Kruševska republika (bugarski i makedonski : Kruševska Republika, Kruševska Republika ; Aromanski: Republica di Crushuva)Bana Armâneascâ - Nr39-40 . Bana Armâneascâ. bila je kratkotrajni politički subjekt koji su 1903. godine proglasili pobunjenici iz Tajne makedonsko-jedrenske revolucionarne organizacije (IMRO) u Kruševu tijekom protuosmanskog Ilindenskog ustanka.
Povijest lijevo|mini|Kruševljani beskućnici pred ruševinama grada. Što se tiče bijega bugarske četvrti od uništenja, sumnjalo se na podmićivanje, ili eventualno na strah od eksplozije tamo uskladištenog streljiva Dragi Ǵorǵiev, Lili Blagaduša, Documents Turcs sur l'insurrection de St. Élie provenants du fonds d'archives du Sultan "Yild'z", Arhiv na Makedonija, 1997, p. 131. lijevo|mini|Događaji u Kruševu kako ih je vidio američki New York Times; 14. kolovoza 1903. Početkom 20. stoljeća, Kruševo je bilo naseljeno slavenskim stanovništvom, Cincarima i pravoslavnim Albancima, pri čemu su stanovnici grada bili etnoreligiozno podijeljeni između raznih osmanskih mileta, pri čemu su grčki patrijaršisti bili najveća zajednica, zatim bugarski egzarhisti i Ullah millet (Cincari). Prema statistici etnografa Vasila Kančova na temelju jezične pripadnosti, tada je stanovništvo grada brojalo: 4.950 Bugara, 4.000 Vlaha (Cincara) i 400 pravoslavnih Albanaca.Васил Кънчов. „Македония. Етнография и статистика". София, 1900, стр. 240 (Kanchov, Vasil. Macedonia – ethnography and statistics Sofia, 1900, pp. 39–53).
Dana 3. kolovoza 1903. pobunjenici su zauzeli grad Kruševo u vilajetu Manastir Osmanskog Carstva (današnja Sjeverna Makedonija) i uspostavili revolucionarnu vladu. Tijelo je postojalo samo 10 dana: od 3. do 13. kolovoza, a na čelu mu je bio Nikola Karev. Bio je snažan ljevičar, odbacivao je nacionalizam etničkih manjina i favorizirao saveze s običnim muslimanima protiv sultanata, kao i podržavajući ideju Balkanske federacije."Ipak, bilo bi nategnuto u makedonskom socijalizmu vidjeti izraz nacionalne ideologije... Teško je ovdašnju socijalističku artikulaciju nacionalnog i socijalnog pitanja s kraja 19. i početka 20. stoljeća u cijelosti staviti pod kategorije današnjeg makedonski i bugarski nacionalizam. Ako bugarski povjesničari danas osuđuju "nacionalno-nihilističke" pozicije te skupine, njihovi makedonski kolege izgleda frustrirani činjenicom da nije bila dovoljno "svjesna" posebnog etničkog karaktera Makedonaca." Entangled Histories of the Balkans – Volume Two, Roumen Daskalov, Diana Mishkova, Brill, 2013, , p. 503.
Među različitim etnoreligijskim skupinama (miletima) u Kruševu je izabrano Republičko vijeće od 60 članova – 20 predstavnika iz tri skupine: Cincari, Bugari egzarhisti i Grčki patrijaršisti. Vijeće je izabralo i izvršno tijelo – privremena vlada – sa šest članova (po 2 iz svake spomenute skupine), čija je dužnost bila promicanje zakona i reda te upravljanje zalihama, financijama i medicinskom skrbi. Pretpostavljeni " Kruševski manifest " objavljen je prvih dana nakon proglašenja.Kirov-Majski je pisao o povijesti IMRO-a i napisao je 1923. dramu "Ilinden" na dijalektu svog rodnog grada (Kruševo). Predstava je jedini izravni izvor koji sadrži Kruševski manifest, programsko obraćanje pobunjenika susjednim muslimanskim selima, koji se redovito citira u modernoj makedonskoj povijesti i udžbenicima. Dimitar Bechev Historical Dictionary of North Macedonia, Rowman & Littlefield, 2019, , p. 166.Povijesna autentičnost Kruševskog manifesta je osporena. Nema sačuvanog originala, a ovaj ulomak iz Kirovljeve drame iz 1923. godine komunistički partizani u Vardarskoj Makedoniji tijekom Drugog svjetskog rata proglasili su potpuno autentičnim. Objavili su ga kao zaseban Proglas stožera kruševačkih ustanika. Za više pogledajte: Keith Brown, The past in question: modern Macedonia and the uncertainties of nation, Princeton University Press, 2003, , p. 230. Napisao ga je Nikola Kirov, a u njemu su izneseni ciljevi ustanka, pozivajući muslimansko stanovništvo da udruži snage s privremenom vladom u borbi protiv osmanske tiranije, za postizanje slobode i neovisnosti. I Nikola Kirov i Nikola Karev bili su članovi Bugarske radničke socijaldemokratske stranke, odakle su izveli ove ljevičarske ideje.
Međutim, pojavio se problem etničke identifikacije.Čak se pokušalo formirati svojevrsnu revolucionarnu vladu koju je vodio socijalist Nikola Karev. Proglašen je Kruševski manifest kojim se stanovništvo uvjerava da je ustanak protiv sultana, a ne protiv muslimana općenito, te da će biti uključeni svi narodi. Kako su stanovništvo Kruševa dvije trećine činili helenizirani "Vlasi" (Cincari) i patrijarhalni Slaveni, ovo je bio mudar potez. Unatoč tim obećanjima, pobunjenici su posvuda izvjesili bugarske zastave i na mnogim mjestima ustanak je uključivao napade na muslimanske Turke i Albance koji su se sami organizirali za samoobranu." Who are the Macedonians? Hugh Poulton, C. Hurst & Co. Publishers, 1995, , p. 57. Karev je sve članove mjesnog vijeća nazvao " braćom Bugarima ", dok su ustanici IMRO-a izvjesili bugarske zastave, ubili pet grčkih patrijarha, optuženih da su bili osmanski špijuni, a potom su napali lokalne Turke i albanske muslimane. Sve dok je grad bio pod kontrolom bugarskih komitadžija, patrijarhalna većina bila je sumnjičena i terorizirana. Osim egzarhističkih Cincara, Aromanska svijest nije se razvila sve do kasnog 19. stoljeća, a bila je pod utjecajem uspona rumunjskog nacionalnog pokreta. Kao rezultat toga, bogati, urbanizirani osmanski Vlasi bili su kulturno helenizirani tijekom 17. i 19. stoljeća, a neki od njih su bugarizirani tijekom kasnog 19. i ranog 20. stoljeća. stoljeća. Raymond Detrez, 2014, Historical Dictionary of Bulgaria, Rowman & Littlefield, , p. 520. koji su bili bugarofili,Коста Църнушанов, Македонизмът и съпротивата на Македония срещу него, Университетско изд. "Св. Климент Охридски", София, 1992, стр. 132. (kao što je Pitu Guli i njegova obitelj), većina članova drugih etnoreligijskih zajednica odbacila je IMRO kao probugarsku.
Isprva iznenađena ustankom, osmanska vlada poduzela je izvanredne vojne mjere da ga uguši. Četa Pitu Gulija pokušala je obraniti grad od osmanskih trupa koje su dolazile iz Bitole. Cijela družina i njihov vođa (vojvoda) su izginuli. Nakon žestokih borbi kod Mečkinog Kamena, Osmanlije su uspjele uništiti Kruševsku Republiku, čineći zvjerstva nad pobunjeničkim snagama i lokalnim stanovništvom. Kao rezultat pucnjave, grad je bio djelomično zapaljen. Nakon pljačke grada od strane turskih trupa i albanskih bašibozuka, osmanske vlasti su poslale Kruševljanima na potpisivanje deklaraciju u kojoj se navodi da su bugarske komitadžije počinile zločine i opljačkale grad. Nekolicina građana ga je potpisala pod pritiskom.
Izvori
Literatura
Kategorija:Bivše države Kategorija:Sjeverna Makedonija u Osmanskom Carstvu Kategorija:Povijest Bugarske