Prozodija (lat. prosodia < grč. προσῳδία) proučavanje je svih značajki jezika koje utječu na stvaranje ritma i akustičnih učinaka.Harvey S. Gross, Prosody, Encyclopædia Britannica, 14. srpnja 2017. (pristupljeno 26. svibnja 2018.) U novije doba je uglavnom sinonim za versifikaciju.
U antici se prozodija smatrala dijelom gramatike. Bavila se duljinom i karakteristikama slogova, i proučavala kako različite kombinacije dugih i kratkih slogova tvore metre, obrasce ritma u poeziji Stare Grčke i Rima. U suvremeno se doba prozodija bavi i mnogim drugim zvučnim karakteristikama jezika i pjesništva – stopama, rimom, ritmom, strofama – te je određuju kao sustavno proučavanje versifikacije.Chris Baldick, Concise dictionary of literary terms, Oxford University Press, 2004., str. 207., Ezra Pound je njen predmet odredio kao „artikulaciju ukupnog zvuka pjesme”.
U lingvistici, prozodija se bavi naglascima i intonacijom u svakodnevnom govoru, te varijacijama u brzini i glasnoći govora.
Izvori
Kategorija:Književnost