Opus Dei (lat. Božje djelo, često samo: Djelo; puni naziv: Prelatura Svetog Križa i Opus Dei) institucija je Katoličke Crkve koju je 2. listopada 1928. osnovao španjolski svećenik i svetac Josemaría Escrivá de Balaguer. Zauzima se za širenje poruke o pozivu svih ljudi na svetost i o posvećujućoj vrijednosti svakodnevnog života, osobito profesionalnog rada. Potičući vjernike na dosljedan kršćanski život u svim uobičajenim okolnostima, želi pridonijeti poslanju Crkve u naviještanju katoličke vjere.
Crkva je instituciju konačno odobrila 1950., a današnji status osobne prelature dodijelio joj je papa Ivan Pavao II. apostolskom konstitucijom Ut sit 1982. godine. Sjedište joj je u Rimu, gdje se u prelatskoj crkvi Svete Marije od Mira nalaze i posmrtni ostaci utemeljitelja.
Opus Dei ima približno 95.000 članova u više od 90 zemalja. Oko 70 % članova živi obiteljskim životom uz svjetovne karijere, dok ostali obično žive u centrima Djela i u celibatu. Uz profesionalne karijere i dobrotvorne djelatnosti posvećuju se vjerskom obrazovanju svojih članova i drugih koji to žele.
Pravno gledano, Opus Dei je hijerarhijska ustanova Katoličke crkve koju vodi prelat uz pomoć svojih vijeća. Dok je pripadnost vjernika biskupiji određena prema području u kojem žive, kod osobne prelature riječ je o pripadnosti određenoj duhovnim pozivom (otuda i naziv osobna prelatura). Pritom laici Opusa Dei i dalje ostaju vjernici biskupija u kojima prebivaju.
U Hrvatskoj službeno započinje rad od 2003. godine, a pripreme za dolazak započele su 1990-ih posjetima članova iz Beča, uz podršku zagrebačkog nadbiskupa Josipa Bozanića.
Povijest
2. listopada 1928.: Tijekom duhovnih vježbi u Madridu Escrivá se odlučuje na osnivanje Opusa Dei kao puta svetosti za sve ljude putem profesionalnog rada i izvršavanja svakodnevnih dužnosti. Događaj je više puta opisivao kao prosvjetljenje i viđenje, a iskustvo je pripisivao Božjem posredovanju. 14. veljače 1930.: U organizaciju, koja je isprva bila namijenjena muškarcima, počinje primati i žene. Na tu se promjenu odlučio nakon slavlja svete mise, tijekom koje mu je, prema njegovim riječima, Bog objavio da je Opus Dei namijenjen i ženama. 1933.: Otvara se Akademija DYA, prvi centar Opusa Dei, namijenjen ponajprije studentima. Uz predavanja iz prava i arhitekture, organizira se kršćansko obrazovanje i dobrotvorne aktivnosti na rubovima Madrida. 1936.: Po izbijanju Španjolskog građanskog rata i progonu kršćana Escrivá se mora skloniti na različita mjesta, a apostolske i obrazovne djelatnosti se prekidaju. mini|389x389px|Širenje Opusa Dei po svijetu1939.: Escrivá se vraća u Madrid, a Opus Dei počinje širiti djelovanje i na druge španjolske gradove. Početak Drugog svjetskog rata sprječava širenje u druge zemlje. 19. ožujka 1941.: Madridski biskup Leopoldo Eijo y Garay daje Opusu Dei prvo biskupijsko odobrenje. 14. veljače 1943.: Escrivá otkriva pravno rješenje koje mu omogućuje ređenje svećenika u Opus Dei – Svećeničko društvo Svetog Križa. 25. lipnja 1944.: Madridski biskup zaređuje za svećenike trojicu vjernika Opusa Dei: Álvara del Portilla, Joséa Maríu Hernándeza de Garnicu i Joséa Luisa Múzquiza. 1946.: Escrivá se seli u Rim, odakle u narednim godinama putuje po Europi i postavlja temelje za djelatnosti Opusa Dei u različitim zemljama. 24. veljače 1947.: Sveta Stolica daje Opusu Dei prvo papinsko odobrenje. 29. lipnja 1948.: Osnivanje Rimskog kolegija Svetog Križa u Rimu, kasnije sveučilišta, ustanove za osobno i pastoralno obrazovanje, ponajprije vjernika Opusa Dei. 16. lipnja 1950.: Papa Pio XII. daje organizaciji konačno odobrenje, koje omogućuje primanje oženjenih ljudi i pridruživanje dijecezanskih svećenika Svećeničkom društvu Svetog Križa. 1952.: U Pamploni se osniva opći studijski centar, koji kasnije postaje Sveučilište u Navarri. 12. prosinca 1953.: Osnivanje Rimskog kolegija Svete Marije, centra za duhovno, teološko i apostolsko obrazovanje žena u Opusu Dei. 1969.: Sazivanje izvanrednog generalnog kongresa Opusa Dei u Rimu. Cilj kongresa bio je proučiti preoblikovanje u osobnu prelaturu – pravnu formu koju je predvidio Drugi vatikanski sabor i koja se za organizaciju pokazala prikladnom. 1970.: Escrivá nastavlja s apostolskim putovanjima po Latinskoj Americi, Španjolskoj, Portugalu i drugdje, gdje se susreće s velikim skupinama ljudi. 26. lipnja 1975.: Escrivá umire u Rimu. Opus Dei tada ima približno 60.000 članova. 7. srpnja 1975.: Osnivanje Marijanskog svetišta Torreciudad u pokrajini Huesca (Španjolska). 15. rujna 1975.: Generalni izborni kongres bira Álvara del Portilla za nasljednika utemeljitelja, a imenuje ga papa Ivan Pavao II. 28. studenoga 1982.: Papa proglašava organizaciju osobnom prelaturom, pravno oblikom koji odgovara njezinoj teološkoj i pastoralnoj naravi. 17. svibnja 1992.: Proglašenje Escrive blaženim na Trgu svetog Petra u Rimu. 23. ožujka 1994.: U Rimu, nekoliko sati nakon povratka s hodočašća u Svetu zemlju, umire Álvaro del Portillo. 20. travnja 1994.: Papa potvrđuje izbor Javiera Echevarríe za prelata Opusa Dei. 6. listopada 2002.: Ivan Pavao II. proglašava Escrivá svetim. 2003.: Početak djelovanja Opusa Dei u Hrvatskoj.González Gullón, Historia
Značajke
Poziv svih na svetost i apostolat Dogmatska konstitucija Katoličke Crkve Lumen gentium piše, da su »svi Kristovi vjernici, kojega god staleža ili reda, pozvani na puninu kršćanskoga života i na savršenstvo ljubavi; tom se svetošću i u zemaljskom društvu promiče čovječniji način života.« Za Escrivu je još od 1928. središnje mjesto u njegovu naučavanju zauzimao poziv svih na svetost: »Svetost nije nešto za povlaštene,« naglasio je 1930. godine, »jer Bog zove svakoga, od svakoga očekuje ljubav, od svih, ma gdje se nalazili, bez obzira na njihov stalež, zvanje ili zaposlenje.« S posebnom je ustrajnošću od samog početka opominjao da svi kršćanski vjernici imaju svećeničku dušu i sudjeluju u Kristovu svećeništvu. Članovima Opusa Dei pisao je 11. ožujka 1940.: »Kada sa svećeničkom dušom stavljamo svetu misu u središte našeg unutarnjeg života, nastojimo biti s Isusom, između Boga i ljudi.«Escrivá, Letter, #11
Drugi vatikanski koncil 1965. u dekretu Apostolicam Actuositatem upozorio je da dužnost i pravo laika proizlazi iz krštenja i krizme da svojim djelima „prinose duhovne žrtve“ i svjedoče za Krista.
Božje sinovstvo Kršćanin je Božje dijete snagom krštenja. Opus Dei naglašava ovu temeljnu istinu kršćanstva, kako uči utemeljitelj: »Božje sinovstvo je temelj duha Opusa Dei.«Escrivá, Letter, #8 Stoga osobna formacija koju pruža Prelatura u svakom vjerniku budi živu svijest o statusu Božje djece i pomaže mu da se ponaša u skladu s tom stvarnošću; to donosi pouzdanje u Božju providnost, jednostavnost u odnosu s Bogom, duboko poštovanje dostojanstva svake osobe, bratstvo među ljudima, istinsku kršćansku ljubav prema svim stvarima koje je Bog stvorio, vedrinu i optimizam.
Svakodnevni život i jedinstvo Svaki kršćanin može tražiti svetost u okolnostima svoga života i u djelatnostima koje obavlja. Escriva piše, da član Opusa Dei nije ništa drugačiji od drugih običnih kršćana i željno nastoji postaviti Krista na vrh ljudskih djelatnosti, posvećujući posebnu pozornost radu, koji postaje sredstvo posvećenja.Escrivá, Letter, #9–13 "Ili učimo otkrivati Gospodina u svakodnevici ili ga nikad nećemo pronaći." Zato su za kršćanina važne sve kreposti: vjera, nada i ljubav te ljudske kreposti: velikodušnost, marljivost, pravednost, vjernost, radost, iskrenost itd. Kršćanin oponaša Krista i životom tih kreposti. Među obične stvari na kojima kršćanin treba graditi vlastito posvećenje i kojima treba dati kršćansku dimenziju spadaju za većinu ljudi i brak i obitelj, što opisuje kao "sakrament, i ideal, i poziv."
Jedinstvo života, tvrdi Escriva, bitan je uvjet za sve koji se žele posvećivati u običnim okolnostima svoga rada, svojih osobnih i društvenih odnosa. Kršćanin koji živi usred svijeta ne smije »dvostruki život: s jedne strane bio je to unutarnji život, komunikacija s Bogom; a s druge strane, jasno odvojen obiteljski, poslovni i društveni život.« Naprotiv, postoji »samo jedan život koji se sastoji od tijela i duha. Jedinstveni život mora biti svet i tijelom i dušom, mora biti ispunjen Bogom, nevidljivim Bogom kojeg susrećemo u sasvim vidljivim i materijalnim stvarima.«
Posvećivanje rada Posvećivanje običnog rada temelj je na kojem počiva cjelokupni duhovni život kršćanina. Posvećivati rad znači obavljati ga s najvećom mogućom ljudskom savršenošću (profesionalnom osposobljenošću) i s kršćanskom savršenošću (iz ljubavi prema Božjoj volji i u služenju ljudima).Escrivá, Letter, #14 Po duhu Opusa Dei rad, profesionalna djelatnost koju svatko obavlja u svijetu, može biti posvećen i može postati put posvećenja: »Podsjetili smo kršćane na predivne riječi u Knjizi postanka koje nam kazuju da je Bog stvorio čovjeka da bi mogao raditi, usredotočili smo se na Kristov primjer, koji je proveo većinu svojeg života na zemlji radeći kao seoski zanatlija. Mi volimo ljudski rad koji je On odabrao kao svoj položaj u životu, koji je njegovao i posvetio. Mi vidimo u radu, u čovjekovu plemenitom stvaralaštvu ne samo jednu od najviših ljudskih vrijednosti, neizostavnu za društveni napredak i društvenu pravednost u odnosima među ljudima, već također znak Božje ljubavi za Njegova stvorenja, i čovjekove ljubavi za drugog i za Boga. U radu vidimo način za usavršavanje, put do svetosti.«Escrivá, Razgovori, #10
Sloboda Vjernici Opus Dei uživaju ista prava kao i svi drugi građani i podložni su istim dužnostima. U političkim, gospodarskim, kulturnim i sličnim izborima djeluju s osobnom slobodom i odgovornošću, bez ikakvog zahtjeva da uključuju Crkvu ili Opus Dei u svoje odluke, niti da ih predstavljaju kao jedine spojive s vjerom. Iz toga slijedi poštivanje slobode i mišljenja drugih ljudi, što se posebno uvažava i pri razmatranju molbi za ulazak u Opus Dei.
Život molitve i odricanja Duh Opusa Dei usmjeren je na njegovanje molitve i pokore, što treba podupirati nastojanja oko posvećivanja svakodnevnih aktivnosti. Stoga vjernici Prelature uključuju u svoj život neke stalne kršćanske pobožnosti: meditaciju, svakodnevno sudjelovanje na svetoj misi, ispovijed, čitanje i razmatranje Evanđelja itd. Pobožnost prema Mariji zauzima važno mjesto u njihovu srcu. Da bi nasljedovali Isusa, čine i djela odricanja, osobito ona koja pomažu vjernom ispunjavanju dužnosti i čine život ugodnijim drugima, kao i odricanje od malih ugodnosti, post, milostinju itd.
Osim toga, članovi Opusa Dei u celibatu provode tjelesno mrtvljenje, npr. uporabu pokorničkog pojasa i biča, povremeno spavanje bez jastuka ili na podu. Tjelesno mrtvljenje ima, s obzirom na svece poput Tome Morea, Majke Terezije i Ivana Pavla II., u Crkvi i u drugim religijama dugu tradiciju. Praksa se temelji na želji za bliskim nasljedovanjem Krista (usp. Lk 9,23), zadovoljštini, ranjivosti ljudske naravi, sklonosti grijehu i duhu odricanja radi postizanja duhovnih ciljeva. Naglasak je ipak na uzornom ispunjavanju svakodnevnih dužnosti, dobrim djelima i očuvanju vedrine; i to su naime primjeri mrtvljenja, tj. odricanja.
Organizacija i djelatnosti
Organizacija Opus Dei vodi prelat u skladu s kanonskim pravom i vlastitim statutom Prelature. Od 2017. to je Fernando Ocáriz. Prelat – a u njegovo ime njegovi vikari – vrši jurisdikciju i ordinarij je Prelature. Prelaturu uređuju odredbe općega crkvenog prava, apostolska konstitucija Ut sit i vlastiti statut – Zakonik posebnog prava Opusa Dei. Zakonik kanonskog prava iz 1983. godine sadrži temeljne propise o pravnom obliku osobne prelature (kan. 294–297).