Drago Balvanović (Bosanska Gradiška, 12. kolovoza 1936. – Lima, 26. ožujka 2026.) bio je hrvatski katolički svećenik iz Bosne, putopisac i misionar u Peruu od 1987. do smrti 2026. godine. Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je 2000. kapelanom Njegove Svetosti, a Benedikt XVI. 2007. i prelatom. God. 2019. imenovan je kanonikom Stolnoga kaptola Limske nadbiskupije.

Životopis Obrazovanje i službe u Banjolučkoj biskupiji Rođen je 12. kolovoza 1936. u Bosanskoj Gradišci kao deveto dijete u obitelji Nike i Vjekoslave rođ. Jurišić.AO. „In memoriam: Drago Balvanović”. Radosna vijest, god. LV, br. 605 (svibanj 2026.), str. 21. Nakon osnovne škole i niže gimnazije u rodnom je gradu upisao Učiteljsku školu u Banjoj Luci. Biskup dr. Dragutin Čelik primio ga je za svoga sjemeništarca i 1952. poslao u sjemenišnu gimnaziju u Đakovo. Tu je završio i teološke studije i na Petrovo, 29. lipnja 1959. bio zaređen za svećenika po rukama biskupa Stjepana Bäuerleina. U trenutku ređenja bio je premlad, no zbog potrebe za svećenicima u poraću Sveta kongregacija za sakramente u Rimu dodijelila mu je oprost od nedostatka dobi. Bilo je to upravo u vrijeme kad su komunističke vlasti htjele zatvoriti đakovačku bogosloviju, pa je on imenovan privremenim upraviteljem župe Imena Marijina u Donjem gradu u Osijeku, odakle je završavao posljednju godinu teološkog studija.

Povratkom u rodnu biskupiju imenovan je 21. lipnja 1960. upraviteljem župa Nova Topola i Mahovljani. Pastoral prekida u jesen 1962. kada zbog obveze služenja vojnoga roka odlazi u Makedoniju, povratkom s koje je u jesen 1964. imenovan upraviteljem istih župa uz župu Bosanski Aleksandrinovac. Jedno vrijeme bio je i duhovnik sestara Klanjateljica Krvi Kristove u Novoj Topoli. U Mahovljanima obnovio je crkvu oštećenu u ratu i izgradio župni stan, spaljen 1942. godine. Od jeseni 1965. sve do 13. srpnja 1987. bio je župnik u Prijedoru i Bosanskome Novom.

Misionarstvo u Peruu U ljeto 1987. otišao je u misije za hrvatsko iseljeništvo u Limu, u Peru. Biskup Alfred Pichler razriješio ga je svih službi u biskupiji i stavio na raspolaganje Limskoj nadbiskupiji na tri godine; po isteku trogodišnjega mandata, novi biskup Franjo Komarica produžio mu je 1990. mandat na još tri godine. U Limi je obnašao niz odgovornih svećeničkih dužnosti: od 1987. bio je župni vikar u župi sv. Ruže Limske (Santa Rosa de Lima) u Limi, zatim od 1988. župnik personalne, pa zatim teritorijalne župe sv. Leopolda Mandića (San Leopoldo) za Hrvate u Limi. Tu je sagradio crkvu i pastoralni centar u čast sv. Leopoldu Mandiću. Od 1997. također je biskupski vikar za Hrvate u Peruu i pastoralni vikar Limske nadbiskupije, a 2003. Hrvatska biskupska konferencija i Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine imenuju ga delegatom za inozemnu pastvu i cijeloj Južnoj Americi. Na Veliki četvrtak 18. travnja 2019. u katedrali i bazilici Nuestra Señora de Evangelización u Limi ustoličen je za kanonika Kaptola Limske nadbiskupije.Preminuo hrvatski misionar u Peruu dijaspora.hr, objavljeno 27. ožujka 2026. Zbog narušena zdravlja umirovljen je 2023. godine, no nastavio je pastoralno pomagati do smrti.

Dne 16. kolovoza 2024. u župnoj crkvi sv. Roka u Bosanskoj Gradiški predslavio je Misu zahvalnicu za 65. godišnjicu svećeništva u koncelebraciji sa sedmoricom svećenika, među njima i umirovljenim biskupom Franjom Komaricom.Proslava blagdana sv. Roka i 65. obljetnice misništva mons. Drage Balvanovića u Bosanskoj Gradiški IKA, objavljeno 17. kolovoza 2024.

Smrt i ukop Dne 26. ožujke 2026. preminuo je u Limi, u 67. godini svećeništva, kao najstariji svećenik Banjolučke biskupije. Mise zadušnice slavljene su 28. ožujka u Limi i Banjoj Luci; zadušnicu u Banjoj Luci predslavio je biskup Željko Majić, a homiliju je izrekao umirovljeni biskup Franjo Komarica. Kremiran je u krematoriju La Molina. Po vlastitoj želji, pokopan je iza glavnog oltara crkve sv. Leopolda Mandića u Limi, 2. travnja 2026.

Djela Objavio je desetak knjiga na španjolskome i hrvatskom (Peru – Puti, običaji, sudbine; Pisma misionaru), a jedna od njih Peru – putopisi, običaji, sudbine nastala je iz njegova misionarskog rada te u njoj opisuje Peru i susrete s tamošnjim Hrvatima. Javlja se i u nizu vjerskih listova: Radosna vijest, Glas Koncila, Glasnik Srca Isusova i Marijina iz Zagreba, glasniku Marija iz Splita te još nekim hrvatskim i peruanskim časopisima.Drago Balvanović Verbum (pristupljeno 1. ožujka 2018.)

Djela Peru – Puti, običaji, sudbine (2002.) Sjećanja i priopćenj (2006.), pjesnička zbrika Svećenici, svjedoci svog poziva Uništena baština, sačuvana vjera Jel’ tako, druže Drago? Kronike o ljudima (Glas Koncila, 2023.) Propovijedi pape Ivana Pavla II. s njegovih posjeta Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini

Počasti Za svoj uzoran svećeničko djelovanje počašćen je naslovom kućnog kapelana Njegove Svetosti Ivana Pavla II. 2000., a 2007. i prelatom. God. 1996. odlikovan je Redom hrvatskog pletera.

Izvori

Kategorija:Životopisi, Bosanska Gradiška Kategorija:Hrvati u Bosni i Hercegovini Kategorija:Hrvatski katolički svećenici iz Bosne i Hercegovine Kategorija:Hrvati u Peruu Kategorija:Hrvatski putopisci iz Bosne i Hercegovine Kategorija:Hrvatski katolički misionari Kategorija:Nositelji Reda hrvatskog pletera