mini|desno|300px|Jelačićev trg 1880. godine mini|desno|300px|Zagrebačka katedrala krajem 19. stoljeća Zagreb je glavni i najveći grad u Hrvatskoj. Prema popisu stanovništva iz 2021. godine gradsko naselje ima stanovnika, dok ih u cijelom urbanom i gravitirajućem području živi oko 1,1 milijuna. Dan Grada Zagreba obilježava se 31. svibnja, dan na koji se slavi blagdan Majke Božje od Kamenitih vrata, zaštitnice grada Zagreba. Od 1993. do 2000. dan grada slavio se 16. studenog.
Iako je na užem zagrebačkom području ljudskih naseobina bilo i ranije. Pismeni dokazi o postanku Zagreba povijesno su vezani za osnivanje biskupije na Kaptolu 1094. godine. Drugi važan događaj u gradskoj povijesti dogodio se 1242., kada je kralj Bela IV. izdao Zlatnu bulu kojom su građanskom Gradecu priznate znatne povlastice, a naselje postaje slobodnim kraljevskim gradom.
Godine 1850. dotadašnja naselja Gradec i Kaptol ujedinjeni su zajedno s okolnim, njima podvrgnutim naseljima u jedinstveno naselje, čime su stvoreni uvjeti za razvoj modernoga srednjoeuropskog grada. Grad započinje svoje širenje prema lijevoj obali rijeke Save, a 1960-ih godina počinje razvoj Zagreba i na desnoj obali rijeke Save.
Donošenjem Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske 1991. godine, Zagreb postaje glavnim gradom Hrvatske.
Prapovijesno doba
Ljudske naseobine na širem zagrebačkom području pojavljuju se davno, u prapovijesno doba. Među najstarijim nalazištima ističe se špilja Veternica na jugozapadnim obroncima Medvednice, a nalazi potječu iz starijeg kamenog doba.
1300. – 750. prije Krista
Postoje tragovi života čovjeka u nizinskim krajevima oko rijeke Save; pronađeno je brončano oruđe i grobovi tzv. kulture žarnih polja nazvane prema spaljivanju pokojnika i pohranjivanju pepela u zemljanim žarama. Godine 2021. u dvorištu Banskih dvora otkriveni su objekti iz razdoblja starijeg i mlađeg željeznog doba što ukazuje na postojanje velikog naselja na ovoj lokaciji. Među otkrivenim objektima je čizmica iz 13. st. pr. Kr.HINA, Banski dvori: Otkrivena 3000 godina stara povijest Zagreba, 24 sata, objavljeno 5. ožujka 2021., pristupljeno 5. ožujka 2021.
Rimsko razdoblje
Na području današnjeg Zagreba živio je starosjedilački rod Andautonijaca. Iskapanjima su otkriveni bedemi, ostaci kanalizacije, nekropole, tragovi luke i mnogi sitni materijali. Jezgra stare Andautonije bila je na mjestu današnjeg sela Šćitarjeva, na desnoj obali Save, 7 kilometara sjeveroistočno od Velike Gorice. Andautonijci iščezavaju tijekom razdoblja od 4. do 7. stoljeća za vrijeme velikih seoba naroda, a pripadnike ostataka plemena pridošli Hrvati u 7. stoljeću nazvali su Vlasima, a njihovo selo Vlaška ili Laska ves.
Rani srednji vijek
U predjelu Kruga (Trnje) pronađeno je nekoliko grobova sa zemljanim posudama te željeznim oruđem i oružjem iz 8. stoljeća. Otkriće starohrvatskog nakita u grobovima na Kaptolu pokazuje da je ondje u 10. i 11. stoljeću postojalo naselje. Manji pojedinačni nalazi (ranobizantski novac iz 6. stoljeća) na Griču pridonose vjerovanju da je i u tom dijelu današnjeg Gornjega grada postojalo naselje.
1094.Ugarski kralj Ladislav osnovao je istočno od potoka Medveščaka Zagrebačku biskupiju. Uz biskupiju je otprije postojalo naselje obrtnika i trgovaca – Vlaška ves.1134.Izdana je pismena povelja u kojoj se spominju utemeljitelj biskupije kralj Ladislav, prvi zagrebački biskup Duh i ostalo svećenstvo. To je prvi pismeni trag o Zagrebačkoj biskupiji. U biskupskom naselju nalazilo se i sjedište kraljevske županije.1217.Dovršena je i posvećena stolna crkva, koja je teško stradala pri provali Mongola 1242. godine. Mongolske su horde prošle kroz krajeve ugarsko-hrvatske države. Preživjelo stanovništvo Zagreba potražilo je spas u šumama planine Medvednice. Nakon odlaska Mongola dio stanovništva se vraća na viši brijeg koji je od susjednog biskupskog naselja bio odijeljen potokom Medveščakom. Kralj Bela IV., koji se i sam povlačio pred Mongolima, dodijelio je novom naselju i njegovim žiteljima povelju – Zlatnu bulu s priznatim znatnim samoupravnim povlasticama u unutrašnjem uređenju, sudstvu i gospodarskom životu. Gradec postaje slobodan kraljevski grad izuzet od banske i županske vlasti i izravno podvrgnut kralju, a građani su preuzeli obvezu da će gradečko naselje utvrditi zidinama. Procjenjuje se da je tada Zagreb imao približno 1000 stanovnika.1254.Dovršena je gradnja utvrde Medvedgrada koju je dao podignuti biskup Filip na obroncima Medvednice i u koju su bile pohranjene crkvene dragocjenosti. Svojim kasnijim opsegom Medvedgrad je bio jedan od najvećih burgova u Hrvatskoj. Nakon potresa 1590. godine bio je napušten, a već 1642. godine spominje se kao ruševina.1257.Dovršeno je utvrđivanje gradečkog naselja koje se tada prvi put spominje u pisanim izvorima kao „utvrda Gradec”. Grad je imao četvora vrata, od kojih su najstarija, Kamenita vrata, očuvana do danas. Očuvani su ključevi troja vrata (Kamenitih vrata, Poljskih vrata i Mesničkih vrata) koja su se predavala gradonačelniku i gradskome sucu kada su stupali na dužnost. 2012. godine, gradonačelnik Milan Bandić postavio je Zagrebačke mažoretkinje čuvaricama ključeva grada te im predao replike ključeva dok se originali pohranjeni u Muzeju Grada Zagreba.1273.Održan je prvi feudalno-staleški „sabor cijele kraljevine Slavonije”; tek od 1558. hrvatske zemlje imat će zajednički sabor.1284.Prvi spomen Banske palače na Kaptolu – prva u povijesnoj dokumentaciji poznata banska rezidencija u Zagrebu. Međutim, već tada ban boravi pretežito u susjednom Gradecu koji je kao utvrđeno mjesto bio sigurniji.
Druga polovica 13. stoljeća
Na Kaptolu se naseljavaju franjevci koji podižu samostan s crkvom. Uz potok Bliznec i oko Remetinca preko Save pavlini (pripadnici katoličkog monaškog reda) dobivaju zemlju, a svoje obitavalište podižu u Remetama.
14. stoljeće
1355.Spominje se prva ljekarna u Zagrebu.1368.Proveden je prvi poznati popis kuća i stanovnika u Zagrebu. Popisano je približno 300 kuća i 2.810 žitelja, a spominju se, među ostalima, 21 postolar, šest kovača, po četiri zlatara i lončara, tri mesara i dva sedlara.
15. stoljeće
1466.Kralj Matijaš Korvin potvrdio je poveljom status ceha postolara. Do kraja 15. stoljeća i ostali obrtnici Gradeca bili su udruženi u svoje cehove.Zbog opasnosti od Turaka kralj Matijaš Korvin odobrio je utvrditi Kaptol.
16. stoljeće
1557.Sastaje se Sabor kraljevine Hrvatske i Slavonije. Zabrinut zbog opasnosti od Turaka preporučuje kralju Ferdinandu neka se „pobrine za svoju kraljevsku varoš na brdu Gradcu koja je glavni grad ovih kraljevina.” Time je Zagreb prvi put spomenut kao hrvatska metropola.1573.Matija Gubec, vođa velike bune hrvatskih seljaka, nakon zarobljavanja doveden je u Zagreb. Prema predaji koja potječe tek iz prve polovice 19. stoljeća, bio je na Trgu svetog Marka „okrunjen usijanom željeznom krunom” i pogubljen.
17. stoljeće
1606.Na poziv varoške uprave isusovci su preuzeli napušteni samostan na današnjem Jezuitskom trgu. Započeli su bogatu prosvjetiteljsku djelatnost i baroknu izgradnju grada (crkva sv. Katarine građena 1620. – 1631. najljepši je primjer barokne crkvene umjetnosti u Zagrebu).1607.Osnovana je isusovačka gimnazija sa šest razreda. Obavljala je redovitu humanističku naobrazbu za više stotina učenika seljačkog, građanskog i plemićkog podrijetla.1624.Udar groma zapalio je drveni krov stolne crkve, a požar se brzo proširio na susjedni biskupski dvor i veći broj kuća. Katastrofalni požari uništavali su naselje i 1645., 1674., 1706. i 1731. godine. Tek će postupna gradnja kuća od opeke (samostani, plemićke i građanske palače, kanoničke kurije) s vremenom ograničiti razornu moć čestih velikih požara.1641.Donesena je odluka Gradskog zastupstva da se vrtovi blizu izvora Manduševca uklone a prostor uredi u trg koji bi bio prikladan za održavanje sajmova.1664.Isusovci su osnovali prvu tiskaru u Zagrebu.1667.Izbili su teški i krvavi sukobi u podgrađu i na mostu preko potoka Medveščaka između suparničkih varoških i kaptolskih žitelja. Do čestih sporova, nesuglasica i sukoba dolazilo je najčešće zbog prava lokalnog trgovanja.1669.Hrvatsko-ugarski kralj Leopold I. poveljom potvrđuje Kraljevskoj akademiji pravo sveučilišta, a ovaj privilegij potvrđuje Hrvatski sabor.1694.Pisac, povjesničar i leksikograf Pavao Ritter Vitezović utemeljuje novo žarište kulturnog života u Zagrebu, a svoj dom naziva muzejem, tj. kućom muza. Iste je godine osnovao vlastitu tiskaru.
18. stoljeće
1742.Popisano je 560 kuća s 5600 stanovnika pod varoškom, kaptolskom i biskupskom upravom. Od sredine 18. stoljeća naglo napreduje gradnja pod gradom, koja veličinom uskoro premašuje gornjogradsko povijesno naselje. U to vrijeme veliki godišnji sajmovi te tjedna i dnevna tržnica premještaju se u podgrađe uz Manduševac, buduću Harmicu (današnji Trg bana Jelačića).1750.Osnovana je prva manufaktura sukna. Do kraja 18. stoljeća postojao je veći broj manufaktura, no sve do sredine 19. stoljeća glavnina proizvodnje ostaje u sklopu cehovskog obrta.1767.Kraljevsko vijeće određuje Varaždin za svoje privremeno sjedište.oko 1770.Izgrađena je najraskošnija barokna palača na Gradecu, palača Vojković-Oršić-Rauch, danas Hrvatski povijesni muzej u Matoševoj ulici.1771.U Zagrebu počinje izlaziti prvi tjednik, Ephemerides Zagrabienses, na latinskom jeziku.1776.Nakon velikog požara u Varaždinu, u kojem je uništena i zgrada Kraljevskog vijeća, u Zagreb se trajno preseljavaju visoke upravne, sudske i školske ustanove, kao i znatan dio plemstva.Osnovana je Kraljevska akademija za pravne znanosti.1777.Povjesničar Baltazar Adam Krčelić daruje Kraljevskoj akademiji bogatu zbirku knjiga i rukopisa koja postaje temelj akademske knjižnice, buduće Nacionalne i sveučilišne knjižnice.1784.U Zagrebu je popisano 695 kuća i približno 7000 stanovnika.1786.Pokreću se novine na njemačkom jeziku, Agramer deutsche Zeitung.1792.Osnovana je nova tiskara na Kaptolu.1796. – 1804.Gradi se Zakladna bolnica na uglu ondašnje Harmice i Ilice. Bila je porušena 1931. godine.
19. stoljeće Prva polovica 19. stoljeća