Jakov IV. (Stirling, 17. ožujka 1473. – Flodden, 9. rujna 1513.) bio je škotski kralj od 11. lipnja 1488. do svoje smrti. Naslijedio je prijestolje nakon smrti svoga oca, kralja Jakova III., u bitci kod Sauchieburn, odnosno pobuni u kojoj je mladi Jakov imao neizravnu ulogu. Općenito se smatra jednim od najuspješnijih stuartskih monarha u Škotskoj. Poput oca umro je u bitci i njegova je vladavina okončala katastrofalnim porazom u bitci kod Floddena. Bio je posljednji monarh, nego samo iz Škotske, nego iz cijele Velike Britanije, koji je stradao u bitci.
Mladost Jakov je bio sin kralja Jakova III. i Margarete Danske. Rođen je u opatiji Holyrood, čiji je jedan dio služio kao kraljevska rezidencija.MacDougall, Margaret of Denmark, ODNB Kao prijestolonasljednik škotske krune, odmah je postao vojvoda od Rothesayja. Njegov je otac 1474. ugovorio njegove zaruke s engleskom princezom Cecily od Yorka, kćeri kralja Edvarda IV. Otac mu nije bio popularan kralj, te se suočio s dvije velike pobude za vrijeme svoje vladavine, te se otuđio od brojnih članova svoje uže obitelji, osobito od mlađega brata, Alexandera Stewarta, vojvode od Albanyja. Pro-engleska politika Jakova III. također je bila nepopularna, te mu se osvetila kad su ženidbeni pregovori s Engleskom propali zbog neispunjenih plaćanja miraza, što je dovelo do toga da je Cecilyn stric, Richard, vojvoda od Gloucestera, udružen s vojvodom od Albanyja, 1482. provalio u Škotsku i zauzeo Berwick. Kad je Jakov III. pokušao povesti svoju vojsku u protunapad, vojska se pobunila protiv njega, te su ga njegovi vlastiti savjetnici jedno vrijeme držali u zatočeništvu, u prvoj većoj krizi njegove vladavine.Macdougall, Norman, James IV, pp. 5–7.
Jakovljeva majka, Margareta Danska, bila je očito popularnija od njegova oca, i iako je bila ponešto otuđena od svoga muža, bila je zadužena za odgoj njihovih sinova u dvorcu Stirling, ali je umrla 1486. Dvije godine kasnije, izbila je druga pobuna, kada su pobunjenici postavili petnaestogodišnjeg princa Jakova kao svoga nominalnoga čelnika. Borili su se protiv Jakova III. u bitci kod Sauchieburna, 11. lipnja 1488., gdje je kralj ubijen. Nekoliko je izvora tvrdilo da je princ Jakov zabranio svima da naškode njegovu ocu.Goodwin, George. Fatal Rivalry: Flodden 1513. New York: WW Norton, 2013. s. 9–10. Mlađi je Jakov preuzeo prijestolje, te je bio okrunjen u Sconeu, 24. lipnja. Međutim, i dalje je imao osjećaj krivnje zbog neizravne uloge koja je dovela do smrti njegova oca. Odlučio se pokajati za svoj grijeh, te je ostatak svoga života, svake korizme nosio teški željezni lanac, cilicij, oko struka, uz svoju kožu. Svake je godine nosio sve veću težinu.Robert Lindsay of Pitscottie, The History of Scotland, Robert Freebairn, Edinburgh (1778.), s. 149.
Vladavina Politika
Jakov IV. ubrzo se pokazao učinkovitim vladarom i mudrim kraljem. Svladao je još jednu pobunu 1489., i izravno se zanimao za podjelu pravde, te je konačno doveo pod svoju vlast lordove otokâ, 1493. Jedno vrijeme podržavao je Perkina Warbecka, pretendenta na englesko prijestolje, te je čak u njegovo ime nakratko provali u Englesku, u rujnu 1496. Zatim je u kolovozu 1497. opsjedao dvorac Norham, koristeći bombardu svoga djeda, Mons Meg.
Jakov je ipak utvrdio da je mir između Škotske i Engleske bio u interesu obiju zemalja, te je uspostavio dobre diplomatske odnose s Engleskom, koja se oporavljala od građanskoga rata. Prvo je ratificirao Sporazum iz Aytona, 1497. Zatim je, 1502., potpisao Sporazum trajnoga mira s kraljem Henrikom VII. Taj je sporazum zapečaćen njegovom ženidbom s Henrikovom kćeri Margaret Tudor sljedeće godine, što je veliki pjesnik s Jakovljeva dvora, William Dunbar, opisao kao brak između čička i ruže (cvjetovi koji predstavljaju Škotsku i Englesku).
Jakovu je papinski legat 1507. u opatiji Holyrood dodijelio naslov branitelja vjere.Grant, James Old and New Edinburgh, Vol. III, pogl. 7, str. 47
Jakov je zadržao tradicionalno dobre odnose s Francuskom, što je, međutim, povremeno stvaralo diplomatske probleme s Engleskom. Na primjer, kad su u travnju 1508. počele kružiti glasine da će Jakov obnoviti Stari savez, Henrik VII. je poslao Thomasa Wolseya kako bi se raspravila zabrinutost oko toga. Wolsey je našao "da nikada netko nije imao goreg dočeka u Škotskoj nego ja, ... oni svoje stvari toliko taje da žene na tržnici znaju svaki povod moga dolaska".Macdougall, Norman, James IV, (1997.), s. 254; Letters James IV, SHS (1953) p. xlii i 107–11; Pinkerton, John, History of Scotland from the Accession, vol. 2 (1797.), s. 449, donosi Wolseyevo pismo i cijelosti i pripisuje ga Nicolasu Westu. Ipak, englesko-škotski odnosi ostali su općenit stabilno do Henrikove smrti 1509.
Jakov je uvidio važnost izgradnje flote, koja bi Škotskoj osigurala snažnu pomorsku prisutnost. Utemeljio je dva nova brodogradilišta za tu svrhu i nabavio ukupno 38 brodova za Kraljevsku škotsku mornaricu. Karaka Great Michael, izgrađena uz visoke troškove, i porinuta 1511., bila je, u to vrijeme, najveći brod na svijetu.Macdougall, Norman, James IV, Tuckwell (1997); poglavlje 'Royal Obsession: The Navy', s. 223–46.
Kultura
Jakov IV. bio je pravi renesansni vladar, koji se zanimao za praktične i znanstvene stvari. Dodijelio je statu korporacije edinburškim kirurzima i brijačima (kasnije Kraljevski kirurški zavod iz Edinburgha) kraljevskom poveljom iz 1506.; pretvorio je dvorac u Edinburghu u prvoklasnu škotsku ljevaonicu oružja, te pozdravio ustanovu prve škotske tiskare 1507. Izgradio je dio palače Falkland i velike dvorane u dvorcima u Stirlingu i Edinburghu, te ukrasio svoje palače tapiserijama.Dunbar, John G., Scottish Royal Palaces, Tuckwell (1999.). Jakov je bio pokrovitelj umjetnosti, uključujući brojne književnike, čija djela opisuju žive i pamtljive prikaze kulturalnog života i intelektualne teme tog razdoblja. Među osobama povezanima s njegovim dvorom bili su William Dunbar, Walter Kennedy i Gavin Douglas, koji su izradili prvi cjelovit prijevod Vergilijeve Eneide u sjevernoj Europi. Bio je pokrovitelj glazbe u Restalrigu, koristeći novac od najma u King's Warku.W. Swan, South Leith Records Second Series (Leith, 1925.), s. 191. Dao je svoju podršku osnivanju Kraljeva zavoda u Aberdeenu, koji je osnovao njegov kancelar William Elphinstone, i Zavoda sv. Leonarda u St Andrewsu, koji su osnovali njegov nezakoniti sin Alesander Stewart, svetoandrijski nadbiskup i John Hepburn, tamošnji prior. Dijelom na Elphinstoneovo inzistiranje, 1496. usvojio je akti koji je opisan kao prvi škotski zakon o obrazovanju, koji je propisao da svi baruni i važniji samostalni posjednici moraju poslati svoje najstarije sinove u školu na određeno vrijeme.
Jakov je bio dobro obrazovan i tečan je govorio više jezika. U srpnju 1498., španjolski je izaslanik Pedro de Ayala prijavio Ferdinandu i Izabeli da Kralj ima 25 godina i nekoliko mjeseci. Plemenita je držanja, ni visok ni nizak, i zgodan u izgledu i obliku koliko muškarac može biti. Govor mu je vrlo skladan. Govori sljedeće strane jezike: latinski, vrlo dobro; francuski, njemački, flamanski, talijanski i španjolski; španjolski jednako dobro kao i markiz, ali mu je izgovor još jasniji. Jako voli primiti španjolska pisma. Njegov škotski jezik je drugačiji od engleskoga, kao što je aragonski od kastiljskoga. Kralj govori, osim toga, jezik divljaka koji žive u nekim dijelovima Škotske i na otocima. Taj je različit od škotskoga, kao što je biskajski različit od kastiljskoga. Njegovo je poznavanje jezika čudesno. Dobro je načitan kod Biblije i drugih pobožnih knjiga. Dobar je povjesničar. Pročitao je mnoga latinska i francuska povijesna djela, i imao koristi od toga, jer ima vrlo dobro pamćenje. Nikada ne reže svoju kosu ili bradu. Vrlo mu dobro stoji.Calendar of State Papers, Spain (1485–1509), volume 1 (1862.), br. 210, prijevod sa španjolskoga.: Izvorno pismo: Archivo General de Simancas, PTR, LEG,52, DOC.166 - 857V - Imagen Núm: 2 / 26
Jakov IV. bio je posljednji škotski kralj koji je govorio škotski gaelski jezik. Bio je jedan od vladara koji su navodno provodili pokus lišavanja jezika, poslavši dvoje djece na odgoj kod nijeme žene, same na otoku Inchkeith, kako bi utvrdio je li jezik naučen ili urođen.Dalyell, John Graham, ur., The Chronicles of Scotland by Robert Lindsay of Pitscottie, vol. 1, Edinburgh (1814) pp. 249–250. Osobito su ga zanimale kirurgija i medicina, te druge znanosti: u dvorcu Stirling uspostavio je alkemičarsku radionicu gdje je alkemičar John Damien tražio način kako pretvoriti obične metale u zlato. Za projekt su bile potrebne velike količine žive, zlatne gleđi i kositra.Accounts of the Lord High Treasurer of Scotland, vol. 3, HM General Register House (1901), 99, 202, 206, 209, 330, 340, 341, 353, 355, 365, 379, 382, 389, 409: vol. 2 (1900), 362. Damian je istraživao i zrakoplovstvo, te je poduzeo neuspio pokus letenja s kruništa dvorca Stirling, što je bio pokušaj koji je William Dunbar opisao u dvjema svojim pjesmama.Read 31.
Politika u Visočju i na otocima
U svibnju 1493. Parlament je oduzeo naslove Johnu MacDonaldu, lordu od Otokâ. Kralj Jakov osobno je otplovio do dvorca Dunstaffnage, gdje su mu zapadni poglavari iskazali svoju odanost. John MacDonald se predao i doveden je na kraljevski dvor kao umirovljenik, potom je živio u opatiji Paisley. Visočje i Otoci bili su tada pod izravnom kraljevskom upravom. Johnov unuk Domhnall Dubh (Donald Owre), jedan od mogućih pretendenata za lordstvo bio je miran, ali drugi, njegov nećak, Alexander MacDonald od Lochalsha, provalio je u Ross te je kasnije ubijen na otoku Oronsay, 1497.Mackie, R.L., James IV, (1958), pp. 76 and 188–98.
U listopadu 1496. Kraljevsko je vijeće odredilo da će poglavari klanova u regiji odgovarati kralju za zločine otočana. Taj je propis bio neprovediv u upravljanju regijom, i nakon što je Zakon o opozivu iz 1498. potkopao naslove poglavarâ prema njihovim posjedima, ojačao je otpor prema Edinburghu. Jakov je u ljeto 1498. čekao u dvorcu Kilkerran kod Campbeltown Locha kako bi ponovno podijelio poglavarske povelje. Pojavilo se malo poglavara.MacDougall, Norman, James IV, (1997), 176–177. Archibald Campbell, 2. grof od Argylla, bio je isprva postavljen ispuniti prazninu vlasti i provoditi kraljevski autoritet, ali je imao ograničen uspjeh u borbi sa svojim šurjakom, Torquilom MacLeodom s otoka Lewisa. Torquilu je bilo naređena da Jakovu preda Donalda Dubha, nasljednika lorda od Otokâ, u Invernessu, 1501. Jakov je čekao, ali Torquil se nije pojavio.
Nakon tog prkosa, Torqilove su zemlje dodijeljene Alexanderu Gordonu, 3. grofu od Huntlyja. Nakon Parlamenta iz 1504., kraljevska je flota isplovila sjeverno iz Ayra kako bi napala dvorac Cairn-na-Burgh, gdje se smatralo da MacLeod drži Donalda Dubha.MacDougall, Norman, James IV, (1997), 185. Kako je opsada sporo napredovala, Jakov je poslao kraljevskogo topništvo i grofa od Arrana, s uputama i dodatnim naoružanjem. Cairn-na-Burgh je osvojen u lipnju 1504., ali je Donald Dubh ostao na slobodi.MacDougall, Norman, (1997), 185-186. U rujnu 1507., Torquil MacLeod je bio pod opsadom u dvorcu Stornoway na Lewisu. Donald Dubh je zarobljen i ostao je u zatvoru do kraja života, a MacLeod je umro u egzilu 1511. Grof od Huntleya bio je bogato nagrađen za svoje nevolje.MacDougall, Norman, James IV, (1997), p. 189.
Rat i smrt Kad je izbio rat između Engleske i Francuske, kao posljedica Talijanskih ratova, Jakov se našao u nezgodnom položaju, jer je imao savezničke sporazume i s Francuskom i s Engleskom.MacDougall, Norman, James IV, Tuckwell (1998.) s. 207 Otkako je Henrik VIII. stupio na prijestolje 1509., odnosi s Engleskom bili su pogoršani, pa kad je Henrik napao Francusku, Jakov je reagirao objavivši rat Engleskoj.