Borbe za Dubravsku visoravan bile su dio bošnjačko-hrvatskoga sukoba na području južne Hercegovine u srpnju 1993. Dubravska visoravan nalazila se na prostoru važnom za komunikacije između Stoca, Čapljine i doline Neretve, pa se u suvremenim izvješćima i sudskim spisima pojavljuje kao dio širega hercegovačkog bojišta.
Sredina srpnja 1993. u suvremenim izvješćima i sudskim spisima pojavljuje se kao razdoblje borbi na dubravskom području, a ICTY je u predmetu Prlić i drugi naveo da su u općini Stolac uslijedila uhićenja, pritvaranja i premještanja bošnjačkoga stanovništva. U sažetku presude također se navodi da su tijekom ljeta 1993. iz općine Stolac premještane žene, djeca i starije osobe, te da su neka naselja bila izložena uništavanju i paležu.
Pozadina Dubravska visoravan i okolna naselja bili su dio prostora na kojem su se tijekom 1992. i 1993. preklapali hrvatski i bošnjački vojni ciljevi. Južna Hercegovina se opisuje kao područje na kojem su kontrola cesta i prilaza prema Mostaru i moru imali veliku operativnu važnost.
U ljeto 1993. borbe u Hercegovini su se intenzivirale. UPI je 15. srpnja izvijestio o teškim borbama oko više mjesta u dolini Neretve, a Detektor je, pozivajući se na svjedočenja sa suđenja, zabilježio da je 13. srpnja 1993. na plato Dubrave u Stocu ušla diverzantska skupina Armije BiH.
Vojna djelovanja Na dubravskom području borbe su se vodile oko sela i cestovnih pravaca između Stoca i Čapljine, a ne kao jedna jedinstvena linija bojišta. Novinska agencija UPI je 15. srpnja izvijestila o teškim borbama u dolini Neretve, dok je ranije, 13. srpnja 1993. na plato Dubrave u Stocu ušla diverzantska skupina Armije BiH.
Prema sažetku presude ICTY-a, početkom srpnja 1993. HVO je u općini Stolac proveo široku akciju razoružavanja i uhićenja muslimanskih pripadnika HVO-a, pripadnika ABiH i vojno sposobnih muškaraca. U praksi su se ti potezi brzo proširili i na civilno stanovništvo, pa su borbene i sigurnosne mjere tekle paralelno.
Srpanj 1993. Prema presudi ICTY-a u predmetu Prlić i drugi, HVO je između 12. i 15. srpnja 1993. protjerao ili premjestio bošnjačke civile iz sela Aladinići, Pješivac Grede i Rotimlje te iz dijela općine Stolac. Sud je naveo i da su tijekom tog razdoblja uništavani kuće, imovina i pojedini vjerski objekti u selima na dubravskom području.
UN-ovo izvješće od 6. rujna 1993. bilježi da su u Stocu tijekom srpnja uslijedila uhićenja i premještanja stanovništva, a UNHCR je u kolovozu 1993. upozorio da etničko čišćenje i dalje traje u Hercegovini.
Posljedice Borbe nisu završile samo promjenom prve crte. U tjednima nakon srpanjskih okršaja u općini Stolac nastavila su se uhićenja i premještanja stanovništva. Prema sažetku presude Prlić i drugi, dio bošnjačkih muškaraca držan je u privremenim objektima poput škole u Aladinićima i Koštane bolnice, a žene, djeca i starije osobe tijekom ljeta 1993. premještani su prema područjima pod kontrolom ABiH.
Dio stanovništva napustio je svoja naselja nakon uhićenja i premještanja, a neka su mjesta ostala teško oštećena ili spaljena. ICTY navodi i da je u srpnju 1993. spaljena Sultan Selimova džamija u Stocu te više kuća u Borojevićima i Pješivac Gredi.
UN-ovo izvješće od 6. rujna 1993. zabilježilo je da je stanje u Stocu i dalje teško, dok je UNHCR u kolovozu upozorio na nastavak protjerivanja u Hercegovini. Nakon srpanjskih borbi mnogi su se stanovnici vraćali sporo ili nikako, pa je dio sela na dubravskom području ostao znatno ispražnjen i u sljedećim mjesecima.
Vidi također Bošnjačko-hrvatski sukob Rat u Bosni i Hercegovini Stolac Čapljina Mostar i dolina Neretve u bošnjačko-hrvatskom sukobu
Izvori
Literatura
Kategorija:Bošnjačko-hrvatski sukob Kategorija:Rat u Bosni i Hercegovini