Bursera je biljni rod iz porodice brezuljevki nazvan po danskom botaničaru Joachimu Burseru (1583-1639). Pripada mu oko 120 vrstaKew, pristupljeno 17. lipnja 2026. grmova i drveća koje rastu po Americi, sve od južnog SAD–a do južnog Brazila, poglavito po tropskim i umjerenim šumskim staništima. Mnoge vrste su endemi.
Narastu najviše do 25 m (82 stope) visine. B. hollickii s Jamajke vodi se kao ugrožena vrsta.
Opis Bursera obuhvaća grmove do velika stabla, najčešće dvodomne ili poligamno-dvodomne biljke. Neke vrste mogu imati zadebljalo, bocasto ili kaudiciformno deblo, a rijetko rastu na stijenama ili čak kao epifiti. Kora može biti papirasta i ljuštiti se, ili pak čvršće prilegati uz deblo. Smola je bistra ili prozirna. Grančice su obično bez trnova.
Listovi su najčešće skupljeni pri vrhovima grančica i obično su listopadni. Najčešće su neparno perasti, ali mogu biti i jednolisni, a rijetko dvostruko perasti. Lisna os često je krilata. Peteljčice liski nemaju pulvinule. Liske mogu imati cjelovit, narovašen ili zupčast rub. Slobodni završeci lisnih žilica često imaju posebne traheidne idioblaste.
Cvatovi su pazušni ili gotovo vršni. Katkad izgledaju kao prividni klasovi, prividni čuperci ili prividni grozdovi. Cvjetovi su jednospolni, rjeđe dvospolni. Građa cvijeta razlikuje se po podrodovima. U podrodu Bursera muški cvjetovi imaju obično 5, rjeđe 3–4 dijela, dok su ženski i dvospolni cvjetovi tročlani. U podrodu Elaphrium cvjetovi su četveročlani. Cvjetište je ravno do tanjurasto, rjeđe čašasto, a u muškim cvjetovima ponekad oblikuje hipantij. Čaška je obično razdijeljena gotovo do osnove i otvorena. Vjenčić je pri vrhu u pupu valvatno presavijen prema unutra, ali se po stranama lagano preklapa; često ima prema unutra savijen mali vršni nastavak. Prašnici su u dva kruga, obično približno jednaka. Zakržljali tučak u muškim cvjetovima jako je reduciran: može još imati rudimentarne pretince i sjemene zametke, može biti vretenast i parenhimatski, a katkad potpuno izostaje. Disk je smješten unutar kruga prašnika, najčešće prstenast, a ponekad srastao s hipantijem ako je hipantij razvijen.
Plodnica je u podrodu Bursera građena od tri plodna lista, a u podrodu Elaphrium od dva plodna lista. Vrat tučka obično je kratak, s 3 ili 2 njuške, odnosno njuškina režnja.
Plod je složena koštunica koja se otvara po pregradama. Usplođe je mesnato do kožasto, a oblik ploda elipsoidni, jajast, obrnuto jajast ili gotovo kuglast, često malo kos. Pri otvaranju otpadaju 2–3 zalistka, prema broju pretinaca, i tada se otkrivaju pri osnovi pričvršćene složene koštice. Koštica je hrskavičasta do koštana. U podrodu Bursera obavijena je jarko obojenom, mesnatom ariloidnom tvorbom. U većini podroda Elaphrium ta ariloidna tvorba samo djelomično pokriva košticu od osnove i zatim se produžuje u krakove ili režnjeve uz šavove. Obično se razvije sjeme u jednom pretincu, rjeđe u dva ili tri, dok su ostali pretinci zakržljali. Ti jalovi pretinci nisu odvojivi od plodnog dijela, ali se često mogu prepoznati po grebenu ili žlijebu. Sjemena lupina je opnasta. Supke su dlanasto trorežnjevite ili, češće, višerežnjevite i presavijene. Klijanje je epigejsko i fanerokotilno, što znači da se supke izdižu iznad tla i vidljive su. Prvi mladi listovi, eofilovi, naizmjenični su i jednostavni.
Kromosomski broj je n = 12. Rod ima prreko 100 vrsta; noviji izvori također ga prikazuju kao velik američki rod, s osobito snažnim središtem raznolikosti u Meksiku. Rasprostranjen je od jugozapada SAD-a, preko Meksika, Srednje Amerike i Kariba do sjevernih i zapadnih dijelova Južne Amerike.Burseraceae, pristupljeno 17. lipnja 2026.
Vrste
Izvori
Kategorija:Rodovi Bursereae