Žuta ivica (lat. Ajuga chamaepitys) jednogodišnja je do kratkovječna višegodišnja zeljasta biljka ili pri osnovi odrvenjeli polugrm iz porodice Lamiaceae. Prirodno je rasprostranjena od zapadne i srednje Europe preko Sredozemlja i jugozapadne Azije do srednje Azije i Arapskog poluotoka. Kew je prihvaća kao zasebnu vrstu.KewInf, pristupljeno 2. rujna 2026.
Vrstu je Linnaeus prvotno opisao 1753. kao Teucrium chamaepitys, a Schreber ju je prenio u rod Ajuga. Nomenklaturnu napomena: Kew objavu kombinacije datira u 1773., dok IPNI za istu publikaciju navodi 1774.IPNI, pristupljeno 2. rujna 2026.
Opis Biljka je obično niska, razgranata i aromatična, s više poleglih, uzlaznih ili uspravnih stabljika dugih približno 8–30 cm. Stabljike mogu biti gusto dlakave, vunaste ili gotovo gole, ovisno o podvrsti i staništu. Zgnječeni listovi i drugi zeleni dijelovi često imaju miris koji podsjeća na borovu smolu ili iglice.
Listovi su nasuprotni, klinasti do klinasto-duguljasti, najčešće duboko razdijeljeni na tri, rjeđe pet uskih režnjeva; režnjevi su uglavnom linearni i široki svega nekoliko milimetara. Donji i najgornji listovi mogu biti manje razdijeljeni ili gotovo cjeloviti. Dlakavost i stupanj razdijeljenosti listova izrazito variraju među podvrstama.
Cvjetovi se razvijaju u pazušcima listova, najčešće po dva u prividnim pršljenovima. Čaška je zvonasta, duga oko 4–6 mm, s pet trokutastih zubaca. Vjenčić je uglavnom žut, rjeđe kremast, bjelkast ili ružičast, dug približno 8–30 mm. Gornja usna vrlo je kratka i reducirana, dok je donja mnogo veća, često prošarana ili istočkana ljubičastim oznakama. Prašnici strše iznad reducirane gornje usne.
Plod se raspada na četiri jednosjemena oraščića, duga približno 2,5–4 mm, čija je površina poprečno naborana i prema vrhu često sitno jamasta.WFO, pristupljeno 2. rujna 2026.
Rasprostranjenost i ekologija Vrsta je autohtona u velikom dijelu zapadne, srednje i jugoistočne Europe, Sredozemlju, sjevernoj Africi, jugozapadnoj i srednjoj Aziji te na Arapskom poluotoku. Kew je navodi od Portugala i Britanije na zapadu do Kazahstana, Turkmenistana i Irana na istoku.KewI, pristupljeno 2. rujna 2026.
Raste na suhim travnjacima, kamenjarskim pašnjacima, vapnenačkim i drugim kamenitim obroncima, vinogradima, obradivim površinama, ugarima i ruderalnim staništima. U Hrvatskoj je zabilježena i kao sastavnica eu- (eumediteranskih) i stenomediteranskih kamenjarskih pašnjaka i suhih travnjaka. <ref name="Kew ">
Flora Croatica Database potvrđuje A. chamaepitys u hrvatskoj flori te zasebno bilježi nominotipsku podvrstu i A. chamaepitys subsp. chia.FCD, pristupljeno 2. rujna 2026.
Sistematika Ajuga chamaepitys izrazito je polimorfna vrsta, osobito po dlakavosti, obliku i razdijeljenosti listova te veličini i boji cvjetova. Davisova revizija jugozapadnoazijskog kompleksa pokazala je veliku geografsku diferencijaciju, a Kew danas prihvaća čak 14 podvrsta.
Kew priznaje:
A. chamaepitys subsp. chamaepitys A. chamaepitys subsp. chia (Schreb.) Arcang. A. chamaepitys subsp. cuneatifolia (Stapf) P.H.Davis A. chamaepitys subsp. cypria P.H.Davis A. chamaepitys subsp. euphratica P.H.Davis A. chamaepitys subsp. glareosa P.H.Davis A. chamaepitys subsp. laevigata (Boiss.) P.H.Davis A. chamaepitys subsp. libanotica P.H.Davis A. chamaepitys subsp. mardinensis P.H.Davis A. chamaepitys subsp. mesogitana (Boiss.) Bornm. A. chamaepitys subsp. palaestina (Boiss.) Bornm. A. chamaepitys subsp. rechingeri (Bilik) P.H.Davis A. chamaepitys subsp. suffrutescens (Willk.) Pott.-Alap. ex Greuter & Burdet * A. chamaepitys subsp. tridactylites (Ging. ex Benth.) P.H.Davis.
Nominotipska podvrsta uglavnom pripada zapadnoj i srednjoj Europi te zapadnom Sredozemlju, dok je subsp. chia raširenija prema jugoistočnoj Europi, Balkanu i dalje do zapadnog Irana.
Sinonimi Na razini vrste Kew navodi pet homotipskih sinonima:
Teucrium chamaepitys L. — bazionim, 1753. Bugula chamaepithys (L.) Scop. Bugula arvensis Gray — nelegitimno suvišno ime. Bulga chamaepitys (L.) Kuntze Chamaepitys vulgaris Link. Izvori
Kategorija:Ivica Kategorija:Flora Europe