Izbori za Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski sabor 1861. održani su u dva dijela. Prvi dio je održan početkom 1861. godine, za zastupnike iz tzv. provicijala, to jest iz onoga djela Trojedne kraljevine pod civilnom upravom, na osnovu izbornoga zakona iz 1848. godine. Po izbornom zakonu, sabor se sastoji od pozvanih i izabranih članova. Pozvani članovi su bili nadbiskup zagebački, patrijarh karlovački, svi katolički i pravoslavni biskupi, podvojvoda hrvatski-slavonski-dalmatinski, velikaši (kneževi, grofovi i baruni), veliki župani, prisjednici banskog stola, i turopoljski župan. Veliki župani su bili: Ivan Kukuljević Sakcinski (veliki župan zagrebački), biskup Josip Juraj Strossmayer (virovitički), Ljudevit Vukotinović (križevački), Julije Janković (požeški), Bartol Zmajić (riječki). Predsjednik sabora je bio Josip Šokčević, u svojoj ulozi kao ban.
Izabrani članovi su kao poslanici naroda izabrani po županijama, slobodnim kraljevskim gradovima i kotarima, kaptolima i konzistorijama katoličke i pravoslavne crkve, i od Jugoslavenske akademije. Poslanici županija su izabrani tako da svaki kotar ima po jednog zastupnika. To je dalo 7 zastupnika u bjelovarsko-križevačkoj, 10 u varaždinskoj, 12 u zagrebačkoj, 7 u požeškoj, 4 u modruško-riječkoj, 6 u srijemskoj i 10 u virovitičkoj županiji. Međutim, ovoga se zakona nije uvijek pridržavalo za vrijeme izbora. Na primjer, Srijemska županija je poslala tek 2 zastupnika za cijelu županiju.
Broj zastupnika iz slobodnih kraljevskih gradova i kotara je zavisio o broju stanovnika. Grad Zagreb je imao 5 zastupnika, Osijek, Varaždin i Rijeka po 4. Bakar, Karlovac i Ruma su imali po 3 zastupnika. Po 2 zastupnika su slali gradovi Irig, Koprivnica, Križevci, Požega, Samobor, Senj, kotar Turopolje, te Vukovar. Po jednoga zastupnika su birali Bribir, Đakovo, kotar Jastrebarsko, Krapina, Novi Vinodolski, Sisak, Virovitica, te kao jedan kotar - Mrkopalj, Ravna Gora i Vrbovsko.
Crkveni kaptoli, konzistoriji i akademija su svaki imali pravo izabrati po jednog zastupnika. To su bili zastupnici kaptola đakovačkog, križevačkog, modruškog ili krbavskog, riječkog, senjskog, začesanskog, i zagrebačkog. Konzistoriji donjo-karlovački, gornjo-karlovački i pakrački su imali po jednog zastupnika, a svi pravoslavni samostani su birali samo jednog.
Izbori za županijske zastupnike su bili posredni, jer su „starješine ili gospodari kućni“ birali izbornike, a izbornici su birali zastupnike. Gradski birači su birali zastupnike neposredno, ali pravo glasa su imali samo činovnici i oni s određenim imovinskim stanjem.
Drugi dio izbora je održan je u svibnju 1861. za zastupnike iz Vojne krajine. I taj izbor je urađen po izbornom zakonu iz 1848., sa specijalnim odredbama koje se odnose na Vojnu krajinu. Po tim specijalnim odredbama, svaka krajiška pukovnija je birala 4 zastupnika. Izbori su bili posredni, tako što su „kućegazde“ birale jednog izbornika na svakih 500 stanovnika, a izbornici su birali zastupnike. Svećenici nisu imali pravo glasa, ali su mogli biti izabrani. Zastupnici iz Vojne krajine su se tek pojavili na 16. saborskoj sjednici, 28. svibnja 1861.
Zastupnici
Prema Kušlanovoj i Šuhajevoj knjizi »Spisi saborski Sabora kraljevinah Dalmacije, Hrvatske i Slavonije od god. 1861.«.