mini|10.000.000-Maraka (1923) mini|200-Eura
Novac je svojevrsna roba za koju se može kupiti svaka druga roba. Novcem se raspoređuju i razmjenjuju svi proizvodi ljudskog rada. Uobičajena definicija novca kaže da je novac (1) obračunska jedinica; (2) spremnik vrijednosti; te (3) sredstvo razmjene, iako većina autora drži da su prva dva svojstva nebitna te da slijede iz posljednjeg.
Funkcije novca Neke funkcije novca: sredstvo razmjene roba. sredstvo za usporedbu vrijednosti i cijene kapitala tj. mjerilo vrijednosti, cijena i troškova. sredstvo plaćanja. sredstvo osiguranja vrijednosti imovine. sredstvo reguliranja raspodijele. sredstvo regulacije kreditnog poslovanja. sredstvo regulacije cijena. sredstvo regulacije privrednog razvoja. sredstvo oporezivanja. sredstvo regulacije između dobra i zla.
Sredstvo razmjene roba Novac je zamijenio trampu te je ovo prva i osnovna funkcija novca. Uz upotrebu novca razmjena je lakša, brža, i sigurnija. Čovjek zahvaljujući novcu ne mora istovremeno prodavati i kupovati, već kupovinu može odložiti.
Razmjena može biti domaća i međunarodna.
U domaćoj razmjeni domaća valuta služi kao sredstvo razmjene.
U međunarodnoj razmjeni, kao svjetski novac danas funkcionira nekoliko najjačih svjetskih valuta kao što su US Dolar, Euro i sve više Kineski Juan. Odnosi između pojedinih valuta na međunarodnom tržištu ovise o stabilnosti pojedinih valuta, o monetarnoj politici pojedinih središnjih banaka, te o bilanci međunarodne razmjene zemlje čiju valutu promatramo.
Stabilnost valute ovisi o stabilnosti privrede i o ispravno korištenim monetarno regulacijskim mehanizmima. Središnja banka može povećanjem količine novca u opticaju namjerno rušiti tečaj vlastite valute na međunarodnom tržištu radi poticanja vlastite proizvodnje i izvoza, a ako isto naprave i druge države može doći do valutnog rata, nakon čega lako dolazi do trgovinskog rata i rasta protekcionizma. Namjerno sniženje tečaja vlastite valute obično koriste države koje imaju visok vanjski dug i negativnu bilancu razmjene.
Na stabilnost valute mogu djelovati i međunarodni špekulanti valutama koji metodama financijske agresije kupuju pojedine valute kako bi im digli tečaj, nakon čega ju prodaju u cilju ostvarivanja visokih zarada. Ako pri tome imaju podršku vlastitih središnjih emisionih banaka od kojih posuđuju novac za ovakve operacije mogu ostvariti vrlo visoke profite, te izazvati privredne krize u napadnutim državama, dok njihove države takvim postupcima podižu konkurentnost vlastite privrede.
Sredstvo obračuna cijena
Da bi se na tržištu formirala stabilna tržišna cijena raznih roba, tako da se cijene svih roba mogu međusobno uspoređivati potreban je novac. Novac je omogućilo da ista roba u različitom prostoru i vremenu ima približno istu cijenu.
Sredstvo plaćanja
Ova funkcija novca omogućuje kupcima da se pojave na tržištu, a da istovremeno ništa ne prodaju. Prije izuma novca ljudi su razmjenu mogli vršiti samotrampom što je bilo vrlo teško čak i na lokalnom tržištu, što je ljude prisiljavalo da većinu potrebnih stvari sami proizvode na nivou obitelji ili plemena. U slučaju kad su željeli nešto kupiti morali su imati na zalihi nešto što bi vlasnik željenog dobra htio uzeti u zamjenu.
Sredstvo osiguravanja vrijednosti
Ova funkcija novca omogućuje vlasnicima imovine da svoje kapitale pretvore u novac i tako imovinu sačuvaju od starenja i pada vrijednosti. Razvojem bankarstva ova funkcija novca je sve više došla do izražaja, te je omogućila lakše prenošenje vrijednosti kapitala s jednog na drugo mjesto, te lakše čuvanje od krađe, kvarenja i sl. Ovo je bila jedna od najvažnijih funkcija novca u vrijeme zlatnog važenja novca, dok je uvođenjem nominalne vrijednosti papirnatog novca ova funkcija podložna volji monetarne vlasti. Ako proizvođači imaju prevelik utjecaj na monetarnu vlast ili ako vlada velika nezaposlenost monetarna vlast tiska velike količine novca što dovodi do inflacije, čime ova funkcija novca postaje sve manja. Ako na monetarnu vlast prevelik utjecaj imaju bankari, štediše i potrošači tada se vodi politika jakog novca što može dovesti do deflacije, čime vrijednost novca jača, ali su posljedice porast uvoza, propadanje proizvodnje i izvoza, porast nezaposlenosti što može dovesti do teških privrednih kriza.
Sredstvo reguliranja raspodjele
Novac omogućuje ljudima bržu i lakšu raspodjelu zajedničke imovinu. Ovo vrijedi na nivou obitelji kad netko premine pa teško djeljivu imovinu treba podijeliti tako da ona fizički i dalje ostane cijela. Poduzeća s više vlasnika novcem isplaćuju profit na dioničare i ne moraju dijeliti samo poduzeće. Država kod raspodjele BDP na pojedine društvene institucije i dijelove stanovništva zahvaljujući novcu može lakše ubrati porez koji tada može puno lakše podijeliti ciljanim skupinama, nego dok se porez ubirao u naturi, što je bilo puno skuplje i kod ubiranja i kod raspodjele.
Sredstvo regulacije kreditnog poslovanja
Ova funkcija novca omogućuje bankarskim institucijama regulaciju potražnje za pojedinim robama izmjenom kamatnih stopa i ostalih uvjeta za dobivanje kredita. Kreditni novac omogućuje osiguranje sredstava na onim mjestima gdje je najpotrebniji i gdje postoji najveća mogućnost oplodnje. Ovu funkciju novca moguće je i zloupotrijebiti ako pojedine privredne grane imaju prevelik utjecaj na banke, te preko njih potiču preveliku potražnju za vlastitim proizvodima, na štetu drugih privrednih grana, osobito sitnog poduzetništva. Kako bi se ovo spriječilo potrebna je poticati snažnu konkurenciju na bankarskom tržištu. U svakoj državi potreban je dovoljno velik broj velikih banaka kako bi mogle kreditirati velike investicije, ali potreban je i veliki broj malih banaka za poticanje sitnog poduzetništva i obiteljskih gospodarstava. Kako bi se spriječile zloupotreba potrebno je imati i dovoljno banaka za različite vrste bankarskih poslova i različite vrste štediša - ulagača. Također je potrebno bankama ograničiti i borbu za štediše dizanjem kamatnih stopa na štednju što može dovesti do stvaranja financijske piramide koja završava propašću velikog broja ulagača. Također je potrebno imati najveći broj banaka u domaćem vlasništvu, pošto su banke u stanom vlasništvu sklone financirati prodaju proizvoda onih poduzeća s kojima su vlasnici banaka povezani bilo vlasničkim odnosima, bilo da su im posudili velike kredite, te su zbog toga zainteresirane za što sigurniju otplatu takvih kredita. Takve strane banke odobravaju uglavnom potrošačke kredite za kupovinu proizvoda iz vlastitih država, dok poduzetničke kredite za nove proizvodnje odobravaju vrlo nerado i u pravilu s vrlo nepovoljnim kamatnim stopama.
Regulator cijena
Novcem država može regulirati cijene robi tako da povećava ili smanjuje količinu novca na tržištu ovisno o svojim interesima. U vrijeme zlatnog standarda novca država je mogla ovakvu regulaciju vršiti ako je imala dovoljnu rezervu u trezorima. Uvodeći nominalnu vrijednost država može potpuno slobodno regulirati opći razina cijene upotrebom regulacijskih novčanih instrumenata, kao što su eskontna kamatna stopa i obvezna stopa likvidnih rezervi u trezorima banaka. Novcem država može regulirati cijene svih roba kojima se cijena formira na tržištu, može namjenskim kreditima prouzročiti rast ili pad cijena pojedinih roba te time može regulirati potražnju za robama čiji porast ili pad proizvodnje želi ubrzati ili usporiti. Jedino se monopoli mogu oteti djelovanju monetarnih mehanizama. Količina namjenskih kredita može se regulirati ili izmjenom kamatnih stopa ili izmjenom uvjeta za dobivanje kredita. Npr. država može iz primarne emisije kreditirati stambenu izgradnju, ili strateške infrastrukturne objekte. Kamata na ovakve kredite može biti i 0%, a količina kredita se može regulirati izmjenom uvjeta za dobivanje kredita. Ako cijene opreme, građevinskog materijala, zemljišta i usluga počnu rasti uvjeti za kredite se otežavaju, a ako ove cijene padaju uvjeti za kredit se olakšavaju.
Regulator privrednog razvoja
Novcem država može regulirati privredni razvoj korištenjem monetarne politike i fiskalne politike.
Monetarna regulacija
Monetarna politika nižim primarnim kamatnim stopama potiče opći privredni razvoj. Tiskanjem novca monetarna vlast može novac koristiti kao sredstvo neprimjetnog oporezivanja svih stanovnika s tim da visina ovog "poreza" ovisi o veličini raspoloživog novca u džepovima i na računima vlasnika. Ovo oporezivanje država vrši tako da uzima kredite od emisijske banke, ali ih ne vraća. Na taj način smanjuje se realna vrijednost imovine svim pravnim i fizičkim osobama koje posjeduju novac. Ako država na ovaj način poveća količinu novca na tržištu više od povećanja količine robe, dolazi do inflacije, a ako je ovo osnovni način financiranja države može doći do galopirajuće inflacije. Količina novca na tržištu može se izračunati ako poznajemo količinu banknota u opticaju, količinu novca na žiroračunima, tekućim računima i štednim knjižicama, ako znamo broj obrtaja novca, iznos odobrenih kredita te iznos dospjelih i naplaćenih rata. Povećanjem količine banknota, broja obrtaja i odobrenih kredita, te smanjenjem dospjelih rata količina novca na tržištu povećava se što izaziva inflaciju, a u obrnutom slučaju opada što izaziva deflaciju.
Fiskalna regulacija
Fiskalna vlast može državnim narudžbama razvijati točno određene privredne grane. Poreznom politikom, tj. vrstom poreza i različitim poreznim stopama fiskalna vlast može također pogodovati određenim privrednim granama i određenim dijelovima stanovništva, čime smanjuje dohodak i moć drugih privrednih grana i drugih dijelova stanovništva.
Potražnja za novcem Potražnja za novcem se sastoji iz:
transakcijske potražnje za novcem - ona predstavlja potrebu za novcem kao sredstvom kupnje roba i usluga potražnje za novcem kao imovinom - odnosno kao pričuvom vrijednosti (štednja, obveznice, ...)
Trampa prethodi trgovini Davno u prošlosti ljudima nije bio potreban novac, jer je sve za život svatko sam proizvodio ili na neki drugi način pribavljao. Potrebe ljudi bile su male, a višaka nije bilo.
Kada su se neka plemena stala baviti pretežno stočarstvom, a druga pretežno ratarstvom, među njima je počela razmjena, zbog ostatka višaka. Razmjenjivali su stočarske proizvode za ratarske. Takva neposredna razmjena robe za drugu robu naziva se trampa. Pri tome su ljudi dogovorno utvrdili koliko jedne robe vrijedi dati za drugu. tako je npr. za glineni lonac valjalo dati jedno janje, a za bakren nož tri janjeta. Međutim, ponekad vlasniku bakrenog noža n isu trebala tri janjeta, već zemljan lonac. tako se janjetom plaćala druga roba: razvila se posredna razmjena: trgovina. Jednom robom plaćala se druga roba, a takva roba kojom se može platiti bilo koja druga roba je novac. Prvi novac bio je robni.
Robni novac Stočari su plaćali stokom (oni i danas stoku zovu blagom); lovci krznom, strelicama, zubima ulovljenih životinja; ratari žitom čajem, duhanom, datuljama, kavom; obrtnici glinenim ili bakrenim novcima, čavlima, sjekirama, platnom, suknom; ribari sušenom ribom, solju, školjkama. Ponekad su i ljude (robove) razmjenjivali za drugu robu. U tim je primjerima određena roba predstavljala novac, pa takvu robu nazivamo robnim novcem. Na takav primitivan način donedavno su trgovali u nekim nerazvijenim državama svijeta.
Simbolični novac U nekim krajevima Afrike za plaćanje je služila jedna vrsta pužića (kauri), slonova kost itd. Zanimljivo je da i djevojke oko Vrlike u Dalmaciji na prslucima stare narodne nošnje imaju prišivene pužiće kaure. U staro su doba oni predstavljali bogatstvo, kao nizovi dukata na nošnjama seoskih djevojaka u Slavoniji i drugdje. Na otoku Japu u Južnome moru sve do naših dana kao sredstvo plaćanja služilo je okruglo probušeno kamenje, vrijednost kojega se određivala prema veličini.
mini|Kovanice su se ubacivale u ovu kamenu blagajnu u 16. stoljeću za ulaz u Stari grad Zrinskih u Čakovcu
Metalni novac