Tupelo (lat. Nyssa) rod je stabala iz porodice Nyssaceae, reda Cornales. Prema Hasslerovu sustavu pripada potporodici Nyssoideae Arn. Rod je Linnaeus prihvatio i objavio 1753. u djelu Species Plantarum, a Plants of the World Online danas priznaje 10 vrsta. Prirodni areal izrazito je razdvojen: obuhvaća istočnu Sjevernu Ameriku i Srednju Ameriku te područje od istočne Himalaje i južne Kine do zapadne Malezije.Kew, pristupljeno 17. rujna 2026.
Ime Nyssa povezuje se s vodenim nimfama iz grčke mitologije, što dobro odgovara činjenici da su mnoge vrste roda vezane uz močvare, poplavne šume i druga vlažna staništa. Američki naziv tupelo potječe iz muskogijskog izraza približnog značenja „močvarno drvo”; od íto, drvo, stablo + opílwa, močvara.Collins, pristupljeno 17. rujna 2026.. Tupelo Adans. ujedno je i staro sinonimno ime roda.
Opis Pripadnici roda su stabla, većinom listopadna, premda među azijskim vrstama postoje i zimzeleni predstavnici. Listovi su jednostavni, naizmjenični i bez palistića, a često su zgusnuti prema vrhovima grana. Plojke mogu biti cjelovita ili nazubljena ruba. Biljke su pretežno dvodomne, ali se u pojedinih vrsta uz jednospolne pojavljuju i dvospolni cvjetovi.
Cvjetovi su sitni i skupljeni u glavice, kratke grozdove ili druge zbijene cvatove. Muški su cvjetovi najčešće peteročlani; prašnika je deset, raspoređenih u dva naizmjenična kruga. Ženski su cvjetovi četvero- ili peteročlani, često sa zakržljalim prašnicima. Plodnica je podrasla, najčešće jedno- ili dvopretinasta, s jednim sjemenim zametkom u pretincu; vrat tučka završava s dva ogranka.
Plod je koštunica, obično jajasta, elipsoidna ili duguljasta i bočno donekle spljoštena. Čaška i nektarijski disk ostaju vidljivi na vrhu ploda. Tvrdi endokarp, često uzdužno izbrazdan ili rebrast, važan je dijagnostički znak i u proučavanju živućih i fosilnih vrsta roda.Flora of china, pristupljeno 17. rujna 2026.. Rasprostranjenost i ekologija Glavni izvor: POWO – Nyssa Rod ima dva glavna područja rasprostranjenosti. U Americi seže od jugoistočne Kanade preko istočnih i jugoistočnih Sjedinjenih Država i Meksika do Kostarike i Paname. U Aziji raste od istočne Himalaje preko južne Kine i Indokine do Malajskog poluotoka, Sumatre, Bornea i Jave. Mnoge američke vrste posebno su prilagođene močvarama i povremeno poplavljenim tlima, dok azijske vrste rastu i u vlažnim zimzelenim te planinskim šumama.
Sistematika i povijest Glavni izvori: POWO – Nyssa · World Plants – Nyssa Opseg roda dugo je bio nestabilan, osobito među azijskim vrstama. Flora of China iz 2007. još je prihvaćala oko dvanaest vrsta, dok su kasnija morfološka i molekularna istraživanja znatno suzila neke od njih. Dvije nove vijetnamske vrste, N. bidoupensis i N. hongiaoensis, opisane su tek 2020. godine iz planinskih šuma Nacionalnog parka Bidoup–Nui Ba.
Kew i Hassler danas se ne slažu u razgraničenju vrsta. Kew priznaje N. bifida, a N. yunnanensis smatra njezinim sinonimom; također N. ursina uključuje u N. biflora. Hassler, naprotiv, priznaje N. yunnanensis i N. ursina kao zasebne vrste, dok N. bifida uključuje u sinonimiju N. javanica. Zato Kew ima 10, a Hassler 11 prihvaćenih vrsta. Kew Nyssa yunnanensis, pristupljeno 17. rujna 2026.
Fosilni zapis roda vrlo je star i bogat. Pouzdani fosili roda Nyssa poznati su barem od eocena, dok nyssioidni plodovi iz gornje krede pokazuju da je šira loza bila raznolika već tijekom kasne krede. Fosilni nalazi također pokazuju da je rod u paleogenu bio mnogo šire rasprostranjen po sjevernoj hemisferi nego danas.The Early Phylogenetic Diversification of Cornales: Permineralized Cornalean Fruits from the Campanian (Upper Cretaceous) of Western North America, pristupljeno 17. rujna 2026. Galerija
Vrste Nyssa aquatica L. Nyssa bidoupensis Tagane & Yahara Nyssa bifida Craib Nyssa biflora Walter Nyssa hongiaoensis Tagane & Komada Nyssa javanica (Blume) Wangerin Nyssa ogeche W.Bartram ex Marshall Nyssa sinensis Oliv. Nyssa sylvatica Marshall Nyssa talamancana Hammel & N.Zamora Sinonimi Kew navodi pet heterotipskih sinonima roda : Agathisanthes Blume in Bijdr. Fl. Ned. Ind.: 645 (1826) Ceratostachys Blume in Bijdr. Fl. Ned. Ind.: 644 (1826) Daphniphyllopsis Kurz in J. Asiat. Soc. Bengal, Pt. 2, Nat. Hist. 44: 201 (1875) Streblina Raf. in Autik. Bot.: 74 (1840) Tupelo Adans. in Fam. Pl. 2: 80 (1763) Izvori
Kategorija:Rodovi tupelovki