Bitka za Kakanj bila je bitka između HVO-a i Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH) za nadzor nad Kaknjem i okolnim selima od sredine travnja do 13. lipnja 1993. godine. Vodila se u sklopu bošnjačko-hrvatskoga sukoba u središnjoj Bosni i bila je dio šire ofenzive ARBiH protiv hrvatskih položaja na pravcima Travnik, Zenica, Kakanj i dolina Lašve.
Pozadina Tijekom 1992. na području srednje Bosne postupno su se oblikovale zasebne hrvatske i bošnjačke političke i vojne strukture. Dotadašnja suradnja HVO-a i ARBiH protiv srpskih snaga slabila je zbog sporova oko zapovijedanja, policije, skladišta naoružanja i teritorijalne kontrole u mješovitim općinama. U takvu se dinamiku uklapao i Kakanj, koji je zbog položaja između Zenice, Visokog i Vareša imao i prometni i lokalni operativni značaj.
U presudi u predmetu Kordić i Čerkez MKSJ je širu eskalaciju bošnjačko-hrvatskoga sukoba u središnjoj Bosni vezao uz početak 1993. godine i provedbu Vance-Owenova plana. U sažetku presude navodi se da se stanje "najprije" pretvorilo u otvoreni sukob u Uskoplju, a zatim i u Busovači, dok se u kronologiji presude kao datum izbijanja borbi u Uskoplju navodi 11. siječnja 1993. godine. Presuda također navodi izvješće ECMM-a od 19. siječnja 1993. po kojem je HVO smatrao da će određene provincije prema ženevskom procesu doći pod njegov nadzor te je tražio da sve oružane snage na tim područjima budu uključene u njegov zapovjedni sustav.
Do proljeća 1993. odnosi između lokalnih struktura HVO-a i ARBiH u Kaknju bili su ozbiljno pogoršani. Shrader bilježi da su sredinom travnja zabilježeni teži incidenti, uključujući demoliranje zgrade zapovjedništva kakanjskog HVO-a i ubojstvo zapovjednika kakanjskog HOS-a Ive Vuletića. U optužnici i kasnijim postupcima pred MKSJ-em Kakanj se navodi među općinama središnje Bosne u kojima su u lipnju 1993. počinjeni zločini nad hrvatskim civilima i ratnim zarobljenicima te pljačka i razaranje imovine tijekom borbi između HVO-a i snaga 3. korpusa ARBiH.
Tijek bitke Prema Shraderu, otvoreni sukob na kakanjskom području izbio je u sklopu travanjske eskalacije bošnjačko-hrvatskoga rata u središnjoj Bosni. Od 15. travnja 1993. borbe su zahvatile više mješovitih općina, a u Kaknju su zabilježeni napadi na položaje i objekte HVO-a. Iako travanjska ofenziva ARBiH nije odmah slomila hrvatske položaje na svim pravcima, ona je označila prijelaz iz lokalnih incidenata u otvoreni rat za nadzor nad općinom.
Tijekom svibnja napetost je dodatno rasla. U lokalnim i sudskim izvorima spominje se da je više civila Hrvata i Srba bilo zatočeno u motelu Sretno u Kaknju, gdje su bili zlostavljani. U isto vrijeme ARBiH je postupno pojačavala pritisak na hrvatska sela južno i jugoistočno od grada, dok je HVO nastojao održati obranu i pravac povlačenja prema Varešu.
Od početka lipnja borbe su ušle u završnu fazu. Posebno se izdvajaju napadi na hrvatska sela u kakanjskoj općini, među njima Ričicu, Lučići, Lozančići, Žugoj, Brnj, Slapnica i druga naselja prema pravcu Kraljeve Sutjeske. Balkan Battlegrounds navodi da je ARBiH tijekom lipnja osvojila Travnik i Kakanj, čime je bitno promijenjen odnos snaga u središnjoj Bosni.
Nakon 13. lipnja 1993. i ulaska ARBiH u grad i okolna sela glavnina hrvatskih civila i pripadnika HVO-a povukla se prema Varešu. U jednome svjedočenju pred MKSJ-em navedeno je da je upravo toga dana u Vareš stiglo između 13.000 i 14.000 hrvatskih izbjeglica iz kakanjske općine i župe Kraljeva Sutjeska.
Posljedice Najvidljivija posljedica bio je egzodus hrvatskog stanovništva. Procjene u sekundarnoj literaturi razlikuju se, ali se uglavnom kreću od oko 12.000 do 15.000 izbjeglih Hrvata iz Kaknja i okolice prema Varešu i drugim hrvatskim područjima. Uz raseljavanje, zabilježeni su i slučajevi pljačke, paljenja kuća, zatočenja i zlostavljanja zarobljenih civila i vojnika, što je poslije bilo predmet postupaka pred MKSJ-em u vezi sa zapovjednom odgovornošću časnika 3. korpusa ARBiH.
Vidi također Kakanj i Vareš u bošnjačko-hrvatskom sukobu Bošnjačko-hrvatski sukob Rat u Bosni i Hercegovini
Izvori
Literatura
Kakanj Kategorija:Kakanj u Ratu u Bosni i Hercegovini