Tko je kabalist (hebr: mekubal)? Onaj tko primjenjuje učenje Kabale u svojem životu. Kabalist istražuje i obnavlja učenje Kabale, živi držeći se tog učenja i djeluje u svijetu u skladu s učenjem Kabale. Što je to Kabala?
Svaki čovjek traži u svijetu smisao pojava, događaja, stvari. Nalaženje tog smisla ovisi o samom čovjeku i o načinu na koji traži taj smisao. Kabala je samo jedan od načina pronalaženja smisla. Koji i kakav način?
Put Kabale sastoji se u traženju smisla neke pojave, ali da se pritom ne zastane na razini pojave, nego da se tražitelj uzdigne iznad pojave te da na višim razinama postojanja (u Kabali se govori o četiri svijeta) pronađe bit pojave, kako je ona proizvedena od Boga, te da se ta ista bit razumije kao ono do čega nam je u pojavi najviše stalo. Postupak, ili metoda, Kabale nije pak stvar slučajnog nadahnuća jedne individue, nego je razultat dugog razvoja u radu mnogih tražitelja koji su svoja razmišljanja predavali svojim sljedbenicima; otuda i ime Kabala: predaja i primanje te predaje, od hebrejske riječi kibel = primati. Kabala nije nikakvo tajno učenje, ali je učenje o tajni i to najvećoj, niti je zatvoreno u elitni krug samo nekih ljudi; ono nije niti nekakvo maglovito učenje; ono je uistinu mističko učenje što znači takvo koje je na putu dostizanja iskustvenog susreta s Bogom. To da je nešto mističko znači da nije lako izrecivo (u racionalnom diskursu), ali ono što bi trebalo iskazati, dakle iskustvo koje je zadobio neki kabalist, nije puki besmisao (bez smisla) nego je naprotiv najviši smisao što ga čovjek u životu traži. Još jedno: u traženju tog (najvišeg) smisla kabalist ne bježi od života, nego naprotiv još snažnije prianja uza nj, još više se angažira u njemu, i to mu omogućuje pronalazak smisla pojava i događaja vezanih uz ovozemaljski život. Općenito rečeno bit židovstva je u tome da čovjek pridaje visoku vrijednost kako Bogu, tako i ovozemaljskom životu.
Podrijetlo riječi mekubal Hebrejska riječ za kabalistu je "mekubal" (מְקֻבָּל), a ona vuče podrijetlo od glagola kibel (קִבֵּל: primatiAmerl, str 245, kibel: primiti, preuzeti, prihvatiti; podići, čuvati, sakriti; ), pa stoga riječ za kabalistu - mekubal, označuje onoga koji prima u nasljedstvo učenje onih koji su živjeli prije njega.
Čovjek i svijet Čovjek i svijet čine jedinstvo; štogod čovjek učini sebi, učinio je to i svijetu „izvan sebe“. Čovjek je u svijetu, svijet je u čovjeku. Duša svijeta je u čovjeku; duša čovjeka je u svijetu. Ne da se samo govori o svijetu, stojeći odijeljeno i naspram njemu, opisujući ga, nego to sam svijet iz-govara sebe onim istim govorom (logosom) kojim je i stvoren; svijet – dok se o njemu govori – kroz čovjekov govor iznosi svoj vlastiti logos, isti onaj logos koji je njegova duša. Jer Bog je svojom riječi stvorio svijet, a tek potom dolazi čovjekov govor kojim zapravo prepoznaje govor Boga (=> teorija prepoznavanja, pratyabhiđnja u kašmirskom šivizmu).
U poeziji pjesnik svojim govorom stvara (gr. poiesis = stvaranje) neki novi svijet – to je govor-svijet; ali svijet i dalje ostaje sam za sebe, tvrdoglavo ostajući naspram i odijeljeno od čovjeka-pjesnika. Kabalist traži takav govor koji je ujedno govor njega kao ljudskog bića i svijeta ujedno – govor kojim govori i svijet (= sebe izgovarajući u svojoj izgovorljivosti/logosnosti) i čovjek, izgovarajući tobože samog sebe, svoju dušu, a zapravo izgovara i svijet u koji je uronjen, stopljen s njim, jer je u svijetu kao ono biće u kojem boravi i govori Bog. To je govor Kabale. Kabala ne samo da svojim jezikom stvara svijet – koji bi bio neki samo Kabali svojstveni svijet, nego ona izgovara svijet kakav je on u svojoj istini – višeslojan u svjetovima (kozmološki) u dušama (psihološki) i u tijelima (somatski), i sposobna je mijenjati svijet na bolje (Tikkun olam). Kabalist ne opisuje neki njemu izvanjski svijet, nego svojim govorom iznosi na vidjelo govor samog svijeta, njegovu dušu kako se ona pojavljuje u riječima i djelima kabalista. Zato je Kabala trostruko ustrojena:
a) Teorijska (ili teozofijska) u kojoj svijet biva izgovoren u svojoj logosnosti kroz govor kabalista;
b) Kontemplativna u kojoj kabalist kontemplira svijet kroz unutarnje gledanje - kontemplaciju;
c) Činidbena (ili teurgijska) u kojoj svijet biva popravljan (מְתוּקָן) kroz djela kabalista.
Tri vida Kabale
Svaki vid (ili: sastavnica) Kabale pretpostavlja neku praksu u smislu bavljenja, prakticiranja: tako teorijska Kabala pretpostavlja da čitamo knjige iz Kabale, da razmišljamo i eventualno i sami nešto pišemo o Kabali. Kontemplativna Kabala pretpostavlja da tekst Kabale meditativno zaživljavamo u sebi, da kontemplirajući ga on postaje za nas životno relevantan, da uživamo u istinama Kabale. Ali činidbena Kabala pretpostavlja još nešto, a to je djelovati po načelu da principi iz viših svjetova (arba olamot i En Sof) određuju naše djelovanje, našu činidbu u ovom Asija svijetu.
U meditativnoj Kabali mi ćemo:
na razini Asija svijeta razvijati naše tijelo, fiziologiju tog tijela;
gledati čiste likove u svijetu Jecira;
u svijetu Beria njegovati vrline duše Nešama;
u svijetu Acilut njegovati pravu molitvu kao razgovor s Bogom.
I, to je sve potrebno da bismo mogli prakticirati činidbenu Kabalu, dakle iz viših svjetova djelovati u ovom našem Asija svijetu. Tako ćemo rezultate gledanja čistih likova u Jecira svijetu primjenjivati u našim činidbama u Asija svijetu. S razine osnaženih i odnjegovanih vrlina u Beria svijetu djelovat ćemo u Asija svijetu – naše činidbe bit će određivane vrlinama duše Nešama . Uspostavivši zbiljski, autentičan dijalog s Bogom u duši Haja kroz molitvu, poduzimat ćemo akcije u Asija svijetu.
Kabalist i primjena Kabale U tumačenju Biblije (Tanak)
U Kabali se biblijski tekst (Tanak) tumači na razini Sod, na primjer, kad se u Bibliji spominje ljepota onda nju treba tumačiti tako kako je ona izgovorena u Boga i, kako ju opaža duša Haja u svijetu Acilut. Pogledajmo cjelokupni hermeneutički model PaRDeSPaRDeS je akronim sastavljen od prvih slova riječi kojima se označuju četiri razine tumačenja: Pešat, Remez, Deraš, Sod.:
To je hermeneutički model tumačenja kojega čine četiri koraka:
1. Pešat = doslovni smisao teksta
2. Remez = metaforički/alegorijski smisao
3. Deraš = moralni, homiletički smisao
4. Sod = otkrivanje skrivenog, mističkog smisla u Kabbali
U reformi društva (Tikkun olam)
Tikkun olam (תִיקּוּן עוׂלָם) se ne sastoji u nasilnom mijenjanju svijeta – nekakvoj revoluciji; naprotiv, riječ je o mirnom radu pojedinaca na postupnom poboljšanju svijeta kroz vlastiti rad na sebi – poboljšanju sebe da bi se popravio svijet. Taj rad na sebi to je čitava praksa Kabale – praktična Kabala što označuje primjenu Kabale u svakodnevici. Zadaća svakog kabaliste (מְקוּבָּל: mekubal) sastojat će se u oslobađanju zarobljenih božanski iskri koje su, nakon pucanja posuda, raspršene u materijalnim ljuskama (klipot) po cijelom svijetu. Koji su to postupci oslobađanja iskri (nicocot)?
Očito to su svi postupci koje primjenjuje svaki kabalist u svojoj svakodnevnoj praksi, a to su oni postupci kojima kabalist „popravlja“ sebe i oni kojima nesebično popravlja svijet oko sebe. Uvijek je pritom na djelu oslobađanje zarobljenih iskri (nicocot) Božjeg svjetla, dakle onog što je dobro u čovjeku i u svijetu.
U iscjeljivanju prošlih događaja Nasuprot Nitzscheovoj „nemoći volje da htjedne unatrag“Nietzsche, Friedrich (1962), Tako je govorio Zaratustra. Zagreb: Mladost. str 139: "Volja ne može htjeti unatrag; što ne može slomiti vrijeme i žudnju vremena - to je najsamotnija ojađenost volje." moguće je afirmirati moć volje da htjedne unatrag u smislu da iscijeli prošle doživljaje u osobnom životu čovjeka. Očito da se ne mogu promijeniti događaji iz prošlosti, ali se na drugačiji način može ophoditi sa smislom koji je u njima zatočen. Možda se može osloboditi snaga koja je vezana za smisao, investirana u nj? Možda je moguće oslobođenu snagu pokrenuti na njezin drugačiji tijek u smislu kreiranja novih, doduše virtualnih, događaja? Dakle, iako bi događaj iz prošlosti ostao isti, nepromijenjen, postiglo bi se retrogradno zadovoljenje onih motiva koje u sadašnjosti investiramo u prošle događaje koji su, očito, imali neke drugačije – sada neželjene – motive. Možda bi se moglo zadovoljiti sadašnje motive u prošlim događanjima; zadovoljiti motive, ali ne i promijeniti događaje (što je nemoguće). Kako to učiniti?
Jednostavan postupak je u tome da se radi s:
a) formom = slika i sadržaj događaja, i sa
b) snagom = ono što čini događaje, dajući im zbiljskost, djelo-tvornost.
U smislu forme: vizualizirati prošli događaj;
U smislu snage: metodom unutarnjeg pokretahttp://free-ka.t-com.hr/Dao_qigong/Qigong%20unutarnjeg%20pokreta.html: unutarnji pokret predstavlja sintezu forme i snage, objedinjavanje pokreta misli i pokreta snage, ali u unutarnjem biću čovjeka. Pritom je misao formakoja oblikuje snagu, a snaga je ono što osnažuje misao i omogućuje njeno ozbiljivanje u realnom svijetu; u vježbama qigonga to vanjsko ozbiljivanje je u samoj vježbi osujećeno, ali je prisutno kao unutarnji pokret.
Unutarnji pokret se sastoji u objedinjenosti pokreta mišljenja i snage na najunutarnjijoj razini; promijeniti tijek događaja, tj. izvesti događaj za koji bismo htjeli da se sada dogodi (rukovođen mojim sadašnjim, poželjnijim, motivima).
Kabalist i osobni život Temeljna odrednica u životu jednog kabaliste (mekubal) je življenje po moralnim načelima Kabale. Kabalist se na neki način približava umjetniku. On živi, na neki način, religioznim životom. On je donekle blizak filozofiji.
Kako kabalist pristupa Kabali?
Kabalist pristupa Kabali postupno i temeljito provjeravajući ono što se nudi na tržištu, jer danas su vjera i duhovnost općenito – komercijalizirani! O Kabali se piše puno i previše (stotine knjiga godišnje), a malo ima onih koji su do spoznaje o Kabali došli temeljitim proučavanjem literature i vlastitim iskustvom. Stoga:
a) Kabalist pristupa Kabali čitanjem ozbiljnih knjiga (vidi literaturu u ostalim člancima o Kabali na Wikipediji) iz Kabale (dobro je poznavati, makar u elementima, hebrejski jezik);
b) Kabalist pravi inventuru i prevrednovanje svega što je imao kao duhovnu praksu dosada; prosuđuje što se od toga može zadržati, a što treba odbaciti. Pritom se služi zdravim razumom i očevidnošću o stvarnom funkcioniranju onih metoda koje je ranije primjenjivao. Odbacuje komotno samozavaravanje, odbacuje sve suvišno te, makar osiromašen kritičkim preispitivanjem, spreman je za novi početak duhovnog života.
c) Na pitanje kako kabalist primjenjuje Kabalu u svakodnevici, mogući odgovor je: tek nakon što je dobro upoznao Kabalu i u duhu joj se nekako intimno približio, počinje ju primjenjivati na realne situacije života, i pritom se ne odvaja od stvarnih situacija nego baš u njima primjenjuje naučeno.
Svi postupci koje primjenjuje kabalist u svojoj svakodnevnoj praksi, su oni postupci kojima kabalist „popravlja“ sebe i oni kojima nesebično popravlja svijet oko sebe. Uvijek je pritom na djelu oslobađanje zarobljenih iskri (nicocot) Božjeg svjetla, dakle onog što je dobro u čovjeku i u svijetu. U ovisnosti o razini svijeta (olamot) na kojoj se prakticiraju, kabalist:
U svijetu Asija radi na kultiviranju tijela; jedna od mogućnosti je raditi asaneAsane su zadani tjelesni položaji u kojima tijelo miruje deset do trideset sekundi. i pranayamu,Pranayama je kontrolirano disanje, trajanje svake faze disanja može biti produženo, ali tako da bude ugodno, bez napetosti. ali primjenjujući pritom sadržajna određenja Kabale;
U svijetu Jecira radi na ovladavanju zlih nagona što znači odvraća pažnju od negativnih prizora u svijetu te ih preusmjerava na pozitivni vid događaja.