Ovčara

Pokolj na Ovčari, odnosno pokolj u Vukovaru, bio je ratni zločin koji su počinili pripadnici JNA i srpskih paravojnih postrojba u noći s 20. na 21. studenoga 1991. godine tijekom srpske okupacije Vukovara. Tada je ubijeno između 255 i 264 civila i vojnika, U.N. tribunal to rule in Vukovar massacre case, Reuters, 25. rujna 2007. Preuzeto 1. kolovoza 2009. uglavnom Hrvata. Većina njih su bili pacijenti vukovarske bolnice, iz koje su odvezeni u logor Ovčara te potom smaknuti u divljini. Eugene Brcic Croats bury victims of Vukovar massacre, The Independent, 29. lipnja 1998. Preuzeto 1. kolovoza 2009. To je bio najveći pojedinačni pokolj Domovinskog rata. Među ubijenim i nestalim nalazile su se tri žene, jedan osamdesetčetverogodišnji muškarac i šesnaestogodišnji dječak. Mlađe od pedeset godina bile su sve osim dvadeset i troje žrtava. Među ubijenima su bili francuski ratni dragovoljac Jean-Michel Nicolier i hrvatski novinar Siniša Glavašević. Amnesty International Calls for Justice for Sinisa Glavasevic and Other Victims of Unlawful Execution in Vukovar; Amnesty International, 1997. Preuzeto 1. kolovoza 2009. Na Ovčari nisu ubijeni isključivo Hrvati, već i više Srba branitelja grada, Bošnjaka, Mađara, kao i jedan Francuz i Nijemac. Među ubijenima je bio i nećak generala JNA Andrije Rašete, koji nije nosio njegovo prezime, a u bolnici je izdavao lijekove.Davor Ivanković, Na Ovčari su ubijeni i Srbi, ali i francuski i njemački dobrovoljci, Večernji list, 18. studenoga 2010. Preuzeto 21. studenoga 2010.

Ovčara je bilo ime farme 5 km istočno od grada Vukovara, danas poznate po srpskom logoru u vrijeme Domovinskog rata.

Povijest

desno|mini|240px|Vukovarska bolnica iz koje su deportirani svi prebivatelji u studenom 1991. godine mini|240 px|Spomen ploča na Ovčari na mjestu gdje su 20. studenoga 1991. godine ubijeni vukovarski zatočenici

Ovčara je bila farma u sklopu vukovarskog poljoprivrednog kombinata VUPIK-a. U dijelu gdje su bili hangari za skladištenje, napravljen je koncentracijski logor; hangari su bili ograđeni sa svih strana i lako ih je bilo čuvati. Logor Ovčara otvoren je početkom listopada 1991. godine i kroz logor je prošlo – zatočenika. Hangari su zidani, a s prednje strane su visoka klizna vrata na kojima su i mala vrata za ulaz osoba, dok velika služe za ulaz vozila. Tu su počinjeni razni ratni zločini, jer su na par kilometara u blizini sela naseljena srpskim stanovništvom i svi uniformirani agresori došli su na Ovčaru, kao i u Velepromet da se namire za svoja stradanja u agresiji na Republiku Hrvatsku.

Padom Vukovara, obični hrvatski civili sklonili su se u vukovarsku bolnicu te su, zajedno s tamošnjim pacijetnima, koji su nastradali od tromjesečnog granatiranja grada, vjerovali da će biti sigurno evakuirani pod nadzorom međunarodnih promatrača. Kada je srpska vojska stigla do bolnice, nastala je kaotična situacija, jer su vojnici upali u nju i bili agresivni prema ranjenicima.Kiper: Evakuacija iz vukovarske bolnice bila je kaotična , Nacional, 28. ožujka 2006. Srpska vojska deportirala je 400 prebivatelja bolnice u autobusima do logora Ovčara. Razulareni, pijani uniformirani pripadnici Teritorijalne obrane, JNA (pod zapovjedništvom Mile Mrkšića, Veselina Šljivančanina i drugih), četnici, šešeljevci, arkanovci i drugi činili su strahote u logoru, premlaćujući, maltretirajući i terorizirajući zarobljenike. Zarobljenici su na kraju odvedeni na strijeljanja. Dok su u hangare dolazile uniformirane osobe s bejzbolskim palicama, motkama, lancima, kundacima te neprestano udarale zatočenike, među njima je bio tadašnji gradonačelnik Vukovara, Srbin Slavko Dokmanović, koji je sudjelovao u batinanju. Dokmanović je za ova nedjela izveden pred Haaški sud. icty: Dokmanović case, (u međumrežnoj pismohrani archive.org 26. kolovoza 2000.), pristupljeno 13. veljače 2017.

Ne zna se kakva su bila ispitivanja, jer tko je odveden na ispitivanje nije se vratio. Ili je ubijen ili se vodi kao nestao.

Zlostavljanju su podlegla četiri zatvorenika u samim skladištima (Kemo, Damjan, Željko i Siniša), a ostali zatočenici su u skupinama 10 do 20 osoba odvoženi do jaruge, udaljene oko 900 metara od puta Ovčara – Grabovo. Tu su 20. studenoga 1991. godine ubijeni i bačeni u masovnu grobnicu. Žrtve su bile uglavnom ranjenici i medicinsko osoblje iz vukovarske bolnice.

Pokušaj osporavanja Kako bi pokušale ublažiti ili prebaciti krivicu pokolja na drugu stranu, često se navodilo da su se u vukovarskoj bolnici, prije prebacivanja zarobljenika u logor, osim ranjenika skrivali i neki zdravi hrvatski vojnici. Vlada SAO tražila sve zarobljenike, B92, 17. prosinca 2004. Međutim, takve su izjave ocijenjene kao pokušaj nijekanja odgovornosti i demagogije jer, iako je doista utvrđeno da su se neki vojnici skrivali u bolnici, Two ex-officers convicted over Vukovar massacre, Reuters, 27. rujna 2007. to ni na koji način ne opravdavaju istrebljenje gotovo cijelog osoblja bolnice.

Ekshumacije i sjećanje na žrtve Dana 22. listopada 1992. godine Tadeusz Mazowiecki, posebni izaslanik Komisije za ljudska prava Ujedinjenih naroda, objavio je u svom izvješću da je pronađeno točno mjesto masovne grobnice na Ovčari. Ekshumacija posmrtnih ostataka žrtava pokolja tada nije bila moguća zbog srpske okupacije tog područja, pa su snage UNPROFOR-a godinama do reintegracije čuvale mjesto masovne grobnice, kako bi sprječile uklanjanje dokaza o jednom od najvećih pokolja u Europi nakon Drugog svjetskog rata.Na današnji dan otkrivena je masovna grobnica na Ovčari , laudato.hr, preuzeto 23. listopada 2016.

U rujnu i listopadu 1996. započele su ekshumacije iz masovne grobnice koje je trajalo 40 dana. Ekshumirano je 200 tijela, a do srpnja 2006. godine identificirane su 194 osobe, ubijene u dobi od 16 do 77 godina. 60-ak osoba se još smatra nestalima, ali je njihova sudbina izvjesna.

Hrvatska je 1996. godine objavila planove za gradnju prvog spomenika stradalima u Domovinskom ratu, i to na Ovčari. Slavomir Drinković je napravio i otkrio spomenik 29. prosinca 1998. godine, u obliku sivog obeliska s grlicom, na kojem piše:

U blizini mjesta pokolja nalazi se Spomen dom Ovčara.Spomen dom Ovčara hdlskl.hr , preuzeto 13. veljače 2017.

right|thumb|250px|Hangar Ovčara

Dr. Vesna Bosanac, nekadašnja ravnateljica vukovarske bolnice, svjedočila je pred Međunarodnim sudom u Haagu o tromjesečnim neselektivnim zračnim i topničkim napadima JNA na Vukovar i samu bolnicu od 15. kolovoza do 18. studenoga 1991. godine u kojem je "praktično srušen cijeli grad", te o dramatičnoj situaciji u bolnici u čijem je podrumu u neizdrživim uvjetima pomoć pružana stotinama ranjenika i bolesnika, te brojnim civilima koji su se posljednjih dana prije pada u nju sklonili. Na upit je li bolnica izravno granatirana i s kojih položaja, dr. Bosanac je potvrdila da je "od 15. kolovoza do 18. studenoga svakodnevno na bolnicu padalo između 80 i 90 avionskih bombi, granata i drugih projektila", iako su na krovu i u dvorištu bili istaknuti veliki znakovi Crvenog križa. Potvrdila je da je bolnica granatirana s položaja JNA južno od Vukovara, te iz tenkova ukopanih s lijeve, srbijanske obale Dunava, kao i da je bombardirana iz zraka, pri čemu je opisala incident iz listopada s bombom koja je probila sve etaže bolnice i neeksplodirana završila na krevetu jednog pacijenta u podrumu. Tužitelj Marks Moore je na početku njezinog iskaza prikazao video snimke iz bolnice od 20. studenoga 1991. godine, na kojima su hodnici u prizemlju i podrumsko stubište ispunjeni stotinama civila koji su u njoj potražili utočište, očekujući da će biti evakuirani pod nadzorom međunarodnih promatrača. Na snimci su i podrumske prostorije ispunjene krevetima s ranjenicima i bolesnicima, od kojih su neki ležali i na podu. Dr. Bosanac je naglasila kako je "kompletna medicinska dokumentacija nakon okupacije odnesena iz bolnice", te zatražila da ICTY zatraži njezin povratak, naznačivši da se navodno nalazi na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu.Dr. Vesna Bosanac svjedočila u Haagu , Legalis. Preuzeto 1. kolovoza 2009.

Dne 25. rujna 2025., u probnim iskapanjima Ministarstva hrvatskih branitelja oko Spomen doma Ovčara, pronađena je masovna grobnica s posmrtnim ostatcima trojice muškaraca, ubijenih hitcima iz vatrenog oružja.Pronađena masovna grobnica s tri žrtve na Ovčari kod Vukovara branitelji.gov.hr, Ministarstvo hrvatskih branitelja, objavljeno 25. rujna 2025.

Dne 18. veljače 2026., na Medicinskome fakultetu u Zagrebu provedena je završna identifikacija hrvatskih branitelja Ivana Senčića, ekshumiranoga u studenome 2025. ispred Spomen-doma Ovčara, i Zvonimira Miljka, ekshumiranoga iz masovne grobnice Grabovo - Ovčara, ubijenih na Ovčari.Identificirano devet žrtava iz Domovinskog rata branitelji.gov.hr, Ministarstvo hrvatskih branitelja. Objavljeno 18. veljače 2026.

Presude desno|mini|240px|Spomen dom Ovčara: osobne stvari jedne od žrtava desno|mini|240px|Slike žrtava u spomen domu Ovčara

Dana 27. rujna 2007. godine Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije osudio je Milu Mrkšića na 20 godina zatvora zbog ubojstva i mučenja civila, dok je Veselin Šljivančanin osuđen na pet godina zatvora zbog dokazanih optužbi za mučenje. Međutim, 2009. godine, kada je Šljivančanin trebao biti pušten iz zatvora, sudac Theodor Meron mu je utrostručio kaznu s 5 na 17 godina te ga vratio natrag u zatvor. UN court increases Serb officer's sentence for Vukovar massacre, France 24, 5. svibnja 2009. Preuzeto 1. kolovoza 2009. Godine 2010., osuđen je na 10 godina zatvora. Željko Ražnatović "Arkan" također je optužen za pokolj, ali je ubijen prije pokretanja postupka. Četvrti optuženik, Slavko Dokmanović, nekadašnji predsjednik općine Vukovara, počinio je samoubojstvo u pritvoru u Haagu, 1998. godine. Miroslav Radić oslobođen je optužbi. Two jailed over Croatia massacre, BBC News, 27. rujna 2007., pristupljeno 28. rujna 2007.

Vojislav Šešelj je također optužen da je zapovijedao ili potaknuo vojnike da počine masakr. Vojislav Seselj Indictment, ICTY. Preuzeto 1. travnja 2007.

Međunarodni sud je naveo sljedeće o događajima na Ovčari: Indictment against Milosevic and others, BBC, 29. listopada 2001.

U pravomoćnoj presudi protiv Mile Mrkšića 2009. godine, Međunarodni sud naveo je sljedeće:

Dana 4. prosinca 2003. godine, tužiteljstvo za ratne zločine Srbije optužilo je Miroljuba Vujovića i 15 drugih osoba za ratni zločin protiv vojnih zarobljenika u Ovčari. Godine 2004., dodatno su optuženi i Milan Lazunčanin te Predrag Dragović. Svih 18 optužbi spojene su u jedan slučaj. U optužnici se navodi:

Optuženi Ivan Atanasijević priznao je zločin:

Sudski postupak završio je 2005. godine kada je 15 optuženih proglašeno krivima te dobilo zatvorske kazne od 5 do 20 godina. Međutim, srpski vrhovni sud poništio je presudu i vratio cijeli slučaj na ponovno suđenje. B92: Ovčara trial continues in Belgrade B92. Preuzeto 1. kolovoza 2009. Serbian Court Finds 14 Guilty in '91 Massacre of Croatians, New York Times,13. prosinca 2005. Preuzeto 1. kolovoza 2009.

Godine 2008., srpska policija uhitila je Milorada Pejića zbog sumnje u sudjelovanju u zločinima u Ovčari. British locksmith Milorad Pejic faces trial over Vukovar massacre Times Online. Preuzeto 1. kolovoza 2009.