Ratko Mladić (srp. Ратко Младић; Božanovići kod Kalinovika, 12. ožujka 1942. – Haag, Nizozemska; 27. kolovoza 2026.) bio je zapovjednik jugoslavenskih snaga u Hrvatskoj, srpskih snaga u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1996. godine i osuđeni ratni zločinac.Odluka o privremenim mjerama zamrzavanja fondova i ekonomskih sredstava osoba optuženih pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju a nedostupnih tom sudu, 10. siječnja 2008., te Aneks Odluke o privremenim mjerama zamrzavanja fondova i ekonomskih sredstava osoba optuženih pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju a nedostupnih tom sudu (»Službeni glasnik BiH«, br. 10/08., 5. 2. 2008., str. 15.) Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (MKSJ) prvostupanjskom je presudom 22. studenoga 2017. Ratka Mladića proglasio ga krivim za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid, zbog čega je prozvan i »bosanskim krvnikom« (u stranim medijima: Butcher of Bosnia). Kaznu doživotnog zatvora za počinjene zločine služio je u Haagu sve do svoje smrti 2026.
Kao dugogodišnji član Saveza komunista Jugoslavije, Mladić je svoju vojnu karijeru započeo 1965. godine u Jugoslavenskoj narodnoj armiji (JNA). Istaknuo se tijekom ratova na području bivše Jugoslavije – najprije kao zapovjednik JNA na područjima Hrvatske pod kontrolom pobunjenih Srba, a potom i kao načelnik Glavnog stožera Vojske Republike Srpske u ratu u Bosni i Hercegovini (1992. – 1995.). Postupajući u Mladićevoj odsutnosti prema Pravilu 61, Raspravno vijeće MKSJ-a u srpnju je 1996. godine potvrdilo sve točke prvobitne optužnice. Vijeće je utvrdilo da postoji osnovana sumnja da je počinio navedene zločine te je izdalo međunarodnu potjernicu. Iako su vlade Srbije i Sjedinjenih Američkih Država ponudile nagradu od pet milijuna eura za informacije koje bi dovele do njegova uhićenja, Mladić je u bijegu proveo gotovo šesnaest godina. U početku su ga skrivale srpske sigurnosne snage i snage bosanskohercegovačkih Srba, a kasnije i članovi obitelji.
Mladić je uhićen 2011. godine u selu Lazarevu kod Zrenjanina u Srbiji te izručen Haagu, a njegovo se uhićenje smatralo jednim od glavnih preduvjeta za kandidatski status Srbije u postupku pristupanja Europskoj uniji. Suđenje je službeno započelo 2012. i trajalo do 2017. godine, kada ga je MKSJ osudio na doživotni zatvor nakon što je proglašen krivim po deset točaka optužnice: jednoj za genocid, pet za zločine protiv čovječnosti i četiri za kršenje zakona ili običaja ratovanja, dok je po još jednoj točki optužnice za genocid oslobođen. Kao najviši vojni časnik sa zapovjednom odgovornošću, Mladić je pred MKSJ-om proglašen odgovornim i za opsadu Sarajeva i za pokolj u Srebrenici. Tijekom boravka u zatvoru odbijeni su mu brojni zahtjevi za privremeno puštanje na slobodu iz samilosti zbog neizlječive bolesti.
Životopis Mladić je u Beogradu završio Vojnu akademiju JNA i Komandno-štabnu akademiju, te je kao časnik službovao u Makedoniji (Kumanovo, Skoplje, Štip), te kasnije u Prištini.
U lipnju 1991. je poslan u Knin, glavni grad i središte tzv. RSK, kao zapovjednik 9. korpusa JNA, sa zadaćom da organizira pobunjene srpske snage u Hrvatskoj, tijekom borbi između JNA i hrvatskih snaga 4. listopada 1991. unaprijeđen je u general-majora. 9. svibnja 1992.je preuzeo mjesto glavnog zapovjednika štaba Druge vojne oblasti JNA u Sarajevu. 12. svibnja 1992. je Skupština bosanskih Srba izglasala stvaranje Vojske RS. U isto vrijeme, Mladić je postavljen na dužnost zapovjednika Vrhovnog štaba VRS-a (de facto zapovjednika Vojske RS), a mjesto na kojem je bio do prosinca 1996. (u svibnju 1992.,nakon povlačenja JNA iz Bosne, Druga vojna oblast JNA je postala jezgrom Glavnog štaba VRS-a). 24. lipnja 1994. unaprijeđen je u general-pukovnika. 24. srpnja 1995. optužen je od Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (ICTY) za genocid, zločine protiv čovječnosti i brojne ratne zločine, uključujući i zločine vezane za teroriziranje Sarajlija snajperima. 16. studenog 1995., optužnica je proširena i na genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine tijekom napada na UN-ovu zaštićenu zonu u Srebrenici u srpnju 1995. Mladić je također odgovoran za uzimanje UN-ovog osoblja kao taoce.
Ratni zločini u agresiji protiv Hrvatske Po Mladićevim zapovjedništvom u rujnu 1991. 50 tenkova napalo je Šibenik. Uništeno je Kijevo, Vrlika, zaleđe Šibenika i Zadra. Zapovijedao je topničkim napadima na gradove Šibenik, Zadar i Sinj. Jugoslavenska narodna armija pomogla je pobunjenim Srbima 18. studenog 1991. pri Pokolju u Škabrnji. Srpske snage predvođene Ratkom Mladićem su 17. rujna 1991. godine okupirale i zauzele branu Peruća. 28. siječnja 1993. minirana je s 30 tona eksploziva pri najvećem zabilježenom vodostaju prilikom oslobodilačke Operacije Peruća pri povlačenju agresora. Umro je u Haagu 27. kolovoza 2026.
Bijeg i potraga Dok je bio bjegunac ICTY-a, pretpostavljalo se da se skriva ili u Srbiji ili Republici Srpskoj u BiH. Mladić je navodno viđen da prisustvuje nogometnoj utakmici između Kine i Jugoslavije u Beogradu 2000. godine. Ušao je na VIP ulaz i sjeo u privatnu ložu okružen osmoricom naoružanih čuvara. Neki tvrde da je viđen u predgrađu Moskve i da je "često" posjetitelj Soluna i Atene, što je podiglo sumnju da su mnoga lažna izvješća poslana kako bi se pokrio njegov trag. Nema govora da je njegovo osiguranje na prilično visokom nivou. U studenom 2004., britanska vojna služba je priznala kako vojna akcija privođenja Mladića i drugih optuženika nema puno šansi za uspjeh. U travnju 1994. Mladićeva kćer Ana je izvršila samoubojstvo tijekom studija medicine u Beogradu. Moguće da razlog njezinog samoubojstva leži u intenzivnoj kritici Mladića u tadašnjim srpskim medijima. Sahranjena je u Topčideru i vjeruje se da je Mladić neko vrijeme redovito dolazio na njen grob. Srbijanski predsjednik Boris Tadić je objavio da je Ratko Mladić uhićen 26. svibnja 2011. kao Milorad Komadić.
Suđenje mini|Mladić za vrijeme suđenja u Haagu Dana 22. studenoga 2017. godine na Međunarodnom kaznenom sudu za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (ICTY-u) u 10 sati započelo je izricanje prvostupanjske presude po 11 točaka optužnice za ratne zločine koje je Mladić počinjio u vrijeme obnašanja dužnosti zapovjednika Vojske Republike Srpske (VRS-a). Sudilo mu se prema optužnici u kojoj je optužen za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona ili običaja ratovanja u Bosni i Hercegovini od svibnja 1992. do pred kraj 1995. godine. U završnoj riječi tužiteljstva u prosincu 2016. godine za njega je zatražena kazna doživotnog zatvora dok je obrana predložila da ga se oslobodi svih optužbi. Prvu optužnicu protiv njega haaško je tužiteljstvo podignulo još 25. srpnja 1995. godine i nakon toga je triput širilo i mijenjalo zbog potrebe da se suđenje provede što učinkovitije, pa su u njoj zadržani samo najteži ratni zločini.Večernji list Tomislav Krasnec/HINA. Ratko Mladić osuđen na doživotnu kaznu! Kriv je za genocid u Srebrenici, www.vecernji.hr, 22. studenog 2017. (pristupljeno 22. studenog 2017.) Premda su zlodjela u BiH nastavak Mladićeve politike i postupaka u Hrvatskoj, zlodjela koja je zapovijedio u Hrvatskoj izostala su iz optužnice na međunarodnom tribunalu, premda postoji brojna dokumentacija, primjerice za napade na Šibenik 16. rujna 1991., te Biograd i Zadar. Tada je bio glavni čovjek u 9. korpusu korpusu JNA, i akcije koje je zapovijedao nisu bile radi "deblokade JNA" kako je plasirao svijetu, nego radi osvajanja gradova u okviru velikosrpske politike.gs: (VIDEO) Dr. sc. Nazor podsjetio na razgovor između Ratka Mladića i generala Uzelca: ‘Tuci Biograd, to su sve ustaše iz ’71 tamo’ Narod.hr. 25. kolovoza 2020. Pristupljeno 6. rujna 2020.
Uoči Jutro uoči izricanja presude okupile su se članice Udruženja "Žena-žrtva-rata" i Udruženje Žena-Podrinja", udruge žrtava srebreničkog genocida. Ratko Mladić je uoči presude izjavio "Znam da sam nevin! Sa mnom mogu raditi šta hoće, ali mi dušu ne mogu uzeti!".Novosti S. J. M. - S. M. Uoči presude. Mladić: Nevin sam, dušu mi ne mogu uzeti!, www.novosti.rs, 21. studenog 2017. (pristupljeno 22. studenog 2017.) Britanski list Guardian uoči presude pisao je o sigurnoj osuđujućoj presudi, pozivajući se na analize i izjave stručnjaka kaznenog prava.Guardian Julian Borger. Bosnian Serb warlord Ratko Mladić disrupts genocide verdict hearing, www.theguardian.com, 22. studenog 2017. (pristupljeno 22. studenog 2017.) Ispred sudnice bio je postavljen bijeli šator sa slikama žrtava srebreničkog genocida. Twitter Objava korisnika: Tomislav Krasnec. Bijeli šator u kojem su izvješene slike žrtava, podignut ispred suda koji danas izriče presudu Ratku Mladiću, twitter.com, 22. studenog 2017. (pristupljeno 22. studenog 2017.)
Mladićevi odvjetnici su dan uoči presude iznijeli niz zahtjeva o odgađanju presude, iz više razloga, među kojima su navodno narušavanje ljudskih prava zbog odbijanja posjeta svećenika Ruske pravoslavne crkve Mladiću u pritvoru, kao i narušeno zdravlje, zbog kojeg su tvrdili da bi "mogao umrijeti prilikom izricanja presude". Također, u neobičnom zahtjevu, tražili su da se čitanje presude skrati i da se, ako je presuda oslobađajuća, to odmah kaže na početku, a čitanje svega ostalog odgodi za kasnije.Večernji list Tomislav Krasnec. Odvjetnici: Mladić će umrijeti ako sutra bude morao slušati presudu, www.vecernji.hr, 21. studenog 2017. (pristupljeno 22. studenog 2017.)
Točke optužnice U prvom dijelu suđenja, Mladić je osuđen po 4 od 5 točaka optužnice, za kršenje zakona i običaja ratovanja, a to su nasilna djelovanja čiji je glavni cilj bio teroriziranje civila, nezakoniti napadi na civile, uzimanje taoca i provođenje genocida. Sudsko vijeće utvrdilo je da počinjeni zločini koji predstavljaju istrebljenje trovanje plinom i streljanje zatočenika logora Keraterm, čiji se broj kretao između 190 i 220. Vijeće je utvrdilo da su mnoge žrtve nezakonito zatočene i izvrgnute nečovječnom odnošenju i to na temelju svoje vjerske i etničke pripadnosti, što je uključivalo loše higijenske i zdravstvene uvjete, nestašice hrane i vode koje su dovele do izgladnjivanja, kao i prisiljavanje zatočenika logora na međusobno silovanje, pri čemu je navedena Karamanova kuća u Foči, u kojoj je bilo silovano nekoliko skupina žena i djece od 12 godina starosti.
Utvrđeno je i da je od sredine svibnja 1992. pa do 1995. VRS, a osobito tzv. SRK, namjerno je granatirao i iz snajpera pucao po Sarajevu, često po mjestima bez vojne važnosti. Zbog toga su stotine civila ubijene, a tisuće ranjene, a kao primjer je naveden i pokolj na Markalama. Utvrđena je namjera počinitelja svih članova SRK-a da ciljaju na civile i da nesrazmjerno unište grad, a Vijeće zaključuje da su članovi SRK-a namjeravali terorizirati stanovništvo Sarajeva te da je to teroriziranje bilo izloženo kroz snajperiranje i granatiranje. Članovi SRK su počinili ubojstvo, teroriziranje civila, kao kršenje zakona i pravila ratovanja te ubojstvo kao zločin protiv čovječnosti.