Taraxacum abalienatum višegodišnja je zeljasta vrsta iz porodice Asteraceae, rasprostranjena u Mongoliji i južnom Sibiru. Jan Kirschner i Jan Štěpánek opisali su je 2011. u časopisu Preslia 83: 506, u reviziji srednjoazijske sekcije Taraxacum sect. Stenoloba. Kew ime danas prihvaća kao zasebnu vrstu i prirodni areal navodi kao Mongoliju i južni Sibir.Kew, pristupljeno 30. kolovoza 2026.
Opis Biljka je srednje visoka i izrazito paučinasto dlakava. Peteljke su uske, obično usko okriljene i tamnoljubičaste. Listovi su u obrisu linearno-lancetasti do usko lancetasti, najčešće dugi 7–11 cm i široki 1,5–2,5 cm, srednje do tamnozeleni i duboko perasto razdijeljeni. Sa svake strane imaju 7–10 bočnih režnjeva, uglavnom uskih, linearnih do jezičastih, pruženih postrance ili nešto prema naprijed; međurežnjevi su uski i često nazubljeni ili nose sitne oštre režnjiće. Završni režanj približno je jezičast, dug oko 1 cm.
Cvjetne stapke također su paučinasto dlakave. Glavica je široka približno 2–3 cm. Ovoj je pri osnovi zaobljen, a vanjskih ovojnih listića ima 18–23; pravilno su lučno savijeni, usko lancetasti, dugi 6,5–9 mm, sivkastozeleni i prema vrhu često crvenkasti. Posebno su karakteristični njihovi izraženi roščići neposredno ispod vrha. Rub im je usko bijelo opnast. Unutarnji ovojni listići tamnozeleni su do blago sivkastozeleni i također imaju izražene roščiće.
Cvjetovi su žuti. Vanjski jezičasti cvjetovi s vanjske strane imaju sivkastoružičaste, ponekad zelenkaste pruge, dok su zupci unutarnjih jezičastih cvjetova crvenkasti. Njuške su žućkaste do sivkastožute, s rijetkim tamnijim dlačicama. Pelud je prisutna, ali su peludna zrnca nejednake veličine.
Roške (cipsela) su sive do sivkasto slamnatosmeđe, duge 3,7–4 mm i široke 0,8–0,9 mm. Prema vrhu su gusto obrasle kratkim bodljicama, dok je donji dio uglavnom gladak. Naglo prelaze u usku, gotovo cilindričnu piramidu dugu oko 0,9–1 mm, nakon koje slijedi kljun dug 7–8 mm. Papus je bjelkast, dug 6–7 mm. Dandelions in Central Asia: a revision of Taraxacum section Stenoloba, pristupljeno 30. kolovoza 2026.
Rasprostranjenost i ekologija Vrsta je poznata iz Mongolije i južnog Sibira. Najviše materijala potječe s suhih stepskih brežuljaka skupine Bogd-úl kod Ulan Batora, dok je iz sibirskog dijela areala dokumentirana i u Transbajkalju. Kew današnji areal sažima kao Buryatia i Mongolija.
Tipski materijal prikupio je Jiří Soják u kolovozu 1990. na suhim brežuljcima podno Bogd-úla kod Ulan Batora. Biljka je potom uzgajana pod brojem JK 725; holotip se čuva u herbariju PRA, a izotipovi u PRA, K, G i S.
Sistematika Vrsta pripada sekciji Taraxacum sect. Stenoloba Kirschner & Štěpánek, skupini pretežno srednjoazijskih maslačaka. WFO u toj sekciji trenutačno priznaje devet vrsta, među kojima su T. abalienatum, T. abax, T. mongoliforme, T. multisectum, T. odibile i T. scariosum. WFO, pristupljeno 30. kolovoza 2026.
Kirschner i Štěpánek smatraju T. abalienatum jednim od tipičnih, odnosno jezgrenih predstavnika sekcije Stenoloba. Najsličnija mu je T. abax, ali se T. abalienatum dobro razlikuje brojnijim, pravilno lučno savijenim vanjskim ovojnim listićima s izraženim subapikalnim roščićima; T. abax ima manje, šire, ravnije i uz ovoj više priljubljene vanjske listiće.
Vrsta je agamospermna, odnosno sjeme nastaje bez uobičajene oplodnje. Autori revizije navode da su svi poznati pripadnici sekcije Stenoloba agamospermi.
Sinonimi Kew za Taraxacum abalienatum trenutačno ne navodi sinonime; ime objavljeno 2011. ostaje prihvaćeno.
Taksonomski podaci Objavljeno: Kirschner & Štěpánek, Preslia 83: 506 (2011). Sekcija: Taraxacum sect. Stenoloba Kirschner & Štěpánek. Tip: J. Soják s.n., Mongolija, Bogd-úl kod Ulan Batora, VIII. 1990.; kultivirano kao JK 725; holotip PRA, izotipovi PRA, K, G, S. Izvori
Kategorija:Maslačak Kategorija:Flora Burjatije Kategorija:Flora Mongolije