SJ serija Rc je električna lokomotiva Švedskih željeznica. Lokomotive je između 1967. i 1988. izgradila švedska tvrtka ASEA. Riječ je o prvoj električnoj lokomotivi na svijetu s tiristorskom regulacijom napona.
S ukupno 366 izgrađenih vučnih jedinica u šest različitih podserija, serija Rc predstavlja najbrojniju seriju lokomotiva u posjedu Švedskih željeznica.
Povijest
Razvoj
Razvoj i isporuka novih elektičnih lokomotiva proizašla je iz potrebe za obnovom voznog parka Švedskih željeznica, čiju su okosnicu 1950-ih godina činile lokomotive serije D, izgrađene između 1925. i 1943. u 333 jedinice. Nadalje, odluka o nabavi lokomotiva uvjetovana je i ekonomsko-političkim razlozima, jer je tvrtka ASEA, najveći predstavnik švedske elektrotehničke industrije, imala problema s nedostatkom novih narudžbi. Stoga je 1962. izgrađeno šest prototipskih diodnih električnih lokomotiva različitih izvedbi, kojima su dodijeljene oznake Rb1, Rb2 i Rb3. Razvojem tiristorske tehnologije početkom 1960-ih godina, ista postaje primjenjiva i za električna vučna vozila, te je 1965. godine prototipska lokomotiva podserije Rb1 pregrađena u tiristorsku električnu lokomotivu. Nakon uspješne pregradnje lokomotive, odlučeno je da će se razvoj nove generacije lokomotiva zasnivati na tiristorskoj regulaciji napona, koja će u godinama koje slijede postaviti nove standarde na području električne vuče. Järnväg.net: Lokguide Ellok Rb1/Rb2/Rb3 (pristupljeno 14. listopada 2018.)
Izvedbe
SJ Rc / Rc1
Prva serija tiristorskih električnih lokomotiva proizvedena je 1967. i 1968. godine u pogonima tvrtke ASEA u Västeråsu, uz suradnju niza kooperanata iz redova švedske industrije. Ukupno je izgrađeno 20 jedinica, kojima je dodijeljena oznaka Rc, a u vozni park su uvrštene pod brojčanim oznakama 1007–1026. Lokomotive su svojom konstrukcijom i vučnim značajkama bile namijenjene za vuču svih vrsta vlakova, međutim u početku su pretežito korištene za potrebe brzih putničkih vlakova, gdje su zamijenile starije lokomotive serija Ra te F. Nakon što je 1969. započeta isporuka novih lokomotiva podserije Rc2, prototipskoj izvedbi dodijeljena je oznaka Rc1. Između 1996. i 2000. godine lokomotive podserije Rc1 doživjele su temeljitu modernizaciju, u sklopu koje su opremljeni novim usisnicima za zrak te sustavom daljinskog upravljanja. Modernizirane lokomotive uvrštene su u vozni park pod novom oznakom Rc1R, gdje slovo „R“ označava radiostyrning, odnosno daljinsko upravljanje. Järnväg.net: Lokguide Ellok Rc1 (pristupljeno 14. listopada 2018.)
U sklopu privatizacije Švedskih željeznica i nove organizacije trgovačkih društava koja je stupila na snagu 1. siječnja 2001., preostalih 19 lokomotiva podserije Rc1R dodijeljeno je državnom teretnom prijevozniku Green Cargo, gdje su pretežito korištene za teško manevriranje na većim teretnim kolodvorima. Većina lokomotiva podserije Rc1R povučena je iz aktivne službe od 2013. do kraja 2014. godine. Nekolicina lokomotiva prodana je privatnim teretnim prijevoznicima, dok su preostale jedinice izrezane. Najstarija vučna jedinica brojčane oznake 1007 prodana je Švedskom željezničkom muzeju, gdje je obnovljena i vraćena u stanje iz 1978. godine.
SJ Rc2
Druga podserija tiristorskih lokomotiva predstavlja unaprijeđenu izvedbu lokomotive podserije Rc1 te je u vozni park uvrštena pod novom oznakom Rc2. Između 1969. i 1975. proizvedeno je ukupno 100 vučnih jedinica kojima su dodijeljene brojčane oznake 1027–1056 te 1067–1136. Lokomotive podserije Rc2 građene su za najveću voznu brzinu od 135 km/h te su namijenjene za vuču svih vrsta vlakova. Godine 1970. lokomotiva brojčane oznake 1049 iznajmljena je Austrijskim željeznicama u svrhu ispitivanja, kojima se trebala utvrditi učinkovitost tiristorskih lokomotiva u eksploataciji na brdskim prugama. Ispitivanja su protekla uspješno te su Austrijske željeznice od tvrtke ASEA naručile deset lokomotiva izvedbe Rc2, koje su isporučene kao ÖBB serija 1043. Järnväg.net: Lokguide Ellok Rc2 (pristupljeno 14. listopada 2018.)
Tijekom 1990-ih godina ukupno 23 lokomotive podserije Rc2 pregrađene su u izvedbu Rc3, što je podrazumijevalo promjenu prijenosnog omjera i podizanje najveće vozne brzine na 160 km/h. Kao i u slučaju izvedbe Rc1, između 1996. i 2000. na dijelu lokomotiva osnovne podserije Rc2 odrađena je temeljita modernizacija, u sklopu koje su opremljene novim usisnicima za zrak te sustavom daljinskog upravljanja. Ukupno je pregrađeno 11 vučnih jedinica, kojima je dodijeljena nova oznaka Rc2R. Nakon privatizacije Švedskih željeznica i nove podjele trgovačkih društava, lokomotive podserija Rc2 i Rc2R su s početkom 2001. godine dodijeljene državnom teretnom prijevozniku Green Cargo te su od tada korištene isključivo za manevriranje i vuču teretnih vlakova. Početkom 2007. godine donesen je program temeljite obnove lokomotiva podserije Rc2, koji je uključivao ugradnju novog sustava upravljanja temeljem računala te zamjenu velikog dijela mehaničke i električne opreme. Izvorno su za modernizaciju bile predviđene 42 lokomotive, da bi kasnije u program bilo uključeno ukupno 79 vučnih jedinica podserije Rc2. Moderniziranim lokomotivama dodijeljena je nova oznaka Rd2. U veljači 2014., posljednja lokomotiva izvorne izvedbe upućena je na modernizaciju te od tada Švedske željeznice više ne raspolažu nijednom lokomotivom podserije Rc2.
SJ Rc3
Treća podserija lokomotiva oznake Rc3 istovjetna je podseriji Rc2 te se razlikuje isključivo po prijenosnom omjeru, koji je omogućavao najveću voznu brzinu od 160 km/h. Između 1970. i 1971. godine izgrađeno je deset vučnih jedinica, kojima su su dodijeljene brojčane oznake 1057–1066. Lokomotive podserije Rc3 prije svega su bile namijenjene za vuču brzih putničkih vlakova, međutim, povremeno su radi potrebe popunjavanja turnusa korištene i u teretnoj vuči. Tijekom 1980-ih godina dio lokomotiva podserije Rc3 pregrađen u izvedbu Rc2, čija je najveća vozna brzina 135 km/h. Do kraja 1989. godine sve su pregrađene jedinice vraćene u prvobitno stanje. Järnväg.net: Lokguide Ellok Rc3 (pristupljeno 14. listopada 2018.)
Zbog povećane potrebe za električnim lokomotivama velikih brzina, tijekom 1990-ih godina ukupno 23 lokomotive podserije Rc2 pregrađene su u izvedbu Rc3. Godine 1999., dvije lokomotive podserije Rc3 modernizirane su u izvedbu Rc3R sa sustavom daljinskog upravljanja. Nakon privatizacije Švedskih željeznica i nove podjele trgovačkih društava, lokomotive podserija Rc3 i Rc3R su s početkom 2001. godine dodijeljene državnom putničkom prijevozniku SJ AB te su od tada korištene isključivo za vuču putničkih vlakova. Između 2001. i 2002. godine, šest vučnih jedinica prodano je državnom teretnom prijevozniku Green Cargo za potrebe vuče brzih poštanskih vlakova. Početkom 2013. godine, Švedske željeznice odlučile su prodati sve lokomotive podserije Rc3 u svojem posjedu. Prvih 13 lokomotiva prodano je u proljeće 2014. dvama privatnim teretnim operaterima, dok će konačna prodaja preostalih 12 vučnih jedinica uslijediti u listopadu iste godine.
SJ Rc4
Četvrta podserija lokomotiva oznake Rc4 predstavlja najbrojniju izvedbu lokomotive serije Rc. Između 1975. i 1982. godine izgrađeno je 130 vučnih jedinica, kojima su su dodijeljene brojčane oznake 1137–1200, 1251–1256 te 1263–1322. Lokomotive podserije Rc4 građene su za najveću voznu brzinu od 135 km/h te su korištene za vuču putničkih i teretnih vlakova na području cijele Švedske. Lokomotiva brojčane oznake 1166 iznajmljena je 1976. i 1977. godine američkom državnom putničkom prijevozniku Amtrak u svrhu ispitivanja. Na osnovi pozitivnih rezultata ispitivanja, ugovorena je proizvodnja 65 vučnih jedinica, kojima je dodijeljena tvornička oznaka EMD AEM-7. Nositelj proizvodnje bila je američka tvrtka Progress Rail Locomotive, uz suradnju švedske tvrtke ASEA kao nositelja licence i dobavljača dijela opreme. Na osnovi serije Rc4 razvijene su i električne lokomotive serije EI 16, koje je ASEA između 1977. i 1984. godine izgradila za potrebe Norveških željeznica. Tijekom 1980-ih godina dio lokomotiva podserije Rc4 pregrađen u izvedbu Rc3, čija je najveća vozna brzina 160 km/h. Do kraja 1988. godine sve su pregrađene jedinice vraćene u prvobitno stanje. Järnväg.net: Lokguide Ellok Rc4 (pristupljeno 14. listopada 2018.)
Godine 1994. dvije su lokomotive serije Rc4 opremljene stepenicama za manevriranje kao i sustavom daljinskog upravljanja. Po uzoru na ranije modernizirane izvedbe serije Rc, pregrađenim je lokomotivama dodijeljena nova oznaka Rc4R. Nakon privatizacije Švedskih željeznica i nove podjele trgovačkih društava, lokomotive podserija Rc4 i Rc4R su s početkom 2001. godine dodijeljene državnom teretnom prijevozniku Green Cargo te su od tada korištene isključivo za manevriranje te vuču teretnih vlakova. Od 2004. do 2011. godine na dio lokomotiva ugrađen je novi sustav prijenosa, koji je omogućavao najveću voznu brzinu od 160 km/h. Ukupno je pregrađeno pet vučnih jedinica, kojima je dodijeljena oznaka Rc4P odnosno Rc4PR te su korištene za vuču brzih poštanskih vlakova. Godine 2007. nastavljen je program modernizacije lokomotiva osnovne izvedbe ugradbom sustava daljinskog upravljanja te stepenica za manevriranje. Do 2009. na taj je način u izvedbu Rc4R pregrađeno ukupno 46 lokomotiva podserije Rc4. Između 2014. i 2015. devet vučnih jedinica osnovne izvedbe prodano je privatnim teretnim operaterima. Većina lokomotiva podserije Rc4 i dalje se nalazi u posjedu državnog teretnog prijevoznika Green Cargo.
SJ Rc5
Peta podserija oznake Rc5 izgrađena je između 1982. i 1986. u 60 jedinica, kojima su dodijeljene brojčane oznake 1323–1388. Lokomotive podserije Rc5 građene su za najveću voznu brzinu od 135 km/h te su korištene za vuču putničkih i teretnih vlakova na području cijele Švedske. U odnosu na prethodnu izvedbu Rc4, nova podserija lokomotiva doživjela je značajan tehnološki napredak. Upravljačnice su opremljene rashladnim uređajima te suvremenim upravljačkim stolovima projektiranim u skladu s najnovijim spoznajama u pogledu ergonomije. Čeoni prozori upravljačnice umjesto dotadašnjeg gumenog okvira postavljeni su u metalno kućište te su ostakljeni neprobojnim sigurnosnim staklom. U lokomotive je ugrađena nova izvedba tiristorskog pretvarača i vučnih motora, kao i računalni sustav nadzora glavnog elektromotornog pogona. Također su opremljene novom inačicom bočnih usisnika za zrak, koji će se od sredine 1990-ih godina ugrađivati i u ranije izvedbe lokomotiva serije Rc. Između 1992. i 1995. godine sve lokomotive podserije Rc5 pregrađene su u izvedbu Rc6, što je podrazumijevalo promjenu prijenosnog omjera i podizanje najveće vozne brzine na 160 km/h. Järnväg.net: Lokguide Ellok Rc5 (pristupljeno 14. listopada 2018.)
SJ Rc6
Šesta podserija oznake Rc6 predstavlja posljednju izvorno građenu izvedbu lokomotive serije Rc. Između 1985. i 1988. godine proizvedeno je 40 vučnih jedinica, kojima su su dodijeljene brojčane oznake 1383–1422. Lokomotive podserije Rc6 građene su za najveću voznu brzinu od 160 km/h te su pretežito namijenjene za vuču brzih putničkih vlakova. Godine 1986., isporukom lokomotive oznake Rc6 1386, serija Rc s 334 izgrađene vučne jedinice postaje najbrojnija serija lokomotiva u posjedu Švedskih željeznica. Zbog povećane potrebe za električnim lokomotivama velikih brzina, između 1992. i 1995. godine svih 60 lokomotiva starije podserije Rc5 pregrađeno je u izvedbu Rc6, koja će nakon pregradbe imati 100 vučnih jedinica. Järnväg.net: Lokguide Ellok Rc6 (pristupljeno 14. listopada 2018.)
Nakon privatizacije Švedskih željeznica i nove podjele trgovačkih društava, lokomotive podserije Rc6 su s početkom 2001. godine dodijeljene državnom putničkom prijevozniku SJ AB te su od tada korištene isključivo za vuču putničkih vlakova. Godine 2004., ukupno 12 vučnih jedinica podserije Rc6 prodano je privatnom teretnom operateru.