Dana 11. travnja 1991. dvojica Zadranina srpske narodnosti detonirala su bombu kod trafostanice na Putu Plovanije u Zadru po nalogu Milana Martića. Detonacija je uzrokovala glasnu eksploziju koja je, prema očevidcima, uzrokovala paniku među građanima, no nije bilo ozljeđenih niti veće štete.Ana Skoblar: 25 godina od terorističkog čina na Plovaniji, Antena Zadar, 11. travnja 2016.Siniša Klarica: Prošlo je 20 godina od terorističkog čina na Plovaniji, Zadarski list, 9. travnja 2011. Pristupljeno 11. travnja 2018.
Istraga Potraga za počiniteljima počela je netom poslije detonacije suradnjom policije i mjesne zajednice. Počinitelje su uhitili unutar pola sata na Boriku, u kockarnici »Tornado«. Otkrilo se da su počinitelji bili stanovnici Zadra: Ozren Komazec i Davor Adam, nekadašnji junior KK Zadra i igrač još nekih amaterskih momčadi.
Tijekom istrage policija je saznala da je detonaciju predložio budući vođa Balvan-revolucije Milan Martić, koji je u srpnju 1990. godine sudjelovao i u naoružavanju uglednih Srba u Zadru. Upleten je bio i Dimitrije Dopuđ, koji je na suđenju teroristima osuđen zbog krijumčarenja oružja iz Švicarske. U srpnju 1990. Ozren Komazec i Davor Adam su u Luganu, u Švicarskoj, kupili dva kalašnjikova na vlastito ime te 300 komada metaka kalibra 7,62 mm, za ukupno 1300 švicarskih franaka. Preprodali su ih nešto poslije za 4000 njemačkih maraka Drinku Gajici.
Rekonstrukcija događaja Komazec je u istrazi izjavio da nikad nije pripadao niti jednoj terorističkoj skupini, niti da je sudjelovao u srpskim barikadama. Priznao je da je bio na Saboru u Srbu, kad je razgovarao i s Jovanom Raškovićem. Priznao je također da mu je Davor Adam prijatelj i da je Adam bio onaj koji je dogovorio sastanak s predsjednikom Općine Benkovac Zdravkom Zečevićem. Dana 10. travnja 1991., načelnik načelnik Benkovca Zdravko Zečević dogovorio je sastanak Komazeca i Adama s Milom Martićem u Policijskoj stanici Knin. Na sudu se Komazec branio da nije unaprijed znao kamo ga Adam vodi.
Dan prije detonacije, sastali su se u Martićevom uredu i razgovarali 45 minuta. Martić, ondašnji sekretar SUP-a, pitao je Adama »kakva je situacija u Zadru« i ima li dovoljno oružja. Martić je dvojac uputio da je potrebno izazivati eksplozije radi uznemirivanja stanovništva i »da bi se znalo da u Zadru ima Srba«. Dao im je konkretne upute što poduzeti kako bi stvorili paniku. Nakon sastanka počinitelji su se automobilom zaputili svojim kućama u Zadru. Dogovorili su sastanak nakon nogometne utakmice poluzavršnice Kupa prvaka Crvena zvezda – Bayern. Posjetivši kafić pa pečenjarnicu na Boriku, pošli su ka Adamovoj kući. Davor Adam rekao je Ozrenu Komazecu da kod kuće posjeduje »neki čiket«; bio je to čiket privrednog eksploziva, težine oko 10 dekagrama. Uslijedilo je dogovaranje za mjesto napada. Komazec se sjetio trafostanice na Putu Plovanije, na kojoj je prema njegovoj izjavi pisalo »Mi Ustaše, NDH klat ćemo četnike« pa je predložio da eksploziv postave kod nje. Adam je oko 00:02 sata 11. travnja izišao iz automobila, pored trafostanice našao betonski blok, postavio eksploziv, zapalio ga i vratio se do automobila. Čiket je eksplodirao za desetak sekundi.
Nakon uhićenja, navodno na intervenciju jednog inspektora srpske narodnosti i pod obrazloženjem da se radi o mladome košarkašu, Adam je pušten. Adam to je iskoristio i pobjegao s košarkašima Zadra, koji su putovali na utakmicu u München. U studenome 1991. razmijenjen je Komazec, čiji je otac bio direktor »Dalme«, a majka Hrvatica (rođ. Maras). Ujak mu je držao gostionicu »Malo Misto« kod kina »Pobjeda«.
Suđenje Počiniteljima je suđeno. No tad su sva četvorica bili nedostupni hrvatskom pravosuđu. Sudilo im se pred zadarskim Županijskim sudom, a predsjedao je Milan Petričić. Presuđeno im je 21. listopada 1994. godine. Ozren Komazec dobio je 5 godina zatvora, Davor Adam također, Dimitrije Dopuđ 3 godine, a benkovački načelnik Zdravko Zečević 6 godina zatvora. Uložili su žalbu na presudu Državnom odvjetništvu, pa je presudom Vrhovnog suda RH Komazecu i Adamu kazna preinačena na jedinstvenu kaznu od 7 godina, Zečeviću na 8 godina zatvora, a Dopuđ na 3 godine i 6 mjeseci. Mile Martić osuđen je na 12 godina zatvora.
Izvori
Kategorija:Zadar u Domovinskom ratu Kategorija:Domovinski rat Kategorija:Teroristički napadi u Hrvatskoj