Teofil je bio 23. papa Aleksandrije i patrijarh svetog Trona sv. Marka i ustoličen je 385 A.D. (97 A.M. prema koptskom kalendaru). Postao je papa u vrijeme sukoba između novodominirajućih kršćana i ukorjenjenog poganskog ustroja (establišmentaEstablišment (od en.: The Establishment) općenito označava dominantnu skupinu ili elitu koja ima moć ili autoritet u državi ili organizaciji. Establišment može biti zatvorena društvena skupina koja bira svoje članove ili posebne ukorijenjene elitne strukture, bilo u vladi ili u određenim institucijama.) u Aleksandriji, od kojih je svaka grupa dobivala potporu od određenog broja aleksandrijskog stanovništva.

Pozadina

Godine 391., Teofil je, prema svjedočenju RufinaTiranije Rufin (lat.: Tyrannius Rufinus) (rođen 345. godine u Concordia Sagittariji, blizu Akvileje, Italija - umro 410/411, Sicilija, vjerojatno u Messini), rimski svećenik, pisac, teolog i vrsni prevoditelj grčkih teoloških djela na latinski jezik u vrijeme kada je poznavanje grčkog jezika bilo u opadanju na Zapadu.</ref> i SozomenaSalmin Sozomen (lat.: Salminius Hermias Sozomenus, grčki: Σωζομενός, rođ. u Beit Lahia, Palestina oko 400., umro oko 450. godine u Konstantinopolu), bio je povjesničar kršćanske crkve. otkrio skriveni poganski hram. On i njegovi sljedbenici su s prijezirom prikazivali poganske artefakte javnosti koji su toliko izvrijeđali pogane da je sve rezultiralo nasiljem, odnosno njihovim napadom na kršćane. Kršćani su krenuli u protunapad, prisiljavajući pogane da se povuku u Serapeum.<ref>Serapeum, također izgovarano kao Sarapeum, ili Sarapieion, jedan od dva hrama drevnog Egipta, posvećena štovanju grčko-egipatskog božanstva Serapisa (Boga Sunca). Car je poslao pismo Teofil kojim je od njega zahtijevao da pomiluje uvrijeđene pogane, ali da uništiti hram; prema Sokratu Skolastiku, njegovom suvremeniku, potonji aspekt (uništavanje hrama) je dodan kao rezultat izrazitog Teofilovog zahtjeva.

Skolastik dalje navodi sljedeće:

Koristeći ovu priliku, Teofil je do maksimuma dao sve od sebe... on je prouzročio da MitreumiMitreum (lat. Mithraea), je mitraistički hram koji je obično bio građen kao podzemna građevina koju su u klasičnoj antici gradili štovatelji Mitrasa, a što je dovelo do rađanja mistriozne religije poznate kao mitraizam. Mitras je Bog Spasitelj Svjetlosti, Božanstvo Sunca, koji upravlja putem koji vodi do savršenstva Duše. Drevni hramovi Mitrasa bili su poznati kao Mitreumi. Više od 500 mitreuma je pronađeno u cijelom rimskom svijetu, od Velike Britanije do Afrike. budu uništeni ... Onda je uništio Serapeum ... dao je da se falus od Prijapa pronese kroz središte foruma. ... hramovi neznabožaca ... stoga su sravnjeni sa zemljom, a slike njihovih bogova istopili su u posude i drugo prikladno posuđe za upotrebu u aleksandrijskoj crkvi (Socrat Skolastik, Crkvena povijest)

Posljedice

Mnogi drevni i moderni autori su vidjeli razaranje Serapeuma kao prezentaciju trijumfa kršćanstva nad drugim religijama. Prema Ivanu iz NikijeIvan Nikijski, egipatski kroničar čiji radovi su doživjeli procvat u drugoj polovici sedmog stoljeća 680. - 690. u 7. stoljeću, kada je rulja sačinjena od koptskih monaha linčovala i oderala filozofkinju Hipatiju, kličući su prihvatili Teofilovog nećaka i nasljednika Ćirila kao "novog Teofila, jer je uništio posljednje ostatke idolopoklonstva u gradu". Teofil se, nakon što ih je neko vrijeme podržavao, okrenuo protiv sljedbenika Origena. Promijenio je viđenje Boga iz neprimjerenog tumačenja do kojega je držao Origen, na antropomorfnoAntropomorfizam je izraz kojim se opisuje davanje nekih, specifično ljudskih, karakteristika životinjama, biljkama, prirodnim ili natprirodnim fenomenima kao što su božanstva. Karakteristika antropomorfizma je da se svi ti fenomeni simbolički prikazuju s ljudskim karakteristikama. gledište do kojega su držali mnogi lokalni redovnici, a koji su neprijateljski gledali na njegovo pastoralno pismo 399. godine. U pratnji svoga nećaka Ćirila otišao je u Konstantinopol 403. godine i tamo je predsjedao na Sinodi od Hrasta" na kojoj je Ivana Zlatoustog bio izopćen.

Dana 10. srpnja u grčkom pravoslavnom sinaksarionu održava se komemoracija za 10.000 redovnika ubijenih po zapovijedi pape Teofila koje je počinio u svojoj paranoidnoj kampanji protiv nazirućeg (pokreta) origenizma kao i protiv četiri visoka brata. Njegov nećak i dinastijski nasljednik Ćiril bio je kanoniziran i u Istočnom i u Zapadnom kršćanstvu, uz izuzetak asirske crkve Istoka, zbog njegovih artikulacija i obrane hipostatskog jedinstva,Hipostatska zajednica je teološka dogma po kojoj je Osoba Isusa Krista potpuno Bog i potpuno Čovjek. To potvrđuje da Kristova čovječnost i božanstvo nisu pomiješani, već su ujedinjeni bez gubitka zasebnog identiteta. Nauk hipostatske zajednice je pokušaj objašnjavanja kako Isus može biti istodobno i Bog i Čovjek. njegove središnje uloge u Prvom saboru u Efezu i njegovom protivljenju prema patrijarhu Nestoriju iz Konstantinopola.

Preživjeli radovi

Prepiska sa sv. Jeronimom, papom Anastazijem I. i papom Inocentom I. Pamflet protiv Ivana Zlatoustog Propovjed o Raspeću i Dobrom Lopovu Propovjedi koje je preveo sv. Jeronim (sačuvao Jacques Paul Migne) Druge propovjedi sačuvane na koptskom i staroegipatskom Geez jeziku.

U popularnoj kulturi

Teofil se pojavljuje u romanu Flow Down Like Silver, Hypatia of Alexandria koju je napisala Ki Longfellow. Pojavljuje kao lik kojeg je odglumio Manuel Cauchi u filmu Agora iz 2009. godine, u režiji Alejandra Amenábar.

Ostavština

Jedan krater na Mjesecu je dobio ime po Teofilu, a isti je dio skupine od tri mjesečeva kratera nazvana po istaknutim aleksandrijskim kršćanima. Papa Teofil se štuje kao svetac samo unutar koptske crkve 18. dana mjeseca baba prema koptskom kalendaru odnosno 20. dan mjeseca baba u sirijskoj Crkvi. Njegovu svetost ne priznaju ni pravoslavna, ni rimokatolička ni asirska Crkava.

Izvori

Vanjske poveznice

Teofil Aleksandrijski Odlazak sv. Teofila Sinaksarion koptske Crkve Odlazak sv. Timoteja Aleksandrijskog Aleksandrijska Crkva Khaled Gamelyan: The Coptic Encyclopedia,opensource

Kategorija:Koptski pape