mini|desno|300px|Kastiljci Kastiljci ukupan broj pripadnika etničkih Španjolaca (Kastiljaca) cca. 23,776,000 (2008;vidi) područje rasprostranjenosti Španjolska: 20 142 000 (2008)Spaniard Francuska: 729 000 (1987.) Argentina: 522 000 SAD: 438 000 Njemačka: 409 000 Meksiko: 348 000 Brazil: 230 000 Venezuela: 82 000 Australija: 79 000 Kanada: 74 000 Italija: 57 000 Drugdje: jezik španjolski. religija većinom rimokatolici povezane etničke grupe • Francuzi • Talijani • Portugalci • Rumunji • i drugi etnici koji govore romanskim jezicima Kastiljci (šp. castellanos; arap. ესპანელები) su romanski narod nastanjen na gotovo čitavom području Pirenejskog poluotoka, u Španjolskoj.
Španjolci su nastali slično kao i Francuzi, romanizacijom domorodačkih, u ovom slučaju iberskih plemena.
Strogo etnički, 2005. godine broje preko 27 milijuna, od čega 24,3 milijuna u Španjolskoj, u Francuskoj, u Argentini, u Meksiku, u SAD, u Brazilu, u Paragvaju, i drugdje, ukupno u 54 države. Španjolska, prema procjeni UN-a, 2005. ima 43 milijuna stanovnika i 55 različitih etničkih zajednica, od kojih se neke domaće, njima srodne grupe, također politički klasificiraju u Španjolce, i koje se danas bore za očuvanje svoga etničkog i jezičnog identiteta. To su (UN-ovi podatci 2005.): Aragonci, oko 2 milijuna, zapadni susjedi Katalonaca, nastanjeni u sjeveroistočnoj Španjolskoj u Aragoniji; Galjegi (Galjegosi, Galicijci), na ekstremnom sjeverozapadu Španjolske gdje ih ima oko 3,3 milijuna; Estremadurci, oko 1,1 milijun, na zapadu Španjolske, a uz granicu s Portugalom. Najpoznatiji pripadnici ovog naroda su Hernando Cortes, Francisco Pizzaro, Vasco Núñez de Balboa, Hernando de Soto i drugi; Katalonci, uz Španjolce najsnažnija i najvitalnija etnička romanska zajednica na sjeveroistoku Španjolske, u Kataloniji. Od manjih grupa treba spomenuti: Asturce sa sjeverozapada Španjolske, u susjedstvu Galjega; Valencijce, oko 13 000, nastanjeni južno od Katalonaca. Oni su vjerojatno ligvistčki i etnički pretopljeni u Katalonce ili Španjolce. Od drugih naroda treba još spomenuti Baske (2 milijuna u Španjolskoj); Gaskonjce (4000) u Španjolskoj; nadalje i romske zajednice Gitane () i Kalderaše (najviše 1000). Sve ove narode treba razlikovati od pravih Španjolaca ili Kastiljaca. Španjolci su dali porijeklo nizu novih nacija nastalih nakon otkrića Novog svijeta i raširili sa sobom španjolski jezik, kojime se danas služi preko 266 milijuna (1987.), a računa se da ga (1991.) poznaje oko 352 milijuna ljudi.
Ime Španjolsko ime, smatra Eric Partridge, ima korijen zacijelo u feničkoj (punskoj) riječi Hispalis, pre-rimskom nazivu za Sevillu, što je opet možda iz iberskog ili keltskog korijena hispa, ali značenje je nepoznato. Naziv Hispanija, rimsko je ime za zemlju koju su Grci nazivali Iberija, i koju će s vremenom pokoriti nakon Drugog punskog rata. Riječ se kasnije razvija i prilagođava drugim jezicima. Naziv Spain (Španjolska), skračeni je oblik od Hispanija. Romanizacijom Keltibera, ona će poslužiti da postane ime narodu koji će sebe prozvati Españoles (u engleskom Spaniards, prema Spain; i hrvatski Španjolci). Romanizacijom prastanovnika Iberije nastat će više srodnih etničkih zajednica među kojima Kastiljci (Castillans) ili Španjolci (u etničkom smislu). Ovi dobiše ime po regiji Kastilji (Castilla), nazvanoj po mnogobrojnim utvrdama (latinski Castella), podignutim u borbi protiv Maura. Njihovi grofovi u 10. stoljeću postižu samostalnost čime počinje i stvaranje jednog novog naroda, koji će do 1492. osvojiti i posljednje maursko uporište. Kastiljski kralj Ferdinand Prvi Veliki, Alfonso VI Hrabri i Ferdinand Treći Sveti tokom svojih vladavina udarit će temelje stvaranja nove nacije, a španjolsko ime poslužit će za asimilaciju ostalih naroda naseljenih na Iberskom poluotoku.
Kratka povijest
Rana povijest
Iberija Narodi što su naseljavali područje iberskog poluotoka Grci prozvaše Iberima ili 'stanovnicima rijeke Ebro'. U današnju Španjolsku došli su negdje u trećem mileniju prije Krista. Njihovo porijeklo još je tajna, ali arheologija smatra da su došli s istočnih obala Mediterana (Sredozemlja). Iberi su bili sjedilačka tribalna populacija, čije su plemenske zajednice bile geografski izolirane, s vlastitim političkim identitetom. Najznačajniji bijahu Bastetani u području Almerije i planinskih regija Granade. Zapadno od njih bijahu Turdetani, osobito oko rijeke Guadalquivir, oni su bili pod velikim grčkim utjecajem. Grčke kolonije, rimski naseljenici i kasniji dolazak Kelta konačno će utjecati na stvaranja romanskih etničkih zajednica na Iberskom poluotoku. Treba spomenuti i Luzitance, što su živjeli na području Portugala i Estremadure.
U 9. i 7. stoljeću pr. Kr. u Španjolsku preko Pireneja, u dva glavna vala, prelaze Kelti. Većina ih se naseljava sjeverno od rijeka Duero i Ebro. Oni će se početi miješati s Iberima, pa od njih vuku porijeklo Keltiberi, ljudi koji će bez sumnje biti jezgro nastanka kasnijeg španjolskog (kastiljskog) naroda, kao i Luzitanci Estremadurci i Portugalci. -Keltiberi su ratari i stočari ali i metalski radnici, što je keltsko nasljeđe doneseno iz dunavskog područja preko Italije i južne Francuske. Keltski utjecaj dominira keltiberskom kulturom, ali oni nemaju veće političke organizacije od matrijarhalnih nezavisnih klanova. Arevaci, Belli, Titti i Lusones, glavne su plemenske skupine Keltibera. Keltiberi naseljavaju središnje krajeve Španjolske, veoma su ratoborni i Rimljani će imati mnogo muke dok ih ne pokore.
Na južnoj obali Španjolske Feničani, Grci i Kartažani natječu se s Iberima za kontrolu španjolske obale, a trgovci iz Tira utemeljuju Cádiz možda negdje 1100 pr. Kr., drži se najstarijim gradom zapadne Europe, i možda starijim od same Kartage u sjevernoj Africi. Iz Cádiza feničke brodice i pomorci odlaze u istraživačke pohode obale Afrike, sve do Senegala.
Grci s Roda pristaju uz španjolske obale u 8. stoljeću pr. Kr. Njihova kolonija Massilia (kasnije Marseille) uspostavlja trgovačke veze s Keltiberima kasnije Katalonije, a u 6. st. pr. Kr. osnivaju i sam polis Ampurias, prvi od nekoliko utemeljenih na mediteranskoj obali poluotoka. Nakon Prvog punskog rata 264. – 241. pr. Kr. Kartažani kompenziraju gubitak Sicilije gradnjom komercijalnog carstva u Španjolskoj. Hanibal poduzima epsko putovanje sa slonovima koje od Saguntuma u Španjolskoj vodi preko Pireneja i Alpa za vrijeme Drugog punskog rata (218. – 201. pr. Kr.). Ali i Rimljani poduzimaju invaziju protiv Kartažana i Ibera, ovo se pak oduljilo sve do 19. pr. Kr. a kompletno osvajanje završio je rimski car August (27. pr. Kr.-14. n.e.). Ubrzo nakon pokoravanja prastanovnika poluotoka dolazi do romanizacije i nastanka Hispanije, ekvivalent je grčke Iberije.
Romanizacija Ibera i Hispanija
Romanizacija Ibera, a i Keltibera, predaka Kastiljaca započet će uskoro nakon osvajanja. Iberija će postati Hispanija, ona neće biti jedna cjelina, sastojat će se od 3 zasebne provincije, odnosno devet od IV stoljeća. Za postanak Španjolaca (onih pravih i etničkih), bila je bitna romanizacija onih Keltibera što su živjeli u planinama Kastilje. Leonard Curchin upoznat je s ovim problemom, i dokazuje proces 'kulturne fuzije', koja uzima glavnu ulogu u adopciji rimskih običaja, vjerovanja i tradicija. Od vremena 200. pr. Kr. pa do 250. n. e. Keltiberi Kastilje polako dobivaju rimski nazor na svijet. Kroz proces akulturacije, Curchin je ispitao sve sfere njihova života, oni će prihvatit njihove običaje, jezik, odjeću, i drugo, tako gradsku i seosku ekonomiju, funeralne, pa i rekreativne običaje. -Iberske plemenske vođe i urbana oligarhija imat će koristi, bit će im dopušteno da uđu u rimsku aristokratsku klasu i time u samu vladavinu Španjolskom i carstvom. Zemljoposjednički sustav počivat će na latifundiju, a kontrolirat će ga aristokracija. -Rimljani će poboljšati postojeće gradove, utemeljene su Zaragoza, Mérida i Valencia, kroz carstvo sprovest će razne ugodnosti. Španjolska ekonomija bit će pod tutorstvom Roma. Zajedno sa Sjevernom Afrikom, služit će kao žitnica za rimsko tržište, a njezine luke za izvoz zlata, vune, maslinovog ulja i vina.
Sprovest će se irigacijski projekti i povećat agrikulturna proizvodnja. Hispano-Rimljani - romanizirani Iberi (Keltiberi) i potomci Rimljana i rimskih vojnika i kolonista, svi će dobiti status rimskog građanina do kraja 1. stoljeća. Rimski car Trajan (98. – 117.) rodit će se u Španjolskoj (Italica), a također i Hadrijan (117. – 38.).
Kršćanstvo će se uvesti u 1. stoljeću i postati popularno po gradovima u 2. stoljeću. i do konca 4. stoljeća postati službenim u Rimskom Carstvu. Javit će se neke heretičke sekte, ali španjolska crkva ostat će podložna rimskom papi. Godine 405. germanska plemena Vandali i Svevi ili Suebi (preci Švaba), preći će rijeku Rajnu i opustošiti Galiju. Na put su im na kraju stali Vizigoti i otjerali ih u Španjolsku. Dio Sveva nastanit će se na sjeverozapadu poluotoka, dok će Vandali nastaniti kraj što će po njima biti prozvan Andaluzija (Andalucía).
Dolazak Germana na Iberski poluotok dešava se nekih 300 godina prije pojave Maura. Veliki dijelovi ovog dijela Zapadno-rimskog carstva ostat će van kontrole za vrijeme Honorija koji vlada od 395. do 423. To mu se valjda i ne sviđa pa opunomoćuje svoju sestru Gala Placidiju (Galla Placidia) i njezinog muža Ataulfa, vizigotskog kralja da obnove red u Španjolskoj, dajući im zauzvrat prava naseljavanja. Sveve treba pokoriti i Vandale prisiliti da napuste poluotok, a taj put vodi u sjevernu Afriku, a utemeljit će se 484. i Toledo. U Španjolskoj već ima 300,000 Germana. Vizigotski kraljevi vladat će kao patriciji u službi rimskog cara. Oni će činiti privilegiranu ratničku elitu, a mnogi će živjeti i kao stočari i ratari u dolini rijeke Tajo i središnjem platou. Hispano-Rimljani, tj. romanizirani Keltiberi i potomci mješanaca s Rimljanima i dalje čine civilnu administraciju, njihov jezik je latinski a takvo stanje je i u trgovini. Crkva je u Španjolskoj najkohezivnija institucija i veza s Rimom, ali i glavni izvor trvenja između Hispano-Rimljana i heretičkih germanskih Vizigota.
Al-Andalus