Bitka za Fojnicu bila je bitka između HVO-a i Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH) za nadzor nad Fojnicom i okolnim selima tijekom lipnja i srpnja 1993. godine. Vodila se u sklopu bošnjačko-hrvatskoga sukoba u središnjoj Bosni, na prostoru važnom za vezu između Kiseljaka, Kreševa, Travnika i pravaca prema zapadnoj Hercegovini.
Pozadina Tijekom 1992. u Fojnici su, kao i u drugim mješovitim općinama središnje Bosne, postupno nastajale odvojene hrvatske i bošnjačke političke i vojne strukture. Iako je općina u prvoj ratnoj godini bila pošteđena izravnoga srpskog prodora, njezin je položaj između Kiseljaka, Kreševa i pravaca prema Uskoplju i Travniku davao mjestu važan prometni i operativni značaj.
Širi okvir sukoba u središnjoj Bosni MKSJ je u predmetu Kordić i Čerkez vezao uz početak 1993. godine, kada su otvorene borbe najprije izbile u Uskoplju, a zatim se proširile na druga mješovita područja.
Na području same Fojnice prvi otvoreni oružani sukob izbio je 1. lipnja 1993. kod Dugoga Brda, kada su poginula dva vojnika HVO-a, a istoga su dana napadnuta i hrvatska sela Božići, Gojevići i Lužine. Time je lokalna kriza prešla u otvorenu fazu rata za nadzor nad općinom.
Tijek bitke Nakon borbi početkom lipnja sukob se proširio na više sela u općini, uključujući Tovarište, Ragale i Mujakovići. U tom su razdoblju zabilježeni pljačka kuća, raseljavanje stanovništva i pritvaranja, a hrvatski položaji oko grada bili su pod sve jačim pritiskom.
Prema svjedočenju na suđenju pred MKSJ-em, samo tri dana prije srpanjskog napada Fojnica je u prisutnosti UNPROFOR-a bila proglašena "peace oasis", odnosno zonom mira pod zaštitom međunarodnih snaga. Isti iskaz navodi da su već navečer 2. srpnja 1993. pripadnici ARBiH zarobili skupinu Hrvata iz fojničkog kraja i odveli ih prema zatočeničkim objektima u Kaćunima, što pokazuje koliko je kratko trajao pokušaj lokalne neutralizacije grada.
Borbe za grad posebno su se zaoštrile početkom srpnja. Balkan Battlegrounds i Shrader navode da je ARBiH početkom srpnja napala Fojnicu i preuzela nadzor nad gradom, dok su se hrvatske snage povlačile prema preostalim položajima u općini i prema susjednim hrvatskim područjima.
U borbama su pogođeni i franjevački samostan, župna crkva i druge zgrade u gradu. Nakon preuzimanja Fojnice dio bolnica u gradu i u Bakovićima ostao je pod međunarodnim nadzorom. Shrader navodi da se u tim ustanovama nalazilo oko 570 pacijenata, dok je osoblje uglavnom napustilo objekte, pa je UNPROFOR privremeno preuzeo njihovu zaštitu. Slične podatke bilježili su i novinski izvještaji iz srpnja 1993., prema kojima su kanadski pripadnici UNPROFOR-a u napuštenim ustanovama zatekli više stotina bolesnika i djece bez odgovarajuće skrbi.
Borbe su se nastavile na prilazima Fojnici i prema Kreševu i Kiseljaku.
Posljedice Za civilno stanovništvo posljedice su bile osobito teške. Tijekom napada i nakon promjene nadzora nad gradom i selima zabilježeni su pogibije civila, zatočenja, pljačka i masovno raseljavanje. Hrvatska sela poput Božića, Gojevići, Lužina, Bakovići, Tješila, Ragala i Mujakovića teško su stradala, a velik broj Hrvata napustio je općinu tijekom ljeta 1993.
Vidi također Fojnica u bošnjačko-hrvatskom sukobu bošnjačko-hrvatski sukob Rat u Bosni i Hercegovini
Izvori
Literatura
Kategorija:Bošnjačko-hrvatski sukob Kategorija:Fojnica u Ratu u Bosni i Hercegovini