mini|300px|desno|Newtonov misaoni pokus: ako bi top izvan atmosfere ispalio kuglu brzinom manjom od prve kozmičke brzine (vk = 7,9 km/s), kugla bi imala putanju A ili B i pala bi na Zemlju; kugla ispaljena prvom kozmičkom brzinom postigla bi kružnu putanju C i gibala bi se stalnom orbitalnom brzinom; kugla ispaljena još većom brzinom bi putovala po elipsi D promjenjivom brzinom; kugla ispaljena drugom kozmičkom brzinom (vo = 11,2 km/s) bi putovala po hiperboli E do nekog iznosa opadajućom brzinom i više nikada ne bi pala na Zemlju.
Bestežinsko stanje je stanje fizikalnog tijela na koje prividno ne djeluje sila teže (gravitacija). U takvu se stanju nalaze astronauti i svi predmeti u svemirskoj letjelici za vrijeme leta oko Zemlje takozvanom prvom kozmičkom brzinom ili 7,91 km/s. Zbog djelovanja centrifugalne sile poništava se djelovanje Zemljine gravitacije, pa u svemirskoj letjelici tijela i predmeti nemaju težinu, već lebde u prostoru bez obzira na svoju masu (na primjer zrnce prašine, kap vode, čovjek). Tijekom dvaju letova Poljakov je proveo u svemiru ukupno 678 dana, 16 sati i 58 minuta.
Učinci mini|300px|lijevo|Plamen svijeće na svemirskoj postaji Mir mini|300px|lijevo|Astronauti unutar Međunarodne svemirske postaje oko Zemlje padaju jednako kao i sama postaja, stoga ne osjećaju težinu prema podlozi, tj. osjećaju bestežinsko stanje. Jedna od posljedica bestežinskog stanja je nestanak istjecanja tekućina iz svojih spremnika, što uzrokuje znatne teškoće kod smještaja tekućeg raketnog goriva i njegovog napajanja raketnih motora.
U bestežinskom stanju nema uzgona, stoga prestaje i konventivni prijenos tvari i topline, što u slučaju plamena znači da postaje kuglast.
Dosadašnji višemjesečni letovi astronauta pokazali su da bestežinsko stanje u pogledu fizioloških i bioloških učinaka nije nepremostiva teškoća i da se sustavnim treningom živi organizmi mogu osposobiti da i dulje vrijeme izdrže to fiziološki neprirodno stanje. Svjetski rekord neprekidnog boravka u bestežinskom stanju drži ruski astronaut i liječnik Valerij Poljakov, koji je u orbitalnoj postaji Mir ostvario misiju u trajanju 437 dana, 17 sati i 58 minuta (od 8. siječnja 1994. do 20. ožujka 1995). Tijekom dvaju letova Poljakov je u svemiru proveo ukupno 678 dana, 16 sati i 58 minuta.
Izvori
Kategorija:Gravitacija