Borbe za Uskoplje bile su niz oružanih sukoba između HVO-a i Armije Republike Bosne i Hercegovine u i oko Uskoplja tijekom bošnjačko-hrvatskoga sukoba. Grad je imao važan prometni i operativni položaj na vezi između središnje Bosne i područja prema Prozor-Rami i Hercegovini, pa je nadzor nad njim bio važan objema stranama. U Balkan Battlegrounds Uskoplje je opisano kao strateško raskrižje prema središnjoj Bosni. ICTY je u predmetu Kordić i Čerkez zabilježio da su borbe ondje izbile 11. siječnja 1993.

Pozadina Do napetosti između HVO-a i ARBiH u srednjoj Bosni dolazilo je već tijekom 1992., ali je Uskoplje postalo jedno od ključnih bojišta tek početkom 1993. U literaturi i sudskoj građi grad se prikazuje kao mjesto na kojem su se sudarili vojni, politički i logistički interesi dviju strana. HVO i ARBiH već su se prije toga dvaput približili otvorenom ratu, nakon Prozora u listopadu 1992. i nakon Uskoplja u siječnju 1993.

U Uskoplju je bila raspoređena i britanska postrojba UNPROFOR-a, koja je sudjelovala u pokušajima posredovanja. To je mjesto učinilo jednim od ranih primjera otvorenoga hrvatsko-bošnjačkog sukoba u središnjoj Bosni.

Siječanjske borbe 1993. Borbe su u Uskoplju izbile 11. siječnja 1993., nakon eksplozije bombe u hotelu u bošnjačkom vlasništvu koji je služio kao stožer. Nakon toga uslijedilo je teško granatiranje grada. Tijekom pregovora o prekidu vatre u stožeru britanskoga bataljuna UNPROFOR-a, predstavnik HVO-a pukovnik Andrić zahtijevao je da bošnjačke snage predaju oružje i prihvate kontrolu HVO-a nad gradom, uz prijetnju da će, ako to ne učine, grad biti sravnjen sa zemljom. Svjedok britanske postrojbe izjavio je i da u Uskoplju nije vidio mudžahedine.

Krajem siječnja dogovoren je prekid vatre. U presudnom dijelu vremenske crte predmeta Kordić i Čerkez ICTY je naveo da su se borbe u Uskoplju nastavile nakon 11. siječnja, ali da je 30. siječnja 1993. sklopljen sporazum o prekidu vatre između HVO-a i ARBiH.

Tijekom zime i proljeća 1993. Uskoplje je ostalo podijeljeno, a linije bojišta nisu se stabilizirale na trajnoj osnovi. Do ljeta su snage ARBiH držale oko 95 posto Uskoplja, dok je HVO zadržao uporište u hrvatskoj četvrti i nije bio potpuno slomljen. Nakon prve borbe u siječnju odnosi su se dodatno zaoštrili, a obje strane zadržale su značajne snage u okolnim selima i na uzvisinama iznad grada.

Kasniji tijek Borbe se nisu završile samo jednim primirjem. Do travnja i svibnja 1993. napetosti između vladinih i hrvatskih snaga pretvorile su se u otvorene borbe u mjestima kao što su Donji Vakuf, Uskoplje, Konjic, Jablanica, Travnik i Vitez.

Tijekom 1993. Uskoplje je ostalo pod pritiskom obiju strana, a lokalne crte bojišta povremeno su se pomicale bez odlučujućega teritorijalnog ishoda. Područje je ostalo povezano s borbama za prometnice prema središnjoj Bosni i Hercegovini, dok su se pregovori i primirja nastavljali paralelno s lokalnim sukobima.

U ljeto 1993. operativna važnost Uskoplja dodatno je porasla. Nakon što su ARBiH zauzele Travnik i Kakanj, bojište se koncentriralo uz južnu prometnicu koja je spajala područje Jajca i Donjeg Vakufa, preko spornog Bugojna i Uskoplja, s hrvatskim Prozorom, dalje prema Jablanici i Mostaru. Ta je kontrola ceste određivala razdjelnicu između područja pod hrvatskom kontrolom u Hercegovini i područja pod nadzorom ARBiH u središnjoj Bosni, pa su borbe oko Uskoplja i Bugojna ostale povezane tijekom cijele druge polovice godine.

Nakon napada na Bugojno sredinom srpnja 1993., borbe su se nastavile i na pravcu Uskoplje – Prozor. Početkom kolovoza ARBiH nastojala je učvrstiti kontrolu nad velikim dijelom Uskoplja, dok je HVO zadržao uporište u hrvatskoj većinskoj četvrti i nije se potpuno raspao. Grad je i dalje ostao jedno od ključnih, ali nikad do kraja odlučenih bojišta srednje Bosne.

Borbe su pritom uključivale pješačke napade na sela uz cestu, vatru minobacača i borbu za dominantne kote iznad grada. Obje su strane pretrpjele visoke gubitke, oko 350 hrvatskih vojnika bilo je zarobljeno, a ARBiH nije uspjela potpuno očistiti preostale hrvatske džepove u gradu.

U širem području Uskoplja i Prozor-Rame pred ICTY-om je zabilježena i nazočnost pripadnika HV-a. Svjedok je naveo da je u Rumbocima, zapadno od Prozora, susreo hrvatskoga vojnog liječnika iz Hrvatske vojske, a kod Bugojna i na rubu Prozor-Rame vidio je i male skupine vojnika HV-a s odgovarajućim oznakama i naoružanjem. To potvrđuje prisutnost hrvatskih vojnih struktura u zoni, ali ne mijenja činjenicu da su se borbe u samom Uskoplju vodile ponajprije između HVO-a i ARBiH.

Washingtonskim sporazumom od 18. ožujka 1994. okončan je bošnjačko-hrvatski sukob i uspostavljena Federacija Bosne i Hercegovine.

Ratni zločini i sudski epilog Kao i na drugim bojištima bošnjačko-hrvatskoga sukoba, i u području Uskoplja bilo je navoda i sudskih postupaka zbog zlostavljanja civila. Sud Bosne i Hercegovine je 2015. potvrdio optužnicu protiv Suada Ramića zbog navodnog zlostavljanja većeg broja hrvatskih civila u bazenu u Uskoplju, a predmet je kasnije prenesen mjesno nadležnom sudu.

ICTY je u predmetima Kordić i Čerkez i Prlić i drugi Uskoplje tretirao kao jedno od važnih mjesta ranoga hrvatsko-bošnjačkog sukoba u središnjoj Bosni, ali nije sve događaje u tom području pravno kvalificirao jednako.

Vidi također Bošnjačko-hrvatski sukob Rat u Bosni i Hercegovini Washingtonski sporazum (1994.)

Izvori

Literatura

Kategorija:Rat u Bosni i Hercegovini Kategorija:Bošnjačko-hrvatski sukob