teškoćama. Dokumentarni izvori su raštrkani i sačuvani u vrlo fragmentarnom stanju, i pri tom se uglavnom odnose na Atenu. Nijedan antički spis ne bavi se u cijelosti ovom temom, a i grčki zakoni zanimali su se za ropstvo samo kao za izvor prihoda. U grčkim komedijama i tragedijama robovi su prikazani na stereotipan način, dok se u ikonografiji ne uočava razlika u prikazivanju robova i obrtnika.
Nazivlje thumb|Gospodar (desno) i njegov rob (lijevo), scena iz flijačke farse, pojedinost s kratera crvenofiguralnog stila, Sicilija (oko 350. pr. Kr. – 340. pr. Kr. (Muzej Louvre, Pariz). Stari su Grci imali nekoliko riječi kojima su označavali roba, što može dovesti do dvosmislenosti kad se uporaba tih riječi u određenom tekstu promatra van njihovog ispravnog konteksta. U Homera, Hezioda i Teognida rob se zove : δμώς / dmōs. Ta riječ ima općenito značenje, ali se posebno odnosi na ratne zarobljenike koji su činili dio ratnog plijena,Npr. Homer, Odiseja, I, 398, u kojoj Telemah spominje "robove koje je divni Odisej za [njega] zaplijenio". odnosno predstavljali dio osvojene imovine. U klasično doba Grci su za roba često rabili riječ : ἀνδράποδον / andrapodon,Ovu riječ Homer rabi jednom u Ilijadi, VII, 475, gdje se odnosi na ratne zarobljenike; taj je stih kao sumnjiv označio Aristarh iz Samotrake, slijedeći Zenodota i Aristofana Bizantinca; v. . (doslovno: "onaj s ljudskim nogama"), koja stoji nasuprot riječi : τετράποδον / tetrapodon = "četvroronožac", tj. stoka. Najfrekventnija riječ je : δοῦλος / doulos, koja stoji nasuprot riječi za "slobodnog čovjeka" (: ἐλεύθερος / eleútheros); stariji oblik ove riječi nalazi se na mikenskim natpisima kao do-e-ro (= "rob" ili "sluga", "kmet") i kao do-e-ra (= "robinja" ili "sluškinja", "kmetkinja"). Glagol : δουλεὐω, koji postoji i u novogrčkom i znači "raditi", može se metaforički koristiti i za druge oblike vlasti, kao što je prevlast jednog polisa nad drugim ili moć roditelja nad djecom. U konačnici,rabio se i naziv : οἰκέτης / oiketēs, koji znači "stanar" i odnosi se na kućnu poslugu.
Drugi nazivi nisu precizni i mogu se razumjeti samo u odgovarajućem kontekstu. Riječ : θεράπων / therapōn u Homera znači "pomoćnik", npr. za Patrokla se kaže da je Ahilejev therapōn,Homer, Ilijada, XVI, 244; XVIII, 152. a za Meriona da je Idomenejev therapōn;Homer, Ilijada, XXIII, 113. u klasično je doba ta riječ označavala "slugu". Ponekad se rabi i riječ : ἀκόλουθος / akolouthos (doslovno: "pratitelj"), odnosno njena umanjenica : ἀκολουθίσκος, kojom se posebno označavao paž. Riječ : παῖς / pais (doslovno: "dijete") koristi se u značenju "dečko", "potrčko", a ima i pejorativno značenje kad se koristi za dozivanje odraslog roba. Naposljetku, riječ : σῶμα / sōma (= "tijelo") rabila se u kontekstu oslobađanja robova.
Počeci ropstva thumb|left|Žene kao ratne zarobljenice: Mali Ajant odvodi Kasandru, tondo s crvenofiguralnog kiliksa, oko 440‒430. pr. n. e., Louvre Robovi su postojali već u mikenskom razdoblju, kako se vidi iz brojnih glinenih pločica otkopanih u Pilosu. Razlikuju se dvije pravne kategorije robova: "robovi (: εοιο)" i "robovi boga (: θεοιο)", pri čemu se u tom slučaju vjerojatno radilo o Posejdonu. Robovi u službi boga uvijek se spominju po imenu i posjeduju vlastitu zemlju; njihov je pravni položaj blizak položaju slobodnih ljudi. Priroda i podrijetlo njihove vezanosti za božanstvo ostaju nejasni. Po imenima običnih robova zaključuje se da su neki od njih potjecali s Kitere, Hiosa, Lemnosa i iz Halikarnasa i vjerojatno su ih oteli i porobili pirati. Pločice ukazuju na to da je bračna zajednica robova i slobodnih ljudi bila uobičajena pojava i da su robovi mogli posjedovati i obrađivati vlastitu zemlju. Čini se da glavnu podjelu u mikenskom svijetu nije predstavljala podjela na slobodne ljude i robove, već na ljude koji su se nalazili u palači i one koji su bili izvan nje.
Ne postoji kontinuitet između mikenskog razdoblja i Homerovog doba, u kojem su društvene strukture odražavale hijejarhiju koja je ustanovljena tijekom mračnog doba Grčke. Mijenja se i nazivlje: rob više nije do-e-ro (doulos), nego dmōs. Robovi koji se spominju u Ilijadi uglavnom su žene, ratne zarobljenice,Npr. Hriseida (I, 12–13; I, 29–30; I, 111–115), Briseida (II, 688–689), Diomeda (IX, 665–666), Ifida (IX, 666–668) i Hekameda (XI, 624–627). dok se za zarobljene muškarce plaćao otkupV. npr. u Ilijadi molbe Trojanca Adrasta (I, 46–50), sinova Antimahovih (XI, 131–135) i Likaona (XXI, 74–96), koji svi preklinju za milost u zamjenu za novčanu nagradu. ili su, pak, ubijani u boju. I u Odiseji većinu robova čine žene.Pedeset robinja nalazi se na Odisejevom imanju (XXII, 421) i na Alkinojevom dvoru (VII, 103). Te su robinje radile kao sluškinje,U Ilijadi, prije nego što će se boriti s Ahilejem u dvoboju, Hektor svojoj supruzi, Andromahi, proriče kako će provesti život u zarobljeništvu i spominje tkanje i nošenje vode (VI, 454–458). U Odiseji sluškinje se brinu oko vatre na ognjištu (XX, 123), pripremaju gozbu za Penelopine prosce (I, 147), melju žito (VII, 104; XX, 109–109), pripremaju postelju (VII, 340–342) i brinu se o gostima. a ponekad i kao konkubine.U Ilijadi Hrisedia spava s Agamemnonom, Briseida i Diomeda s Ahilejem, Ifida s Patroklom. U Odiseji dvanaest robinja spavaju s proscima (XX, 6–8) protivno Euriklejinoj naredbi (XXII , 423–425). Pojavljuju se i neki robovi muškarci, osobito u Odiseji, od kojih je najpoznatiji svinjar Eumej. Rob je dio uže "obitelji" ili "kućanstva" (oikos): Laert objeduje sa svojom poslugom,Homer, Odiseja, XVI, 140–141. a zimi i spava u njihovom društvu.Homer, Odiseja, XI, 188–191. Riječ dmōs nije smatrana pogrdnom, i Eumej, "božanski" svinjar,Homer, Odiseja, XIV, 3 (: δῖον ὑφορβόν). nosi isti epitet kao i homerski junaci. No, ropstvo je ipak bilo sramotno, i sam Eumej kaže da "Zeus, čiji glas nadaleko se čuje, oduzima pola čovjekove vrline kad mu dođe dan ropstva".Homer, Odiseja, XVII, 322–323; cf. .
Teško je utvrditi u kojem je trenutku tijekom arhajskog razdoblja počela trgovina robljem. Heziod u Poslovima i danima (7. stoljeće pr. n. e.) ima brojne sluge,Npr. Heziod, Poslovi i dani, 405. no njihov status nije razvidan. Douloi se spominju u lirskih pjesnika kao što su Arhiloh i Teognid iz Megare. Prema epigrafskim zapisima, Drakontovi zakoni o ubojstvu (oko 620. pr. n. e.) spominjali su i robove.": κατὰ ταὐτὰ φόνοθ δίκας εἷναι δοῦλον κτείναντι ἢ ἐλεὐτερον", . Prema Plutarhu, Solon je oko 594./3. pr. n. e. zabranio robovima ići u vježbališta i upuštati se u homoseksualne spolne odnose s dječacima.Plutarh, Solonov život, I, 3. Pred kraj arhajskog razdoblja robovi se spominju sve češće. Ropstvo postaje sve prisutnije upravo u trenutku kad je Solon postavio temelje atenske demokracije. Klasični filolog Moses Finley zamjećuje kako je na Hiosu, za koji Teopomp kaže da je bio prvi polis koji je organizirao trgovinu robljem,Atenej, Gozba sofista, VI, 265b– 265c = FGrH 115, fr. 122. u 6. stoljeću pr. n. e. ustanovljeno demokratsko državno uređenje, te zaključuje da "jedan aspekt grčke povijesti, ukratko, predstavlja istodobni uspon slobode i ropstva".
Robovi i gospodarstvo thumb|right|250px|Poljoprivreda, u kojoj je radilo mnogo robova; crnofiguralna amfora slikara Antimena, oko 520. pr. n. e., Britanski muzej. Robovima su se mogle povjeriti sve dužnosti osim onih političkih. Za sve Grke jedino je politika bila dostojna građanina, dok su ostale dužnosti, kad god je to bilo moguće, prepuštane onima koji nisu bili građani nekog polisa. Tu se važnost pridavala statusu, a ne samoj djelatnosti.
Robovi su najviše radili u poljoprivredi, koja je predstavljala osnovu grčke ekonomije. Neki sitni zemljoposjednici mogli su imati jednog ili čak dva roba. Opsežan korpus literature za zemljoposjednike (kao što je Ksenofontov spis O ekonomiji) potvrđuje prisustvo desetaka robova na većim imanjima, pri čemu se radilo kako o običnim radnicima tako i o nadzornicima. Opseg u kojem se u zemljoradnji rabila robovska radna snaga još uvijek je predmet rasprave. smatra da su se robovi iskorištavani u veoma velikoj mjeri, dok i to osporava. Sigurno je to da je u Ateni uporaba robovske radne snage na selu bila vrlo česta, ali i to da Grčka nije poznavala ona golema mnoštva robova koja su radila na rimskim latifundijama.
Robovska radna snaga služila je u rudnicima i kamenolomima, u kojima su radili veliki brojevi robova, koje su često državi iznajmljivali bogati pojedinci. Prema Ksenofontu, strateg Nikija iznajmio je državi tisuću robova za rad u rudnicima srebra u Lauriju u Atici, Hiponik ih je dao šest stotina, a Filomid njih tri stotine, pri čemu su dobivali jedan obol dnevno po robu, što je ukupno iznosilo 60 drahmi godišnje.Ksenofont, Sredstva ili o prihodima, IV, 14– 15. To je za bogate Atenjane bilo jedna od najisplativijih ulaganja. Procjenjuje se da je oko 30 000 robova radilo u laurijskim rudnicima i na preradi rude. Ksenofont predlaže da polis treba kupiti veliki broj robova, do tri državna roba po jednom građaninu, tako da od njihovog iznajmljivanja mogu živjeti svi građani.Ksenofont, Sredstva ili o prihodima, IV, 17.
Robovi su radili i u obrtu i trgovini. Kao i u poljoprivredi, i tu su rabljeni za poslove koje slobodni članovi obitelji nisu mogli obavljati. Najviše su radili u radionicama: u Lisijinoj tvornici štitova radilo je 120 robova,Lisija, Protiv Eratostena, 19. dok je Demostenov otac posjedovao 32 nožara i 20 izrađivača postelja.Demosten, Prvi govor protiv Afoba, 9.
I u samom kućanstvu korištena je robovska radna snaga. Tu je glavna uloga roba bila pomagati gospodaru u njegovim poslovima i pratiti ga na putu. U vrijeme rata služio je kao ordinans građaninu-hoplitu. Robinje su se bavile kućnim poslovima, kao što je pečenje kruha i izrada tekstila. Kućnog roba nisu imali samo najsiromašniji građani.
Demografija Brojnost thumb|left|Rob iz Etiopija pokušava ukrotiti konja; nadgrobna stela iz Atike nepoznatog nadnevka (možda između 4. i 1. stoljeća pr. n. e.), Nacionalni arheološki muzej Atene.